ANALIZA ĐURĐICE KLANCIR

TUĐMANOVSKA POBJEDA: Plenković je jednom rečenicom dao do znanja kako zna da ovaj put za njega nisu glasali samo HDZ-ovci

Parlamentarne izbore 2020. pamtit ćemo po povijesno moćnoj pobjedi Andreja Plenkovića i po formiranju nove, drugačije, oporbe

Andrej Plenković je pobjedom na ovim parlamentarnim izborima izborio status svojevrsnog hrvatskog političkog fenomena. Pokazao je da mu doista ništa ne može naškoditi, ni rekordan broj izgubljenih ministara, ni deseci korupcijskih afera, niti forsiranje izbora usred koronakrize, ni istraga i hapšenje visokorangirane HDZ-ovke, Josipe Rimac, pa ni činjenica da je istraga dospjela i u Banske dvore.

On je, za razliku od Davora Bernardića, učio i na primjeru izbora za EU parlament i na predsjedničkim izborima, i ponudio je biračima HDZ-a ono što su očekivali –  pomiren HDZ, za svakog ponešto. HDZ je u cijeloj izbornoj kampanji bio jedinstven, fokusiran na napadanje “vanjskog neprijatelja”. Moglo bi se reći da su upravo napadi Miroslava Škore i Domovinskog pokreta i predizborna nagađanja da bi se Hrvatskoj mogao dogoditi scenarij u kojem će Škoro i njegovi desničari diktirati formiranje Vlade –  pomogli u zbijanju redova i motiviranju glasača da izađu za HDZ.

Gotovo ironično, iako je Plenković mnogo puta govorio da “Škoro radi za SDP”, ipak je više radio – za HDZ. Zahvaljujući fami oko moguće strašne vlade u kojoj će Škoro biti faktor, kao da su svi krenuli pomoći Plenkoviću da mu se omogući formiranje vlade oko koje niti neće trebati razgovarati sa Škorom. I uspjeli su u tome.

No, najjače Plenkovićevo oružje u ovim izborima bila je činjenica je HDZ krenuo gotovo posve samostalno, tek sa zanemarivom, marginalnom kombinacijom s HSLS-om. On je nudio i svoje dosadašnje, tzv. nove, nekompromitirane ministre iz zadnje kombinacije Vlade, bazirao je kampanju na poruci da nudi sigurnost, i mnogim je biračima upravo to najbolje sjelo, pa izgledno i onima koji nisu članovi HDZ-a: naprosto su znali što dobivaju s Plenkovićem i jasno su pokazali da to žele.

Ili im se učinilo da je to doista najsigurnije, da je dobro da lider koji zna svaki dan razgovarati sa Charlesom Michaelom, nastavi posao, ali i cijeli njegov tim, posebno ministar zdravstva, Vili Beroš, nastavi posao u borbi protiv koronavirusa. Činjenica jest da je na ovim izborima tzv. novi HDZ Andreja Plenkovića dobio široko priznanje, kroz preferencijalne glasove, od njegovih “stožeraša”, posebno Davora Božinovića koji se nije mogao dičiti širom popularnošću, do Gordana Jandrokovića, ili Ive Anušića. Naravno, broj preferencijalnih glasova koje je dobio kontroverzni USKOK-ov optuženik Božidar Kalmeta ostaje kao podsjetnik na HDZ-ov kontinuitet opraštanja grijeha i njegovanja specifične poduzetničko-političke spretnosti.

Golemi nekoherentni Restart

Plenković je naprosto najveći politički pobjednik Hrvatske 2020. godine. Uspio je posložiti HDZ onako kako je on htio, eliminirao je svoje unutarstranačke protivnike, a onda je hrabro krenuo bez velikog predizbornog koalicijskog povezivanja u parlamentarne izbore i ostvario iznimno visok rezultat. Naravno, drugo je pitanje koliko je to dobro za Hrvatsku.

Posebno zato jer su ovi izbori nedvosmisleno pokazali da široka javnost, da glasači, vrlo olako prelaze preko konkretnih korupcijskih grijeha političara. Da su postali neosjetljivi na taj kriterij. Da su ga spremni oprostiti ako im se “cijeli pakung” čini manje lošim od ostalih.

SDP je s druge strane krenuo preširoko, Restart je bio golemi i nekoherentni složenac za koji se već prije izbora počelo propitivati je li “siguran” ili bi se dijelovi mogli već u izbornoj noći lako prestrojiti u neki drugi tabor.

I sam SDP je unutar sebe bio nesiguran i rastrgan unutarstranačkim borbama, a Davor Bernardić, za razliku od Plenkovića, nije učio na primjeru izbora za EU parlament ili predsjedničkih izbora. Forsirao je na listama visoko “svoje” nove ljude, osobe gotovo nepoznate izvan uskog unutarstranačkog kruga, a svoje kritičare je stavljao nisko ili ih je posve isključivao. Uslijedio je i skandal s odbijanjem pozicija na listama (Ranko Ostojić i Mišo Krstičević), a raspodjela preferencijalnih glasova neugodno pokazuje nezadovoljstvo glasača SDP-a: oni koji su svojedobno izbačeni iz Predsjedništva SDP-a ubrali su preferencijalno mnogo više od onih koje se smatra Bernardićevim krugom.

Drugi pokazatelj da SDP i Restart nisu bili na dobrom putu pokazuje i rezultat nove ljevice, lijevo-zelene koalicije “Možemo”. Nema sumnje da su bivši glasači SDP-a masovno skrenuli prema “Možemo” jer su svjedočili i borbenosti i jasnoći i svakodnevnom aktivizmu na cesti – kakvog već dugo nisu osjetili u SDP-u. Dok je Restart tehnicirao i dijelio takozvana ulazna mjesta na listama na krilima predizbornih anketa, “Možemo” je radio iz dana u dan, iako su im ankete najavljivale malo ili nimalo.

SDP treba dubinski preokret

Davoru Bernardiću ostaje zadovoljstvo da je uspio pokazati da može “izdržati” višesatno sučeljavanje s Andrejem Plenkovićem (u što su mnogi sumnjali), ali i okrutno jasan pokazatelj – broj mandata – da nije uspio dokazati da može biti lider SDP-a i lider promjena. Naprosto, nije uspio uvjeriti dovoljan broj glasača da bi on vodio Hrvatsku bolje i poštenije od Plenkovića, i da ima bolji tim.

“Spreman sam otići”, rekao je Bernardić u noći izbornog poraza, ali činjenica je da za budućnost SDP-a nije dovoljan samo njegov odlazak. SDP-u je potreban dubinski preokret, ali ovako rastrgana stranka, što nesumnjivo pokazuje ovakav raspored preferencijalnih glasova (oponenti, oni na dnu, ostvarili su mnogo bolje rezultate od Bernardiću najvažnijih osoba), teško će se uspjeti presložiti nakon ovakvog rizičnog i očito neuspješnog eksperimenta nazvanog Restart.

Nakon ovakvog poraza, Restart će teško uspijevati biti nositelj oporbenog naboja u Saboru. Zato će Sabor postati upravo idealna pozornica za rast nove lijeve oporbe, Možemo, ali i potvrđivanje i vrlo izgledan rast “stare” Plenkovićeve oporbe, sada već otvoreno desno pozicioniranog Mosta.

Miroslav Škoro je i u izbornoj noći, iako je ostvario vrlo solidan rezultat, izgledao – razočarano. Zapravo su vrlo jasno pokazivali da ih je interesiralo prije svega da dobiju “nešto” u vlasti, a ne oporbeni rad.

A kakva nas zapravo vlast čeka s Andrejem Plenkovićem i HDZ-om s obzirom na tako moćnu pobjedu? Za HDZ se uvijek pokazalo da nije najsretnije kada dobije dva mandata zaredom, zna se dogoditi otpuštanje svih kočnica i redanje problema, posebno novo grananje klijentelizma i nepotizma. Plenković je sada u jedinstvenoj prilici da promijeni taj trend, da pokaže da njegov drugi mandat može biti kvalitetniji, drugačiji od onog što nas uči klasična povijest HDZ-ovog vladanja. No, hoće li on uopće biti motiviran biti drugačiji? Unutarnji neprijatelji su mu ušutjeli, vanjske neprijatelje je uspio odgurati, ali ostaje mu veliki problem nerazumijevanja demokratskih mehanizama kontrole, od Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, do komuniciranja s medijima.

HDZ preuzima odgovornost više nego do sada

“Ovaj rezultat obvezuje”, rekao je Plenković u svom obraćanju nakon izbora i dao naslutiti da razumije da za njega ovaj put nisu glasali samo HDZ-ovci, nego i mnogi koji su vjerovali da on doista donosi sigurnost i jasnoću kada se pitaju “što nas čeka”. Da postoje i ljudi izvan HDZ-a koji vjeruju da je on najbolje od ponuđenog neovisno o svim svojim nedostacima.

Mnogi su pohvalili činjenicu da se u izbornoj noći ustegnuo od bahaćenja, ali možda je to bilo naprosto zbog toga jer je shvatio da se u koštac sa svim problemima, u gospodarstvu, turizmu, zdravstvu itd. – sada mora uhvatiti on sam sa svojim ministrima bez štita manje ili više suvislih koalicijskih partnera.

Upravo suprotno od svih očekivanja da će nakon izborne noći uslijediti komplicirana borba za skupljanje 76 plus mandata, Plenković ulazi u jednostavno kompletiranje potrebnog broja i mirno kreiranje nove vlade. Sada će ta vlada biti posve njegova, ni u resoru obrazovanja neće biti HNS-a, niti će mu se motati Bandić ili Glavaš. No, kad krenu problemi, biti će to problemi nedvosmisleno pred vratima HDZ-a. Plenkovićev HDZ će sada preuzeti odgovornost mnogo više nego u dosadašnjoj vladi jer ga na to obvezuje ovako veliki broj osvojenih mandata.

S druge strane ga čeka nova oporba, drugačije strukturirana, nesumnjivo – žestoka, ali u državi u kojoj vlast tako lako zaposjeda kontrolne mehanizme, a sada će Plenković doista imati jaku, gotovo tuđmanovski jaku vlast, sigurno slijedi razdoblje novog propadanja ionako slabe demokracije.

Povratak na Net.hr