Borba protiv Ubera identična je borbi protiv reforme školstva; svaki put se, zapravo, prepadnemo budućnosti
Uber se samo formalno tiče taksista, radi se o obrani društvenog modela
Jedan od eminentnih predstavnika krajnje hrvatske ljevice nedavno je na Facebooku ismijao pokušaje argumentacije Uberovog ostanka u Hrvatskoj, pitajući se čemu toliko buke radi mobilne aplikacije kakvu “prosječni student FER-a složi za tri dana”. Rasprava ispod statusa, usmjerena protiv Uberova ostanka, uglavnom se doticala radničkih prava, dostojnog života, narušavanja cijene rada i nelojalne konkurencije.
Rasprava je zanimljiva iz tri razloga. Neznanjem i banaliziranjem funkcioniranja Ubera autor stupa u domenu alternativnih činjenica – temelj Uberovog mehanizma čine napredni algoritmi i machine-learning kapaciteti, koji omogućuju precizno predviđanje potražnje prijevoza unutar gradova, za što trebaju godine i godine korištenja.
Logična koalicija lijevih i desnih demagoga
Uber zapošljava stotine matematičara, fizičara, meteorologa, data znanstvenika i drugih stručnjaka, kako bi što bolje znali kada će, gdje, u koliko sati, u kojem godišnjem dobu, pod kojim vremenskim uvjetima i kojem danu u tjednu trebati najviše vozača u nekom gradskom kvartu. Zagreb je, recimo, u početku bio podijeljen u četiri osnovne zone, a danas ga Uberovi algoritmi dijele u dvadesetak kvadranata. Što također znači da je Uber s vremenom sve bolji i korisniji, odnosno, svaki novi korisnik znači bolje iskustvo za sve ostale korisnike.
To, a ne slanje dispečeva po Google mapi, za što uistinu treba samo klinac s FER-a, osnova je Uberove aplikacije.
Drugo, komentar sadrži intrigantnu dozu ekonomskog protekcionizma – autor nije kazao da takvu aplikaciju može složiti prosječni student, ili prosječni student informatike, već student zagrebačkog FER-a. Možda nenamjerno, autor je time poručio kako nama ne treba nikakva globalna aplikacija za prijevoz, kad savršeno dobru možemo proizvesti i sami, u Zagrebu.
Ekonomski protekcionizam prostor je ugodnih spajanja lijevih i desnih demagoga, jednima sa sindikalnih, drugima s kulturoloških pozicija.
Obrana hrvatskog društvenog modela
Treće, argumenti poput zaštite domaćeg radnika, narušavanja cijene rada i nelojalne konkurencije doslovno su argumenti kojima je, u nedavnom intervju za Globus ili Jutarnji, nekadašnji lider tvrde desnice Tomislav Karamarko napao koncepte slobodne trgovine, uvoza i izvoza, i otvorenih granica. U ideološkom pozicioniranju protiv Ubera, liberalizacije, otvorene ekonomije i modernizacije općenito, tvrda ljevica i tvrda desnica prirodni su sugovornici.
Združena akcija domaćih taksista, ministra Butkovića i premijera Plenkovića prema kriminalizaciji Ubera, stoga, logičan je i očekivan korak u dugom nizu koraka kojima se, pod svaku cijenu, u prešutnoj velikoj koaliciji, pokušava održati postojeće stanje i model dogovorne ekonomije u školstvu, zdravstvu, mirovinskom sustavu, porezima, pa i prijevozu. Oni samo formalno štite hrvatske taksiste, no ulog je, ideološki, znatno veći: obrana hrvatskog društvenog modela.
Brutalni razdor između prošlosti i budućnosti
Pravi razdor u hrvatskom društvu nije sukob lijevog i desnog; ideološki rat se, dubinski, svakodnevno, brutalno i doslovno, vodi između aktivnog i reaktivnog, naprednog i nazadnog, otvorenog i zatvorenog, između onog što dolazi i onog što je bilo, ili nikad nije bilo, ali se uvjeravamo da jest. Poput stavljanja taksista – taksista! – na pedestal radnih prava i zaštite konkurentne tržišne utakmice.
Neproglašenoj, ali logičnoj i principijelnoj koaliciji društvenih aktera kojima odgovara trenutno stanje, ili se panično straše njegove promjene, upravo Uber predstavlja smrtnog neprijatelja, kao što ga je predstavljala reforma kurikuluma, kao što ga predstavlja koncept radnih dozvola za strance, kao što ga predstavlja svaki napor da se hrvatska ekonomija otvori, osuvremeni i oslobodi okova državnog kapitalizma – koji neminovno vodi u močvarnu ekonomiju, manje konkurencije, lošiju kvalitetu, više cijene, dilove ispod stola i Franju Lucića.
Razloge izostanka prosvjeda djelatnika državne televizije protiv dolaska Netflixa valja potražiti u nerazumijevanju disrupcije koju taj servis dugoročno predstavlja.
Ekonomska logika zatvorenih tržišta
Uber, kao istaknuti predstavnik digitalne ekonomije, zadire u temelje trenutnog ekonomskog poretka. Uber fundamentalno mijenja odnos između ponude i potražnje, otvara direktnu vezu između korisnika i dobavljača usluge, i redefinira oba pojma. Ako svatko može biti korisnik, i svatko može biti dobavljač – dapače, korisnik može u nekom trenutku biti dobavljač, i obrnuto – usluga se formira točno onako kako korisnik želi, bez posredovanja, zaštite, monopola, dogovora ili korupcije.
Uz to, zbog tehnološke platforme na kojoj je nastao, transparentnost je ugrađena u kod – ruta kojom se vozi, GPS pozicija, dužina puta, alternativne rute, javna ocjena svakog vozača i nešto manje javna ocjena svakog korisnika. Radikalna transparentnost u usporedbi s tradicionalnim taksi uslugama u startu je definirala ponašanje i dobavljača, dakle vozača, i putnika, i stvorila prirodne tržišne poticaje za bolju kvalitetu usluge. Pitanje za sve koji se odjednom zauzimaju za prava taksista – koliko puta su vas, u vrijeme svog tvrdog monopola, zavaljali za rutu i novac? Nisu pojedinci krivi, zatvorena tržišta kao poželjno i ekonomski logično ponašanje nameću varanje korisnika.
Korisnik kao centar reforme kurikuluma
Za staratelje dogovorne ekonomije u Hrvatskoj, ideja transparentnosti i pozitivnih tržišnih utjecaja pogubna je.
Pažljivije iščitavanje prijedloga kurikularne reforme pokazat će da su upravo na tim idejama Boris Jokić i njegovi suradnici temeljili cijelu stvar: ako točno znamo koji su propisani ciljevi nastavnih cjelina, možemo provoditi standardizirane testove u svim školama, po cijeloj Hrvatskoj. Ako možemo provoditi standardizirane testove, možemo točno vidjeti koji nastavnici rade iznadprosječno dobro, a koji su ispod prosjeka – kao i u slučaju Ubera, korisnik, dakle dijete ili roditelj, dolazi u fokus, a usluga se formira s obzirom na transparentne poticaje.
Građani su, na tržištu taksi usluga, imali prilike vidjeti pozitivne utjecaje konkurencije na formiranje tržišta, pa se protiv Ubera u Hrvatskoj koriste još dva neuvjerljiva argumenta: prvi, o nezakonitom djelovanju, iako je Uber promijenio koncept, pa sada svaki vozač mora djelovati unutar obrta ili tvrtke za prijevoz – a upravo zakonski okvir je ono što godinama, u brojnim industrijama i djelatnostima, onemogućava normalno tržišno natjecanje i rušenje monopolista.
Državna subvencija za više cijene i lošiju uslugu
Drugi je paternalističko zauzimanje za dobrobit naivnih vozača koje bi Uber mogao prevariti. S obzirom na to da više konkurencije poput Ubera vodi do nižih cijena, kažu, to nužno vodi do manjih plaća za vozače, koji će onda voziti i biti na gubitku, što znači da se ruši vrijednost njihova rada i stvara nelojalna konkurencija domaćim taksistima.
Ukratko, predstavnici nazadnih snaga kažu da su svi koji voze za Uber moroni bez razumijevanja osnovnoškolske matematike. U ovoj verziji stvarnosti, vozači, koji uglavnom djeluju kao samostalni obrtnici, ne znaju izračunati vlastite troškove i primanja, pa ih treba zakonski zaštititi kako ne bi radili sebi o štetu, ili na štetu ostalih taksista koji skuplje naplaćuju svoje usluge.
Pritom, ni ljevica ni desnica ne žele priznati kako, kad govore o nelojalnoj konkurenciji i zaštiti cijena domaćih taksista, zapravo govore o vrsti indirektne državne subvencije za probrane segmente ekonomije, niti nude objašnjenje kako potrošačima, običnim građanima, planiraju nadoknaditi povećanje u cijeni i smanjenje kvalitete. Dovoljan broj građana sjeća se cijena i razine taksi usluga, dok su taksisti uživali nesmetani monopol u hrvatskim gradovima.
Frustracije i aspiracije aktivnog dijela društva
Pritom treba istaknuti važnu stvar. Nazadne snage u Hrvatskoj nisu, poput suvremene njemačke ili engleske desnice, konzervativci i tradicionalisti u klasičnom smislu, samozvani čuvari narodne tradicije, društvenih vrijednosti, i zagovornici sporih, postepenih, odmjerenih promjena, bez pretjeranog državnog uplitanja u ekonomske tokove.
Nazadne snage u Hrvatskoj dinamične su, njihov cilj nije očuvanje, već prevrat, njihove metode ne oslanjaju se na tradiciju, već na pokušaje njenog prekrojavanja, njihova ideologija nije otvoreno tržište, već dokidanje osobnih i ekonomskih sloboda. Nazadne elemente i krikove za povratkom u bolja vremena promatramo na desnici, a bome i na ljevici, od perfidne revizije povijesti do združene borbe protiv moderniteta.
Najtužnije jest što se u Hrvatskoj ne nazire baš nitko tko bi artikulirao tendencije, frustracije i aspiracije onih dijelova društva, koji razumiju da u trenutno zadanim okvirima, šanse imaju isključivo tipovi poput Franje Lucića, uz nasumične bljeskove nasukanih genija, uglavnom s FER-a, o kojima Telegram pokušava redovito izvještavati.
Protagonisti trenutnog hrvatskog establišmenta
Takvih priča, nažalost, ima manje od priča poput one gospodina Lucića, jer trenutni okviri – društveni, akademski, medijski, pravni – kao protagoniste establišmenta nužno izbacuju ministre koji prepisuju radove, saborske zastupnike koji potplaćuju novinare, rektore koji prijete novinarima koji prate rad rektora, direktore nogometnih klubova koji iz klubova izvlače novac, i parlamentarnu većinu koja je zapela, u 2017. godini (nove ere), zabraniti korištenje jedne mobilne aplikacije.
Borba za očuvanje prijevoznog monopola formalno ima veze s taksistima, no iste stvari slušamo kad god se nađemo u prilici za promjenu društvenog modela. Riječ je, dubinski, o nastavku borbe za povratak u prošlost; kao u slučaju svih reakcionih zabluda, kao u slučaju Trumpa ili Brexita, u prošlost kakve nikad nije ni bilo.
Urednički komentar redakcije Telegrama