Marina Lovric Merzel rodena je 2. rujna 1963. godine u predgradu Siska, naselju Odra Sisacka, u prizemnici u kojoj i danas zivi njena majka Marija, pise Globus, koji donosi opseznu pricu i uhicenoj sisacko-moslavackoj zupanici Marini Lovric Merzel.
"Necu s vama govoriti, ja samo znam da moje dete nije nista krivo, i da svi s kojima ste govorili lazu. Ona je puno napravila za ovaj narod, a sad su je stavili iza resetaka. Njima na dusu", rekla je Marija Sekulic s prozora svoje dnevne sobe novinarima.
Njen suprug i Marinin otac bio je Jakov Sekulic iz okolice Sunje koji se krajem 50-ih godina ozenio Marijom Drazic i poslije s njom dobio dvoje djece.
Marija Drazic bila je iz Stare Drencine, sela udaljenog od Siska nekoliko kilometara, iz vrlo siromasne obitelji ciji su roditelji jedva prehranjivali svoju djecu.
U to doba prije Drugog svjetskog rata bilo je uobicajeno da se takvim obiteljima pomaze pa je malu Mariju Drazic sebi na imanje, kako bi je prihranili, uzela obitelj Blagaic.
Oni su imali sina, malog Vladimira Blagaica koji je uz Mariju Drazic odrastao gotovo kao uz sestru, i koji ce mnogo godina kasnije postati ugledni sisacki ginekolog, cak i ravnatelj sisacke bolnice.
Djetinjstvo su provodili u tipicnoj seoskoj idili: mala Marija pomagala je obitelji Blagaic oko imanja, a zauzvrat je dobivala hranu i krov nad glavom, daleko vise od onoga sto joj je mogla priustiti njena obitelj.
Negdje krajem 50-ih godina Marija Drazic upoznaje Jakova Sekulica, udaje se za buduceg vozaca autobusa i seli se u Odru Sisacku, u onu istu kucu u kojoj ce se nesto godina kasnije roditi Marina Sekulic.
Globus istice da su buducoj zupanici sisacko-moslavackoj majka i otac po rodenju doista nadjenuli ime Marina, a ne neko drugo koje se znalo spominjati u medijima.
Marina Sekulic, dakle, nije rodena kao Zarka, ali joj je to ime, doznaje Globus od njenih skolskih kolega, ostalo kao nadimak iz okolica Sunje, gdje je mala Marina cesto odlazila posjecivati ocevu obitelj.
U toj Sunji zivjela je neka baba Zarka kod koje je Marina s ocem redovito odlazila.
Seljani kao seljani, Marinu su isto prozvali “malom Zarkom”, a mnogi kasnije povjerovali da joj je to bilo ime.
