Njih je, naravno, znatno manje od 900 Osječana, odnosno ukupno 3.000 nezaposlenih s područja Osječko-baranjske županije, koliko ih prema evidenciji osječkog Zavoda za zapošljavanje, odlaze raditi na Jadran, piše Glas Slavonije.
Najpoznatiji među poslodavcima koji tijekom ljeta vode posao na obali je Berislav Mlinarević, vlasnik osječkog hotela Waldinger, ali i prosperitetnog restorana u Baškoj, za koji je 95 posto radnika regrutirao u Slavoniji.
Njegova iskustva s pronalaskom radnika među Dalmatincima su - negativna.
"Pokušao sam u početku skupiti ekipu iz Dalmacije, ali to se pokazalo kao negativno iskustvo", kaže Mlinarević.
Dio poslodavaca otvoreno govori da Slavonci tako masovno odlaze raditi na Jadran, jer Dalmatinci ne žele raditi slabo rangirane poslove poput guljenja krumpira ili mijenjanja hotelskih plahti. Ili se pak jednostavno ne žele školovati za takva zanimanja.
Ni Goran Prgin, vlasnik NCP grupe i predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca za Dalmaciju nije prošao bolje. On je podsjetio da je njegova tvrtka nedavno tražila pedeset zavarivača, cjevara, brodomontera, strojara, električara, stolara... i nudila plaću od 4.000 i 5.000 kuna, plus nagrade i bonusi.
"Ne samo da se nitko nije javio da bi radio, nego nitko nije nazvao da se informira o uvjetima. Očito kod nas u Dalmaciji nitko nije zainteresiran za rad. Živi se kod roditelja, čeka se sezonski posao, da se proda komad zemljišta i da se sjedi u kafiću", kaže Prgin.
http://www.glas-slavonije.hr/228845/1/Dalmatinci-ne-zele-slabije-placena-mjesta--zato-posla-ima-za-tisuce-Slavonaca
