Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

ZG MANHATTAN NA ARAPSKI POGON

UPOZORENJE ARHITEKTICE: Novi Bandićev projekt je najveća opasnost za Zagreb ikad, sve je počelo isto kao i u Beogradu. Zastrašujuće

Razgovarali smo s Marinom Pavković, stručnjakinjom koja otvoreno upozorava da Zagrebu prijeti urbanistički sumrak kakav je zadesio Beograd

Marina Pavković, ekonomistica s doktoratom iz arhitekture, prostorna analitičarka koja se posebno bavi urbanim razvojem, bila je među okupljenima koji su prosvjedovali protiv “ukidanja” Hipodroma. “Bilo nas je oko sedamsto. To nipošto nije bio marginalni, minorni prosvjed. I naravno, nismo bili tamo radi ‘kljusina’, kako nam je to poručio gradonačelnik Bandić, nego radi sustavnog zlostavljanja gradskog prostora.”

Ona vjeruje da je val prosvjeda protiv Bandićevih zahvata u Zagrebu nužan i neizbježan. Sama se, također, i politički aktivirala (u stranci Start koju predvodi Dalija Orešković) jer kaže da nije dovoljno samo “gledati” i upozoravati sa stanovišta struke, nego osjeća potrebu stručnu poziciju i politički ojačati.

S Marinom Pavković, koja prostorni branding predaje kao gost predavač na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, razgovaramo o Bandićevom projektu Manhattan o kojem se vrlo malo zna, ali je evidentno da ga gradonačelnik neumoljivo gura, te da je izgledno da neće ostati samo na razini – fantazije.

Projekt će se graditi na prostoru između rijeke Save, Avenije Većeslava Holjevca, Avenije Dubrovnik i Ulice Radoslava Cimermana, na površini od gotovo 1,1 milijun četvornih metara.

NET.HR: Što se to zapravo krije iza projekta Manhattan? Imate li vi kao stručnjakinja detaljniji uvid što se točno planira graditi i kako bi to trebalo izgledati?

PAVKOVIĆ: Ne. Sve je vrlo netransparentno, skriveno i nejasno. Da bismo barem donekle razumjeli što se to sprema radimo analogiju s vrlo sličnim projektom u Srbiji. Naime, projekt ‘Beograd na vodi’ započeo je gotovo identično kao Bandićeva priča u Zagrebu: isti investitor – sličan kolonijalni pristup. Ujedinjeni Arapski Emirati drže 30 posto vlasništva tvrtke u čijoj grupaciji posluje i tvrtka koja gradi u Beogradu. Ta tvrtka je prošle godine prodala nekretnine iz portfelja, u vrijednosti gotovo dvije milijarde eura, jer je zbog pada cijena nafte bilo ugroženo bliskoistočno tržište nekretnina. Dakle, profit je njihov primarni interes. Razvijanje prostora, u smislu stvarne potrebe grada, nije njihov posao. Oni žele minimalno uložiti i maksimalno zaraditi. Nije bez razloga Forbes nazvao Beograd na vodi “najgorom šalom Abu Dabija”.

NET.HR: Što je posebno upozoravajuće iz iskustva “Beograda na vodi”?

PAVKOVIĆ: U Beogradu se događa upravo suprotno od onog što bi trebao biti beogradski urbani razvoj. Sve ekskluzivne lokacije, koje su do projekta “Beograd na vodi” urbanistički čuvane, kao gradski kapital od najvećeg javnog značaja, sada su komercijalizirane i privatizirane. To je omogućeno posebnim zakonom koji je stavio izvan snage gotovo trideset do tada važećih zakona koji su regulirali događanja u prostoru. U manjem mjerilu to je slično kao da grad Zagreb dekretom odluči da, umjesto javnog vidikovca u Maksimiru, nikne privatna urbana vila s kolnim prilazom za garažu. Pa se tako u Beogradu, uz Savu, grade velike stambene zgrade za kupce dubljeg džepa, uz minimalan društveni sadržaj i nedostatnu količinu javnog prostora.

Podiže se prefabricirana arhitektura, bez autentičnog karaktera, koja može nastati bilo gdje na svijetu. S obzirom na to da je lokacija do krajnosti komodificirana i arhitektonski autistična u odnosu na okolinu, nove građevine zatvaraju pogled na prepoznatljive beogradske vizure, poput Kalemegdana, slabeći time identitet grada. Za sve to je ponajprije zaslužan tadašnji premijer, a sadašnji predsjednik Srbije Vučić, koji je odobrio sve dozvole u korist investitora. Umjesto na podlozi kvalitetnog masterplana, nastalog na analizi potreba i mogućnosti, radio je to na temelju makete razine studentske improvizacije. Arhitekti iz  Beograda su upozorili svoje zagrebačke kolege da je maketa u Beograd stigla iz Malezije, te da je izgledala kao da je presložena iz nekoliko različitih, prethodno korištenih maketa, čije elemente je netko na brzinu instalirao na hrpu.

I onda se krenulo u izgradnju, uz najavu da će se sve ostalo rješavati u hodu. Investitori sada zapravo rade što hoće. Zastrašujuće. Sada to isto planira gradonačelnik Bandić u Zagrebu. Bez masterplana, kao ključnog dokumenta razvoja, kreće se u gradnju na temelju doslovno – ničega. Naravno, ne želim reći da će i u Zagrebu sve biti identično tako, ali činjenica jest da je početak zapanjujuće sličan. To je ozbiljan razlog za zabrinutost i naša obveza je da upozoravamo zagrebačku i hrvatsku javnost i skrećemo pozornost na način rada tog istog investitora u susjednoj zemlji – u kombinaciji s političarem koji se htio pokazati kao veliki vizionar.

Arhitektica Marina Pavković Foto: Đurđica KlancirFoto: Net.hr

NET.HR: Iako beogradski projekt kasni, tamo je već nešto sagrađeno…

PAVKOVIĆ: Da, prvo je sagrađena golema stambena zgrada. Investitor je navodno uložio početnih 60 milijuna eura i sagradio stambenu zgradu – na ekskluzivnom gradskom prostoru – čijom zaradom od prodaje de facto gradi dalje, bez potrebe ubacivanja svježeg investicijskog kapitala. To je zatvorena priča. Srpski izvori navode da će od investicije ukupno procijenjene na 3,5 milijardi eura, arapska kompanija osigurati svega 150 milijuna eura u kapitalu, a 150 milijuna kroz pozajmice domaćinu. To nije niti deset posto od vrijednosti očekivane investicije. Kakva logika stoji iza toga?

NET.HR: Vrlo često je Bandić znao objavljivati kojekakve grandiozne projekte, osobito pred izbore, a onda bi ti projekti jednostavno nestali. Kakvi su izgledi da je i Manhattan samo jedan takav balon? Ili ovdje ima previše indikatora da se doista sprema graditi zagrebačka verzija “šale iz Abu Dabija”?

PAVKOVIĆ: Na žalost, mislim da je ovo dosad najozbiljnija situacija. Gradonačelnik je ovaj put našao investitora po svojoj mjeri i silom želi graditi. I ne brine previše što to zapravo znači za Zagreb. On sam, kao i ostatak gradske vlasti, u kontinuiranom je ratu s urbanitetom ovog grada. I tako već 19 godina. Svih tih godina Zagreb nije učinio potreban iskorak u smjeru europske moderne metropole. Povijesni centar je zapušten. Historicistički parkovi su pregaženi i eksploatirani do kraja. Gotovo na svakom uglu forsira se komercijalni ili turistički sadržaj. Javni prostor je pretrpan predimenzioniranim ugostiteljskim terasama. Zagrebački ambijent se sve češće pretvara u provincijalni dernek.

NET.HR: Kada analizirate svih njegovih 19 godina, što izdvajate kao “najopasniji” projekt za grad Zagreb?

PAVKOVIĆ: Ovo sada je najopasniji projekt. Prvi put mu je nadohvat ruke “big money”. I doima se kao da neće odustati ni pod koju cijenu.

NET.HR: Već su raspisani i natječaji, spominje se – neboder, toranj…

PAVKOVIĆ: Da, gospodin Bandić je neki dan spomenuo Normana Fostera, arhitekta svjetskog ranga. Nabacio je pitanje – zašto, recimo, Foster ne bi mogao graditi taj neboder. Možda misli na neboder od 200 katova na Hipodromu koji bi zaklonio Sljeme i u kojem bi, kako sam kaže, imao ured. Za ne povjerovati. Posebice iz perspektive kad znamo da je natječaj, koji je jedna od tvrtki arapskog investitora raspisala za takozvani Opservacijski toranj na Hipodromu, vrijedan jedva 20 tisuća dolara.

Zar gradonačelnik zaista misli da se Foster javlja na natječaje za 20 tisuća dolara? Prije će biti da gospodin Bandić svjesno ismijava nas građane i ponižava struku. Možda bi mu netko mogao objasniti da je upravo spomenuti Norman Foster radio u Bilbaou, u suradnji s jednom posve drugačijom gradskom upravom – vizionarskom – gdje je projektirao podzemnu željeznicu. Bilbao je, zahvaljujući sjajnom masterplanu, uspio ne samo angažirati Fostera, nego još cijeli grozd drugih jakih arhitekata na razvojnim projektima grada, i danas se to vidi i osjeća kroz značajno jačanje gradske ekonomije.

Tako to rade vizionari u participativnim gradovima. I Zagreb bi trebao vizionara, ali gospodin Bandić nema takve ambicije. Pojedini predjeli grada su kroz posljednjih 20 godina urbanistički uništeni. Vrbik, Trešnjevka, Kajzerica… nepopravljivo. Dok ne brine o naslijeđenom gradonačelnik sebi paralelno gradi spomenike. Fontane, jedna, druga… Za Domovinski most kaže – to je most koji sam ja sagradio! A što je s drugim mostovima koji nisu njegovi? Što je s baštinom ovog grada? Čini se da ga zanima samo lijepljenje vlastite etikete na sadržaj koji odabere. Sada bira Zagreb City.

NET.HR: Je li uopće moguće zaustaviti taj projekt? Može li išta učiniti struka? Je li to tema oko koje bi se morale oglasiti i institucije s nacionalne razine?

PAVKOVIĆ: Prvo, ovaj bi se problem mogao riješiti na razini Gradske skupštine. To je instanca koja mora odlučiti o promjeni GUP-a i projektu takvog značaja. Ali za očekivati je da će gradonačelnik Bandić sa svojom većinom progurati sve što želi. Ne preostaje nam ništa drugo nego potaknuti kritičnu masu građana. Na Hipodromu nas je bilo 700, ali će nas na drugom prosvjedu biti još više. To je glas protiv političkog nasilja, prečesto vulgarnog, kojim se grad želi prisvojiti kao leno, u kojem gradska vlast nije logistika nego imperator. Očekujem da će i struka krenuti mnogo odlučnije, da će ukazivati i upozoravati na anomalije. Mora se čuti Društvo arhitekata, Komora, Arhitektonski fakultet. Kao čuvari i promicatelji zagrebačkog prostora moramo educirati građane.

Obratit ćemo se vijećnicima u Gradskoj skupštini, obratit ćemo se Vladi, Ministarstvu graditeljstva, Ministarstvu kulture… Ovdje se radi o odlukama koje se tiču budućnosti ovog grada i očuvanja njegovog kako specifičnog, tako i srednjoeuropskog identiteta. Poduzimat ćemo sve što je u našoj moći da se zaustavi ovaj netransparentan proces. Znamo što želimo. Znamo što je potrebno i nužno učiniti. To je, prvo, analiza razvojnih potreba i deficita grada Zagreba, s primjenom na ciljanom području, uz obveznu participaciju svih zainteresiranih javnosti: građana, poslovne i akademske zajednice, civilnog društva, te stručne javnosti.

Drugo, a na osnovu dobivenih rezultata, to je raspis međunarodnog urbanističkog natječaja za izradu masterplana. Ako to radi Split za pola milijuna eura za Istočnu obalu, kako je moguće da to ne sprovodi grad Zagreb? Nakon toga slijedi treće, niz arhitektonskih natječaja u kojima će i naša arhitektonska struka itekako imati što za reći i pridonijeti jačanju prostornog kapitala Zagreba. Zapamtimo, gdje nema transparentnosti – moguća je korupcija, a gdje je korupcija –  nema razvoja.

Gradilište projekta Beograd na vodi, snimljeno 2017.Foto: Pixsell

NET.HR: Kako vi komentirate činjenicu da je Milan Bandić – unatoč tome što ga vi, ali i mnogi drugi, vide kao razarača javnog prostora –  još uvijek popularan među građanima, ali i da uspijeva oko sebe okupljati i brojne stručnjake, pa i arhitekte i urbaniste. I njegova posljednja lista za EU parlament – koja je, doduše, doživjela pravi fijasko – opet je imala stručnjake.

PAVKOVIĆ: Prvo, gospodinu Bandiću se ne može osporiti socijalna inteligencija. On se snalazi u raznim situacijama i izvlači iz kompliciranih situacija s nevjerojatnom lakoćom i sa zamjetnom dozom lukavosti. Drugo, sigurno dominantnije, je specifičan oblik dužničko-vjerovničkog odnosa. On daje, da bi primao. S obzirom na to da upravlja sa, za hrvatske pojmove nedostižnih, osam milijardi kuna, diskreciono odlučuje kada će i kome dati. Naravno, legalno. To je tajna njegove dugovječnosti. Jedno je sigurno, onome tko će naslijediti gradonačelnika Milana Bandića neće biti lako. Zamislite kakav će to biti posao, razgraditi taj filigranski mehanizam koji gospodin Bandić gradi godinama.

Povratak na Net.hr