Srećom pa u nas teatar apsurda nije otišao do takvih ekstrema, iako bi nas recentne političke afere, pa i događanja u Maksimirskoj 128, kao i ono što nam u tom smislu slijedi, mogle demantirati…

“To je kao da Hannibal Lecter kaže da više neće jesti ljudsko meso”, duhovito i oštroumno komentira spomenuti sastanak Teodor Borisov, novinar bugarskog Meridian Match. Borisov je, usput budi rečeno, i doktor povijesti, a dopisujemo se na hrvatskom koji je naučio ponajprije zahvaljujući nogometu, čitajući novine, portale i knjige te igrajući kvizove Nogometnih Ikona.

“Mi još živimo ljeto 1994., kad je država fakat bila mrtva, a postali smo četvrta nogometna sila svijeta”

Percepcija naših i stranih medija, a onda i javnosti o bugarskom nogometu je uistinu jako loša. Zahvaljujući ovakvim igrokazima, gotovo da postaje predmet sprdnje i liga im slovi za jednu od najkorumpiranijih u Europi; koliko je ta percepcija točna?

“Sigurno da nije najkorumpiranija kad imaš albansku, kosovsku…”, sarkastično kaže Borisov. “Ali ajmo biti ozbiljni — namještenih utakmica ima i u nekim jačim ligama kao što su belgijska, turska, da ne pričamo o tome što se u prošlosti događalo u talijanskoj… Razlika je što tamo, kad se pojavi neki skandal, neki ljudi budu kažnjeni. Kod nas je u najgorem slučaju iz lige izbačena neka mala ekipa i to je to.” Drugim riječima, dovoljno je da se zadovolji forma. “Zbog toga imaš osjećaj, kao i s organiziranim kriminalom, da je određenim ljudima sve dozvoljeno i da se stvari nikada neće promijeniti”, pesimistično nastavlja Borisov.

Igrači na detektoru laži

Neposredni povod bizarnom sastanku ‘na vrhu’ bilo je ništa manje bizarno posljednje kolo prošlog prvenstva. Ludogorec je uoči njega imao bod više ispred CSKA i s laganih 4-1 je svladao Černo More koje je ‘odmaralo’ kapetana i još petoricu prvotimaca. Naime, dan prije utakmice uprava gostiju saznala je da je šestorka ranije prodavala utakmice CSKA-u. U nevjerici pitam je li uprava te igrače uistinu podvrgnula detektoru laži…

“Istina je, ali kao svaki put, nije se ništa dogodilo.” Igrači su naposljetku potjerani iz kluba, iako su nakon utakmice platili još jedno testiranje koje je navodno potvrdilo da su nevini, a klub, kao ni policija, nije pokrenuo istragu…

Ako želite shvatiti patologiju bugarskog nogometa, dovoljno je pročešljati osobe koje su sudjelovale na nesretnom sastanku.

Griša Gančev je vlasnik CSKA i osoba koja je u bugarskom nogometu preko 20 godina. U vrijeme komunističke vladavine Gančev je pohađao jednu od brojnih sportskih srednjih škola, specijaliziravši se za hrvanje. A kad je neki biznismen u Bugarskoj bivši hrvač, tad je velika šansa da je tzv. Mutra ili Njuška, što je žargonski izraz za mafijaša.

“Većina njih su nekadašnji sportaši, uglavnom hrvači. Neki su imali veze s bugarskom tajnom službom i na taj način dobili kapital za svoj biznis”, pojašnjava Borisov.

Početkom 1990-ih bivši policajci, pripadnici tajne službe i hrvači pokrenuli su naoko legalne zaštitarske tvrtke i osiguravajuća društva, a zapravo su se bavili reketarenjem, krađom automobila i izvršavanjem ubojstava. Tako su stjecali kapital, a u vrijeme deflacije su širili biznis — kako legalni, tako i ilegalni. Procvjetali su krijumčarenje droge, šverc naftom, trgovina ljudi, prostitucija… Obilato su tada donirali i najveće stranke i s vremenom stekli veliki utjecaj nad politikom, a kao sredstvo legalizacije prljavog novca, ali i stjecanja ugleda u javnosti, poslužili su i nogometni klubovi.

Griša Gančev danas je težak malo manje od 500 milijuna dolara i većina njegova biznisa vezana je za naftnu industriju. U nogomet je ušao 1996., preuzevši Litex iz Loveča, s kojim je četiri puta narušio duopol CSKA-Levski i spominje se kao jedna od prvih osoba koja je prala novac kroz nogomet. Prije koju godinu, Gančev je fuzijom Litexa i još jednog niželigaškog kluba doslovno ‘izmislio’ novi CSKA nakon što je onaj autentični bankrotirao. Pritom je uspio izboriti licencu za prvu ligu te agresivnom medijskom kampanjom uvjerio razočaranu navijačku bazu kako je to ‘onaj’ CSKA. Danas ‘laje’ na taj isti savez koji mu je sve to omogućio, a jedan drugi klub, CSKA 1948, je drugoligaš…

Život s tumorom

Jedan od onih koji je kumovao propadanju bivšeg vojnog kluba jest i Vasil Krumov Božkov, još jedan sa sastanka. Božkov je u kriminalnom miljeu poznatiji kao ‘Lubanja’, a u CSKA-u je bio od 1999. do 2006., da bi prije koji mjesec stavio šapu na Levski. Težak je oko milijardu i pol dolara i jedan je od najbogatijih Bugara. Obogatio se na kockarnicama i kladionicama, a onda osnovao konzorcij Nove Holding, šireći posao na turističku i medijsku djelatnost. U izvještaju američke ambasade u Sofiji iz 2009. koji je procurio u sklopu Wikileaksa, stoji kako se Božkov počeo povlačiti iz organiziranog kriminala, ali još uvijek sudjeluje u “pranju novca, privatizacijskoj pljački, zastrašivanju, iznudi i reketarenju i ilegalnoj trgovini antikvitetima i umjetninama”, čega je navodni obožavatelj i kolekcionar.

“Organizirani kriminal je jedan od najvećih problema običnog bugarskog građanina”, kaže Borisov. “Nama nije problem korupcija, već osjećaj da živiš u nekom filmu u kojemu si statist, a netko drugi je redatelj tvog života. To je kao tumor. Možeš živjeti godinama s time, ali u jednom trenutku je sve gotovo”, objašnjava. Usput, po Indeksu percepcije korupcije Bugarska je lani bila 77., a Hrvatska 60.

Pošto je tema osjetljiva, koliko mu je problematično otvoreno pričati?

“Nije mi problem, zato što su se u odnosu politike i sporta iste stvari događale u prošlosti i događaju se i danas; to nije nešto novo i šokantno”, kaže iznenađujuće bezbrižno. Meridian Match, koji izlazi samo u formi novina, predstavlja “neki brand u Bugarskoj”, kaže. Zbog toga što oštro kritizira CSKA njenim novinarima uskraćuju akreditacije.

“Znaš da sudstvo ne goni prave kriminalce, ali ako pravi kriminalac nije zadovoljan novinarom, onda možeš izgubiti glavu i posao”, sad već govori u kontekstu toga da treba paziti na svaku riječ i baratati činjenicama kad je riječ o namještaljkama.

Po indeksu slobode medija, Bugarska je prošle godine zauzimala 111. mjesto, a Hrvatska 64. Nije naodmet reći da je lani silovana i ubijena televizijska novinarka Viktoria Marinova koja je šest dana prije izvještavala o krađi više stotina milijuna eura novca pristiglog iz EU fondova. Policija je ustanovila kako se radi o nasumičnom zločinu, što je navodno potvrdio počinitelj…Još jedan izvještaj američke ambasade iz 2009. kaže kako je tada gotovo svaki klub držala osoba povezana s organiziranim kriminalom.

Namještanje u prvom kolu

Sve to zvuči pomalo nestvarno i zanima me kakva je situacija danas.

“Ima i nema sličnosti… Najveći kriminalci u nogometu su bili 1990-ih i početkom ovog stoljeća”, veli Teodor. I nisu ‘počišćeni’ ili procesuirani jer u Bugarskoj niti jedan gazda nije uhićen i osuđen. Dio njih se povukao, a neki su naprosto — dobili metak u glavu. Od pada komunizma stradalo je sigurno više od 20 nogometnih predsjednika pa i pokoji drugi djelatnik. “Posljednjih godina nije bilo mnogo ubojstava”, kaže pa se prisjeća da je gazda jednog drugoligaša smaknut lani u siječnju.

Pa, dobro, ima li svjetla na kraju tunela?

“U zadnjih 10 godina jedina pozitivna stvar je Ludogorec, ali i ondje u zadnje vrijeme rade niz grešaka”, kaže Borisov za bugarskog prvaka u posljednjih osam godina. Predstavnik Ludogoreca na sastanku bio je Georgi, brat vlasnika Kirila Domuščijeva, teškog gotovog milijardu dolara koji se obogatio kroz farmaceutsku industriju. Njega se, barem zasad, ne dovodi u vezu s organiziranim kriminalom, a dobar dio uspjeha Ludogorec može zahvaliti srozavanju CSKA i Levskog.

“Većina navijača misli da su problemi u našem nogometu smiješni, a ne tužni”, piše Borisov o onome što je zapravo eskaliralo u ravnodušnost, a ogleda se u praznim tribinama. Već u prvom kolu prvenstva je jedna od ekipa kažnjena zbog namještanja. “Nogometni savez kaže da sada može izbaciti ekipu iz lige ako namjesti četiri utakmice”, čitam u nevjerici. Na čelu tog saveza već je 14 godina bivši vratar i kapetan reprezentacije koja je na Svjetskom prvenstvu 1994. stigla do polufinala, spomenuti Boris Mihajlov. “Naš Davor Šuker”, kaže Borisov, iako je upitno je li Mihajlov lutka na koncu, pošto ga kasnije uspoređuje s Todorom Živkovom, šefom države i partije od 1954. do 1989.

Doduše, dio ultrasa beskompromisan je prema nogometnoj mafiji, ali nosi breme huliganizma.

“Mislim da su u Europi u zadnje vrijeme samo navijači Legije iz Varšave radili više problema od navijača Levskog“, kaže o navijačima koji su svojevremeno doslovno skinuli odjeću s Ivajla Peteva na press-konferenciji i za njih još dodaje: “Isto kao i njihovi beogradski kolege, dio navijača Levskog povezan je s kriminalom, trgovinom drogom itd. Vođe navijača, međutim, nikada nisu kažnjeni jer ih političari koriste za svoje stvari.”

Bugari imaju popularnu izreku: “Sve države imaju mafiju, ali u Bugarskoj mafija ima državu.” Ako je u ovoj zemlji ikada postojalo povjerenje u državne institucije, kriminal u nogometu ga je u potpunosti uništio. Čak se i premijer, inače bivši zaštitar kod Živkova u 1990-ima, dovodi u vezu s mafijom. Ni ne čudi, stoga, što bugarski novinari odišu defetizmom. Isto tako, ne čudi da Bugari u polušali vole reći kako je 1994. najveći uspjeh zemlje od pada komunizma.

“Mi još živimo ljeto 1994., kad je država fakat bila mrtva, a postali smo četvrta nogometna sila svijeta”, zaključuje Borisov. “Ali u nogometu, kao i u životu, kad ne radiš, neće biti rezultata.”