Logor Danica nalazio se tri kilometra od Koprivnice na prostoru istoimene napuštene tvornice kemijskih proizvoda koja je prestala raditi netom prije početka Dru­gog svjetskog rata. Osnovan je 15. travnja 1941. godine, a postojao je do 1. rujna 1942. godine. Bio je to prvi logor (sabirni, radni i kon­centracijski) u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), utemeljenoj pet dana ranije.

Danicu je osnovalo Ministarstvo unutrašnjih poslova NDH na dan kada su ustaše predvodene An­tom Pavelićem iz Italije stigle u Zagreb.

Prvi pojedinačni logoraši u nju su bili smješteni već 18. travnja., desetak dana nakon toga stigla je prva manja skupina zarobljenika, većinom stanovnika s područja Koprivnice i okolice, koji su uhi­ćeni pod optužbama da su četni­ci ill komunisti. Potkraj mjeseca stigle su i i prve veće grupe - 29. travnja dovezeno je 506 Srba s područja Grubišnog Polja, koje se optužilo da pripremaju četnički ustanak protiv NDH. Već 4. svib­nja u Danici bilo 763 logoraša, 18. svibnja 1007, 30. lipnja 2175, a 15. srpnja njih 2656 što je, prema ustaškim dokumentima, najviši broj logoraša.

Foto: Marijan Sušenj / Pixsell

FOTO: Ivan Povijač i Vinko Zember ispred Podravkina parkirališta, gdje su Drugom svjetskom ratu bile zgrade ustaškog logora Danica

Židovi su, zbog tada aktualnih ustaških rasnih zakona, upućiva­ni u logor gotovo bez iznimaka. Marin Nemec, ustaški povjerenik Glavnog ustaškog stana za grad i kotar Koprivnicu, sa svojim je pristašama dosljedno provodio rasne zakone - Židovima je bilo zabranjeno svako kretanje od 19 do 7 sati, ulazak u gradski park i nežidovske lokale. Uveden je pri­silan rad prema kome su morali čistili gradske ulice, a umjesto ko­šenja trave čupali su je rukama. I koprivnički Židovi su u početku nosili žutu traku na rukavu, a ka­snije na prsima i ledima prišive­nu žutu tkaninu veličine 15 cm s oznakom „Ž" i Davidovom zvi- , jezdom. U skladu s Pavelićevom naredbom, isključeni su iz gospo­darskog, kulturnog i javnog živo­ta grada, dok je djeci zabranjeno pohađati škole.

Više od 3000 Srba, oko 1000 Hrvata, Židova više od 600, a Roma oko 400

Prema nacionalnoj strukturi u Danici je bilo nešto više od 3000 Srba, oko 1000 Hrvata, Židova više od 600, a Roma oko 400. Ostatak su bili pripadnici ostalih naroda i narodnosti. Prema političkoj orijentaciji, najbrojniji su bili pripadnici i simpatizeri režimskih stranaka i organizacija kao što je bila Jugoslavenska nacionalna stranka, Jugoslavenska radikalna zajednica, četnička organizacija, Jugosokol... Ukupno ih je bilo oko 2000. Drugu skupinu od petstotinjak zarobljenika činili su komunisti, a preostale logoraše pripadnici ostalih političkih organizacija, te Židovi, ali i poneki ustaša.

Život u logoru bio je nevjerojat­no težak. Već na samom dolasku, logoraše su dočekivale psovke i teške batine, poslije kojih neki od njih nisu mogli ni samostalno ho­dati. Biii su smješteni u nekoliko tvorničkih zgrada i velikoj hali, u kojima su spavali na betonu ili ze­mlji na malo slame, a život su im dodatno zagorčavali nebrojeni kukci i gmizavci. Oduzimane su im osobne stvari, a pljačkani su i novac i stvari koje su im slali obi­telj i prijatelji. Nemilosrdni stražari posebno su se iskaljivali na intelektualcima i svećenicima. Sjećanja govore o baraci u središtu logora, prozva­noj kućom užasa, u koju su bili odvođeni pojedinci nad kojima su se provodila najgora mučenja. Uz neprestana mučenja stražara, logoraši nisu imali ni primjerenu zdravstvenu brigu, a ni redovite obroke.

U početku rada logora još je do­nekle i bilo dovoljno hrane, a mo­gla se i kupiti od lokalnog stanov­ništva. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, broj i kvaliteta obroka su se smanjili, a stražari su pri­svajali pakete hrane koje je logo­rašima slala ili donosila rodbina. Obroci su se sveli na jedan dnev­no, a uglavnom su se jele juhe od krumpira ili graha. Zbog kronične izgladnjelosti, u želji za životom, neki logoraši bili su prisiljeni jesti i travu.

Usto, nedostajalo je i higijenskih i medicinskih potrepština. Masov­ne zaraze sprječavale su se i suz­bijale inzistiranjem na redovitom pranju i šišanju, no stražari su...

Nastavak feljtona čitajte u ponedjeljak, 2. studenoga na stranicama Vojne povijesti.

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac