Broj nezaposlenih u Međimurskoj županiji stagnira, a razlog tomu je sve veća ponuda sezonskih poslova. Već tradicionalno, Međimurci odlaze zaraditi nešto novca u turistička odredišta na Jadranu, a neki će posao na mjesec ili više dana potražiti u inozemstvu.
Ode se u njemačko veleposlanstvo i za nekoliko sati sve je riješeno.Međimurac Nino Marčec (19) iz Palovca sa sezonskim poslovima ima dobra iskustva. Prošlog ljeta radio je u selu Eschelbachu blizu Pfaffenhofena u Njemačkoj. Berući hmelj u mjesec dana zaradio je oko 1.700 eura.
"Tamo se odlazi dva puta na godinu. Na proljeće se hmelj omata oko žice, za što nije potrebno puno radnika, a na kraju ljeta, kad dozrije, počinje berba", kaže Nino, koji je u Njemačku otputovao u pratnji oca, koji kao sezonac na imanju u Eschelbachu radi već godinama.
Osigurani hrana i stan
"Posao nije težak, ali radi se od 6 do 19 sati. Bere se s traktorom za koji je prikačena prikolica u koju hmelj curi. Jedan čovjek vozi, a drugi stoji na prikolici. Kad je prikolica puna, vozi se u hangar u kojem se hmelj čisti. Na kraju ostanu bobice koje idu u sušionu. Suhe se pakiraju u bale koje su spremne za prijevoz do pivovare", opisuje 19-godišnjak. Gazda im osigurava jelo četiri puta na dan i stan. Radne vize nije, kaže, teško dobiti.
"Ode se u njemačko veleposlanstvo i za nekoliko sati sve je riješeno", dodaje. Zaradom je i više nego zadovoljan.
"Plaćali su mi 80 eura na dan, a tati čak i više jer više godina odlazi k njima. Tamo smo tako dugo dok se sav hmelj ne pobere, obično je to dvadesetak dana", kaže Nino Marčec, koji je u berbi bio 22 dana.
Ove godine najvjerojatnije će je propustiti jer se uspio zaposliti u jednoj privatnoj tvrtki blizu Čakovca.
