Važna pobjeda i još važniji poraz. To su rezultati izbora za 46. predsjednika SAD-a. Važno je što je pobijedio Joe Biden, političar koji suradnju pretpostavlja podjelama, bilo da se radi o suradnji samih Amerikanaca ili suradnji Amerike s ostalim zemljama u svijetu. Važno je što je pobijedio političar koji poštuje različitosti i jednakopravnima gleda sve građane bez obzira na njihovu rasu, etničko podrijetlo, vjeru, spol ili seksualno opredjeljenje. Važno je što je pobijedio političar koji vjeruje znanstvenicima, a ne teoretičarima zavjera.
Naposljetku, važno je što je Joe Biden za svoju potpredsjednicu izabrao Kamalu Harris. Iako se o njoj ovih dana najviše govori u kontekstu njezinog imigrantskog podrijetla (otac s Jamajke, majka iz Indije) i (nebijele) boje kože, ona, puno više od samog Bidena, u Bijelu kuću donosi nagovještaj velikih političkih promjena. Kao pripadnica "lijeve" struje unutar Demokratske stranke bez sumnje će inzistirati na nastavku borbe za prava žena, radnika, etničkih, rasnih i seksualnih manjina, na borbi za kontrolu oružja, za mogućnost dostupnijeg obrazovanja, zdravstvene skrbi, na zaštiti okoliša itd.
Važno je što na mjestu predsjednika najmoćnije države na svijetu više neće biti Donald Trump, čovjek koji je svojim izjavama i postupcima četiri godine ohrabrivao rasiste, naoružane ekstremiste, vjerske fundamentaliste, homofobe, ksenofobe i antivaksere. Međutim, Trumpov poraz otkriva i jednu zastrašujuću istinu. Političaru koji podupire spomenute "vrijednosti" podršku daje više od 70 milijuna ljudi, čak osam milijuna više nego na prošlim izborima. Ako je broj njegovih pristaša 2016. predstavljao iznenađenje još veći broj 2020. predstavlja jasno upozorenje. Trump je izgubio izbore, ali je "trumpizam" dobio na snazi. I to ne samo u Americi nego i širom svijeta. U Europi možda najbolji primjer koji to potvrđuje je upravo regija u kojoj živimo.
Trumpizam raste
Političari, ali i brojni građani, koji podržavaju Donalda Trumpa, njegove životne i političke principe, su doslovno svuda oko nas. U samoj Hrvatskoj situacija je po tom pitanju još i bitno bolja nego u zemljama koje nas okružuju. Ovdašnji "trumpisti", tj. političari koji su davali i nastavljaju davati podršku Trumpu su pripadnici ekstremno desnog Domovinskog pokreta poznati po nacionalnoj netrpeljivosti, vjerskom konzervativizmu, povijesnom revizionizmu, netoleranciji prema LGBT zajednici, pokušaju ograničavanja ženskih prava i podupiranju teorija zavjera kada je u pitanju pandemija koronavirusa. Na sreću hrvatskih građana, Domovinski pokret nema nikakvog utjecaja na društveno-političku situaciju u zemlji. Moramo dati sve od sebe da tako i ostane.
Već je u Crnoj Gori situacija po tom pitanju nešto drukčija. Jedan od vođa nove parlamentarne većine i predsjednik stranke koja sudjeluje u sastavu crnogorske vlade Nebojša Medojević požurio se odmah nakon objave prvih rezultata u SAD-u poslati čestitku Donaldu Trumpu u kojoj između ostalog kaže: "iako su protiv vas bili svi veliki mediji, mreže korporacija i NVO, otuđeni dijelovi obavještajnih službi i svi vojnici duboke države i neprijatelji američkog naroda, uspjeli ste gigantskom borbom za svoj narod i SAD izvojevati istorijsku pobjedu. Vašoj pobjedi se danas raduje svaki slobodoljubivi čovjek na svijetu...". Dramatičnu promjenu rezultata koja je išla na Trumpovu štetu Medojević je na svom Twitteru ovako prokomentirao: "Bajdenove komunjare pokušale državni udar glasanjem pismom". Tako zvuči čovjek koji se bori protiv autokracije, a za demokratizaciju Crne Gore.
Kada je u pitanju, narodski rečeno, "trčanje pred rudo", regionalni i europski šampion u kategoriji državnika ispao je slovenski premijer Janez Janša. On je još u izbornoj noći poslao čestitku Donaldu Trumpu upozorivši da "što je više odgađanja i negiranja činjenica od strane masovnih medija, to je veći konačni trijumf predsjednika SAD-a". Čak i nakon što je postalo jasno da izbore ipak dobiva Joe Biden Janša je nastavio kritizirati američku demokraciju i vladavinu prava u toj zemlji, ne odustajući od podrške Trumpu. Važnija od stavova samog Janše je činjenica da stranku kojoj je on na čelu podržava više slovenskih građana nego ijednu drugu.
I na našoj (blisko) istočnoj granici nalazi se jedan veliki poštivatelj lika i djela Donalda Trumpa. Njegovo ime je Milorad Dodik i već je godinama neupitni vladar dijela Bosne i Hercegovine koji se zove Republika Srpska. Ovaj veliki humanist poznat po svakodnevnom unapređivanju demokratskih standarda i jačanju institucija pravne države prije godinu dana je poslao pismo podrške Trumpu ističući da je "podrška njemu podrška patriotskim i suverenističkim vrijednostima do kojih je nama stalo i za koje se već decenijama borimo. Uvjereni smo da samo na tim temeljima može da se gradi demokratičniji i humaniji svjetski poredak". Na njegovu žalost, Trump na ovu patetičnu poruku nije reagirao niti je odlučio promijeniti američku odluku iz 2017. kojom se Dodiku zamrzava imovina u SAD-u, zabranjuje putovanje u tu zemlju, a američkim državljanima zabranjuje s njim poslovati. Za pobjedu Donalda Trumpa otvoreno je navijao i naš sjeverni susjed, mađarski premijer Viktor Orban, autokrat koji se poput američkog kolege smatra spasiteljem bijele rase i kršćanstva, protivnikom medijskih sloboda, neovisnog sudstva, liberalizma i demokracije.
Hoći li i birači u regiji otpuhati svoje trumpiste?
Iako nekome, ali samo onome tko je nedovoljno informiran, može zvučati pretjerano "trumpizam" je najsnažnije korijene pustio u Vučićevoj Srbiji. Tamošnji prorežimski mediji, a takvi predstavljaju apsolutnu većinu, već mjesecima demoniziraju Bidena i glorificiraju Trumpa. Srbe u Americi pozivaju da glasaju za Trumpa, svaku Trumpovu laž o krađi izbora prenose kao činjenicu, a građane konstantno plaše Bidenovim "antisrpstvom". Visoki dužnosnik Vučićeve stranke Vladimir Đukanović ovako je prokomentirao rezultate izbora: "demokrate i Bajden, baš onako zločinački i pokvareno kako su uvek radili, do najsitnijih detalja su spremili medijsku harangu na protivnika, a posebno su pripremili izbornu krađu".
Inače spomenuti Đukanović je 2019. uoči godišnjice genocida u Srebrenici preko svog Twittera srpskom narodu čestitao "dan oslobođenja Srebrenice", a ratnom zločincu Ratku Mladiću se zahvalio "na briljantno izvedenoj vojničkoj operaciji". Puno veći problem od komentiranja situacije u SAD-u za Srbiju ipak predstavlja sustav vlasti koji je uspostavio Aleksandar Vučić, a koji će Donaldu Trumpu očito ostati nedosanjani san. Veliku većinu najgledanijih i najčitanijih medija Vučić je učinio svojim političko-propagandnim servisom s kojeg se svakodnevno šire lažne vijesti o njegovim veličanstvenim uspjesima i teorije zavjera o mržnji cijelog svijeta, posebno Zapada, prema Srbima i Srbiji.
Isključivo Aleksandar Vučić donosi sve važne odluke u zemlji, bilo da se radi o izboru ministara ili direktora javnih poduzeća, o dionicama puteva koje treba asfaltirati, o tome gdje treba uvesti kanalizaciju, postaviti trafostanice ili s kim dogovarati izgradnju megalomanskih građevinskih projekata. Neistomišljenike, a posebno kritičare, Vučić naziva državnim neprijateljima, javno ih proziva i vrijeđa. A to što se nikada nije ispričao ili pokajao za svoje ratnohuškačke nacionalističke stavove iz 1990-ih više nitko ni ne spominje. Izgradnji kulta ličnosti o nepogrešivom, najsposobnijem i najomiljenijem predsjedniku Vučiću teško je naći usporediv primjer u nekoj demokratskoj i pravnoj državi. Što ne znači da političara koji teže apsolutnoj vlasti nema širom svijeta.
Na sreću, građani najmoćnije države na svijetu su se demokratskim sredstvima upravo riješili jednog takvog. Nadam se da će vjetar promjena koji su izazvali zapuhati i do naših krajeva. Što prije.
