Nakon jučerašnjeg dana jasno je; odnosi Njemačke i Hrvatske duboko su narušeni. Što to znači za nas?
Njemačka je jučer stala na stranu Slovenije i zauzela jasan stav
Nakon što je vlada Angele Merkel u posebnom priopćenju njemačkog veleposlanstva u Zagrebu pozvala Hrvatsku da poštuje odluku Arbitražnog suda u sporu oko Piranskog zaljeva, politički jaz između Njemačke i Hrvatske još se više produbio. Službeni Zagreb bio je – malo je reći – krajnje neugodno iznenađen kako tajmingom tako i sadržajem izjave.
Naime, priopćenje je objavljeno nekoliko sati prije objavljivanja presude, što je, dakako, vrlo neuobičajeno, a osim toga u njemu stoji da vlada Angele Merkel smatra važnim “načelo međunarodnog prava da se odluke arbitražnih sudova moraju poštivati te da ih stranke moraju implementirati. Međunarodno arbitražno sudstvo vrijedan je instrument međunarodnog prava te igra važnu ulogu u rješavanju međudržavnih sporova. Očuvanje integriteta međunarodnog sudstva u zajedničkom je interesu svih država. Države članice Europske unije u tome moraju prednjačiti dobrim primjerom”, istaknulo je njemačko veleposlanstvo u Zagrebu.
S obzirom da se Hrvatska već davno povukla iz arbitražnog postupka te jasno dala do znanja da više neće prihvatiti niti jednu odluku suda, takav postupak Berlina doživljen je kao izraz dubokog nepovjerenja spram Zagreba, napad na osnove njegove politike te težak udarac odnosima između dviju država. Pogotovo stoga što su predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović i premijer Andrej Plenković mjesecima isticali koliko je izlazak iz arbitražnog postupka bio važan za nacionalne interese Hrvatske.
Zašto se Berlin okrenuo protiv Zagreba
U političkim krugovima u Zagrebu odmah se stoga počelo razmatrati zašto je Berlin tako otvoreno stao na stranu Slovenije i zašto se uopće miješao i komentirao cijeli slučaj koji se njega ni najmanje ne tiče. Dok je dio domaćih političara sklon tezi kako se Vlada Angele Merkel osvećuje Hrvatskoj jer ne pristaje odobriti Deutsche Telekomu pravo na koncesiju za optičke kabele, drugi smatraju da su posrijedi ipak puno važnija strateška pitanja.
Smatraju, naime, da Berlin iskazuje javno nepovjerenje prema Hrvatskoj jer se Zagreb opredijelio za učvršćivanje veza s administracijom Donalda Trumpa koju kancelarka Angela Merkel ne podnosi. Ali, i zbog toga što se Zagreb sve više približava zemljama Višegradske skupine koja također ne uživaju pretjerano povjerenje niti potporu vlade u Berlinu. Nije, dakako, moguće niti realno da između Hrvatske i Njemačke uvijek postoji sto postotno suglasje oko svih pitanja.
No, problem u odnosima između Zagreba i Berlina je u tomu što tako duboke podjele mogu imati, dugoročno gledano, dalekosežne negativne posljedice po poziciju i budućnost Hrvatske u EU. Naime, nakon pobjede Emmanuela Macrona na predsjedničkim i parlamentarnim izborima, Njemačka i Francuska, kao odgovor na izlazak Velike Britanije iz EU te otvoreno Trumpovo omalovažavanje i nipodaštavanje Bruxellesa, odmah su počeli kovati planove za jačanje EU.
Dvije skupine unutar Europske unije
Premda između Pariza i Berlina postoji cijeli niz otvorenih pitanja oko budućnosti EU, u nekoliko ključnih stvari su međutim potpuno suglasni. Ponajprije da EU mora jačati svoje ekonomske i vojne potencijale, da mora biti povezanija te da se mora emancipirati od politike koju vodi Donald Trump. Također, da EU mora biti podijeljena na dvije skupine zemalja: 19 članica eurozone bile bi u prvoj, dok bi u drugoj bile ostale države, među njima i Hrvatska.
Nažalost, razlike između tih dviju skupina država biti će goleme pa će sve zemlje koje ostanu u drugoj skupini postati članice EU drugog reda s puno manjim pravima i utjecajem na ukupnu politiku Bruxellesa. Naime, Emmanuel Macron je predložio, a Njemačka se ne protivi, da države eurozone imaju zajedničkog ministra financija, svoj parlament te zasebni proračun.
Također, Macron se zalaže za osnivanje Europskog vijeća sigurnosti u kojemu bi okupio vojne, diplomatske i obavještajne čelnike država članica te za formiranje specijalnih jedinica EU od 5.000 vojnika. Naime, Njemačka i Francuska suglasne su da EU mora ojačati vlastite vojne snage i samostalnost.
Jačanje veza između Francuske i Njemačke
Bruno Le Maire, novi francuski ministar financija i gospodarstva, izjavio je u intervjuu za The Wall Street Journal, da su nedavni francuski izbori pružili povijesnu priliku eurozoni za produbljivanje gospodarskih veza te jačanju političkih veza između Francuske i Njemačke. Ni Pariz ni Berlin ne kriju želju da politički, ekonomski i vojno predvode “novu” EU.
“Ako želimo uspjeti u preobrazbi monetarne unije u gospodarsku zajednicu, moramo ići korak po korak i ruku pod ruku s Njemačkom”, istaknuo je Le Maire te naglasio kako je Njemačka godinama čekala jaku Francusku.
Le Maire je upozorio da će se daljnjom integracijom eurozone doći do postizanja sporazuma s Njemačkom da se slijedeće godine uvede zajednički porez na dohodak i porez na dobit, što će onda biti pretpostavka za usklađivanje tih poreza unutar eurozone u slijedećih pet godina. Francuska vlada također namjerava nastaviti daljnju fiskalnu integraciju i stvaranje kriznog fonda kako bi izbjegla sudjelovanje Međunarodnog monetarnog fonda u svim budućim programima pomoći.
Ovako nemamo baš šanse ulaska u prvu skupinu
Sve to pokazuje koliko će biti čvrste veze unutar “prave” EU koju će predvoditi Njemačka i Francuska te koliko bi zbog toga bilo važno da se Hrvatska izbori za ulazak u prvu skupinu zemalja članica EU. Ta zadaća je od presudne važnosti za Hrvatsku, na istoj je razini po značaju kao što je bio ulazak i u “staru” EU. Zbog vodeće uloge Njemačke u stvaranju “nove” EU, ali i u građenju novog svjetskog poretka, potpuno je jasno zašto su odnosi Zagreba s Berlinom od presudnog značaja.
Međutim, nastave li se produbljivati političke razlike između Hrvatske i Njemačke, a budući da s Parizom Zagreb nikada nije imao posebno prisne odnose, tada će mogućnost da Hrvatska uđe u prvu skupinu zemalja, biti svedena na minimum. Pogotovo stoga što postoje tek minimalne šanse da do 2020. Hrvatska uđe u Eurozonu.
Božo Kovačević, nekadašnji ministar u Vladi Ivice Račana te veleposlanik Hrvatske u Moskvi nedavno je upozorio kako odnosi “s Njemačkom previše osciliraju premda je to jedina velika europska sila koja je zainteresirana za prostor Balkana na kojem želi promovirati interese EU, ali i predstavljati interese država Balkana u EU, te da treba graditi strateške partnerstvo s tom državom”. Istakao je kako “Zagreb snosi najveći dio odgovornosti što s Berlinom nisu uspostavljene čvršće političke veze.
Nemamo pouzdanog partnera među članicama EU
“Posljednje dvije hrvatske vlade, Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića, u povijesnom su smislu izrazito revizionističke, kako na unutarnjem tako i na vanjskopolitičkom planu. Nastojanjem da se revidira domaća povijest, posebice odnos spram antifašizma, pokušava se mijenjati i europska povijest. A, to, dakako, nije moguće, pa je i to jedan od razloga zašto Hrvatska ne nalazi ozbiljnog i pouzdanog partnera među članicama EU.
Naprosto, Hrvatska ne prihvaća temeljne ideje na kojima je zasnovana moderna Europa. Primjerice, Njemačka, koju mnogi u nas priželjkuju i doživljavaju kao prirodnog saveznika, utemeljena je na antifašizmu i nultoj toleranciji prema svim, pa i najmanjim pokušajima oživljavanja fašizma”. Tonino Picula, bivši ministar vanjskih poslova i član Europskog parlamenta smatra pak potpuno pogrešnim sve veću orijentaciju Hrvatske prema državama članicama Višegradske skupine, Poljskoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj.
“Te se države sve češće prozivaju zbog nepoštivanja demokratskih standarda te odluka u unutarnjoj politici koje nisu kompatibilne s politikom EU. Politiku tih država ne treba slijediti, valja držati političku distancu spram njih, a osobito nije pametno, sklapati s njima osobita savezništva. Mađarska, Poljska, Slovačka i donekle Češka, nisu ulaskom u EU prihvatile sustav vrijednosti na kojem je utemeljena europska demokracija, imaju poluliberalna uređenja i međusobno su povezane kao dok su bile članice Varšavskog pakta što pokazuje da njihova politička baština nije do kraja rastočena.”
Jesu li diplomatski odnosi s Njemačkom potrebni?
Jedan bivši istaknuti hrvatski diplomat smatra kako Zagreb nikada nije pokazao poseban interes za razvijanje političkih odnosa s Njemačkom premda je ta država bila ključna za međunarodno priznanje Hrvatske. “Berlin je u to doba podržavao Zagreb jer je vjerovao da je to pravilna odluka, a osim toga vodio se i tradicionalnim povijesnim vezama dviju država. No, čini se da su sve prethodne vlade napravile pogrešku kad su vjerovale da će zbog toga Berlin uvijek i bezuvjetno stajati iza svake naše odluke. No, nakon što je Berlin osudio politiku Hrvatske spram BiH te kad se uvjerio da je u pitanju strateško opredijeljenje, zaključio je kako se više ne treba posebno vezati za Zagreb.
Zbog toga su nam Nijemci kazali: priznali smo vas, pomogli vam, ali od sad plivajte sami. Učinili su to jer su se uvjerili da politika službenog Zagreba nije onakva kakvu se u Berlinu očekivalo. Shvatili su da bi im čvršće veze sa Zagrebom mogle nositi samo nevolje jer su EU i SAD bile uvjerene da Hrvatska donosi ključne političke odluke u konzultacijama s Berlinom. Naprosto, Hrvatska je razočarala Berlin i to je razlogom današnjih korektnih političkih odnosa, ali ništa više od toga”.
Dosta loš odnos između Merkel i Grabar Kitarović
U razgovoru s više njemačkih političara saznali smo da Berlin nije sretan kako je u Hrvatskoj popraćena smrt kancelara Helmuta Kohla. “On je najzaslužniji za priznanje Hrvatske, ali način na koji je popraćen njegov odlazak u službenoj politici i medijima, pokazuje da to u Hrvatskoj mnogi ne razumiju niti priznaju. No, ni to ne bi bilo bitno da vlada u Zagrebu pokazuje više volje za poboljšanjem poslovnih uvjeta za njemačke poslovne ljude i investicije u Zagrebu, da im omogući što sigurnija, brža i lakša ulaganja….
Međutim, ništa od toga. Kao što uostalom niste prihvatili pomoć koju smo nudili u vezi reformi obrazovanja. A, to što se žalite da vam je Berlin u sporu sa Slovenijom okrenuo leđa, to naprosto nije istina. Mi se samo zalažemo za poštovanje međunarodnih obveza. Ako je netko nekomu okrenuo u leđa, onda je to učinila vaša predsjednica kad se otvoreno suprostavila politici kancelarke Merkel spram izbjeglica. Tada je gospođa Merkel stavila svoju političku karijeru na panj, a Kolinda Grabar Kitrović joj je svojim propagiranjem nasilnog zaustavljanja izbjeglica, zabila nož u leđa”, rekao nam je jedan od njih.