ANALIZA NET.HR-A

TAJNA USPJEHA VESNE ŠKARE OŽBOLT: Krenula je kao autsajderica s retro-plakatima, pa unervozila HDZ i Filipovića spremila – u bajku

Nezavisnoj kandidatkinji Vesni Škare Ožbolt mnogi nisu davali velike šanse kada je u ljeto 2020. objavila svoju kandidaturu, ali prema sadašnjim anketama, njezina lista ulazi u Gradsku skupštinu, a ona ima velike šanse da bude broj dva u drugom krugu izbora za gradonačelnika

Filipoviću, iz koje ste vi bajke izašli? Bili ste dva mandata s Bandićem. Grad je u ovakvom stanju i zbog vas”, žestoko se obrecnula na Davora Filipovića, HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Zagreba nezavisna kandidatkinja Vesna Škare Ožbolt, na sučeljavanju četvero trenutno najjačih kandidata prema anketama u organizaciji Sveučilišta VERN. Uz Filipovića i Škare Ožbolt, bili su tu još i favorit prema svim anketama, Tomislav Tomašević iz Možemo, i Joško Klisović iz SDP-a.

Iako se kandidat HDZ-a Filipović povremeno jadao da ga svi napadaju, da izgleda kako je “tri na jedan”, izgledalo je ipak da ga posebno boli nastup Vesne Škare Ožbolt, i trudio se da je svako malo pita “tko vam plaća kampanju”, želeći tako valjda posijati sumnju da iza Škare Ožbolt stoje sumnjivi financijeri, ili da je netransparentna, iako kandidatkinja Škare Ožbolt nije ništa manje transparentna u ovom trenutku od svih ostalih. Još nema financijskih izvješća, a s obzirom na iskustvo s hrvatske političke scene, Davor Filipović kao predstavnik HDZ-a, stranke koja je do sada već nebrojeno mnogo puta bila upletena u skandale i čudne financijske aranžmane uoči izbora, sigurno si ne može svojatati poziciju moralne vertikale koja drugima želi zaviriti u strukturu financiranja.

Uostalom, izgleda li u ovom trenutku kampanja Vesne Škare Ožbolt posebno raskošno i skupo u odnosu na konkurente? Definitivno ne.

Mediji je zaobilazili u prvoj fazi

Za razliku od Davora Filipovića, koji je kao dugoočekivani kandidat HDZ-a, iako posve nepoznat i sa slabašnom političkom karijerom iza sebe, odmah u startu imao otvorene sve najjače medije i to nacionalnog ranga, Vesna Škare Ožbolt se u prvoj fazi suočavala s ignoriranjem i nevidljivošću, ali je svejedno dogurala do toga da je danas, mjesec dana prije izbora, jedna od najjačih kandidatkinja za mjesto za koje traje opaka borba – mjesto broj dva u drugom krugu izbora za gradonačelnika Zagreba, a i njezina nezavisna lista u svim anketama za Gradsku skupštinu kotira sasvim solidno. A kada anketari mjere tko bi od “broj dva” prošao najbolje u duelu s Tomaševićem, Škare Ožbolt prolazi bolje i od Filipovića i Joška Klisovića, ali i kandidatkinje Bandićeve stranke, Jelene Pavičić Vukičević.

Najavila je kandidaturu prilično retro-metodom: u ljeto 2020. po zagrebačkim ulicama su se pojavili jumbo plakati s natpisom “Dolazi nam gradonačelnica”, a onda se otkrilo i tko bi to htio biti gradonačelnica. Neovisno o tome što komunikacijski stručnjaci smatraju jumbo plakate zastarjelima, oni su u Hrvatskoj još uvijek zastupljeni i koriste ih često oni koje zaobilaze najjači mediji – i namijenjeni su onima koji nisu toliko na društvenim mrežama.

Nije ih koristila samo Škare Ožbolt, pokušali su kasnije i drugi, a činilo se da su ih i objavljivali mnogo više od nje (Davor Nađi, Mirando Mrsić), ali Škare Ožbolt je odigrala najbolje od svih. Poslije Tomislava Tomaševića koji je objavio kandidaturu još u rano proljeće 2020., njezina kandidatura je bila prva sljedeća, jasna i glasna. Nije to bilo neko neslužbeno razmišljanje u intervjuima ili na društvenim mrežama, nego baš objava za ozbiljno, na velikom formatu – koji ostavlja dojam kako se misli ozbiljno i da nema povlačenja.

Političarka koja je imala petlje

Naravno da je bilo i onih koji su ismijavali njezinu kandidaturu, pitali se “što sad hoće ona”, s kim je u dogovoru, za koga igra itd., ali ona je uspjela održati ritam, vjerojatno prije svega zahvaljujući njezinom dugogodišnjem iskustvu u politici, ali i činjenici da je i kao odvjetnica ostala prisutna na javnoj sceni, komentirala bi stanje u pravosuđu, ali i političke odnose. Škare Ožbolt je bila i ostala političarka starog kova, ponikla iz HDZ-a, ali od onih koja je napustila i HDZ i dilove koji joj se nisu sviđali, a onda bi imala petlje o tome javno govoriti. Političarka kakvih je sve manje u stranci u kojoj se preferira centralistički model odlučivanja, u kojoj se sve manje političara usudi govoriti bez konzultacija “sa središnjicom”.

Škare Ožbolt je, nema sumnje, bila i ostala kandidatkinja za stariju ekipu, za one iz HDZ-a koji su razočarani u smjer u kojem HDZ vodi Andrej Plenković, osobito u njegov izbor kandidata za gradonačelnika, za one koji smatraju da je sljubljivanje HDZ-a s Milanom Bandićem otišlo predaleko i u krivom smjeru jer se dopustilo da njihova stranka postane Bandićev pomoćni servis. Ali ona je, pokazala je to i anketa N1 TV, najviše od svih kandidata s centra na desno, uspjela podići i one glasače koji su na prethodnim izborima apstinirali, glasače koji nisu članovi stranaka.

Za taj njezin proboj nesumnjivo je zaslužan dojam koji je ostavljala kao političarka, a na hrvatskoj političkoj sceni je prisutna još od ranih devedesetih. Bila je osoba od posebnog povjerenja Franje Tuđmana za koju se nije vezala niti jedna afera korupcijskog tipa, bila je suradnica Hrvoja Šarinića, Tuđmanova predstojnika ureda koji je potkraj devedesetih počeo gubiti utjecaj u srazu s tzv. desnom strujom HDZ-a, predvođenom Ivićem Pašalićem. Iako je 1991. startala kao glasnogovornica u Uredu predsjednika, napredovala je do pozicije šefice tijela koje je vodilo reintegraciju ratom stradalih područja. Bila je više puta zastupnica u Saboru, a 2003. izabrana je za ministricu pravosuđa, u vladi Ive Sanadera, no 2005. podnosi ostavku jer –  nisu prošli njezini prijedlozi mehanizama za borbu protiv korupcije.

Što se tiče stranačke pripadnosti, bila je članica HDZ-a sve dok zajedno s Matom Granićem nije napustila HDZ 2000. godine i osnovala stranku Demokratski centar, ali 2016. DC se ponovno spaja s HDZ-om. No, Škare Ožbolt nije ponovno ušla u HDZ, od 2016. nije članica niti jedne stranke i zadnjih godina se posvetila odvjetničkom poslu.

Mudro doziranje domoljublja

Iza nje je puno medijskih nastupa, ostavljala je dojam kao političarka koja zna što hoće, koja može reći “ne” kad zaključi da je to potrebno, a opet, uvijek je ostajala u okvirima sentimentalnog domoljublja i velikog respekta prema Franji Tuđmanu, što je nesumnjivo poželjno u krugovima birača kojima se ona obraća. I tu ima mjeru: u ovoj kampanji se gotovo uopće ne poziva na to da je radila s Tuđmanom, a zna i kritički govoriti o njegovom vremenu. S druge strane, “nudi” iskustvo upravljanja, podsjeća da je vodila i reintegraciju Podunavlja, ali i da je bila ministrica. Još k tome, ministrica koja se zalagala za mehanizme borbe protiv korupcije.

Dakako, to iskustvo ministrovanja sigurno nije krunski dokaz da bi mogla voditi gradsku upravu i baviti se razgradnjom i sređivanjem stanja u Holdingu, ali dijelu birača ona kao britka i odlučna političarka ostavlja dojam da se neće prepasti problema i da bi se mogla uhvatiti u koštac s njima. A povjerenje koje joj daju glasači koji nisu vezani uz stranačke mašinerije ostavlja dojam da bi i glasači s desnog spektra htjeli imati svoju borbenu kandidatkinju koja nije u samom startu opterećena kojekakvim stranačkim dilovima, koja bi bila fokusirana na popravljanje stanja u Zagrebu.

Činjenica da joj se dogodio miniskandal kada su u radnom materijalu njezinog programa pronađeni prepisani dijelovi starog programa Mosta, i da joj to nije naškodilo. Mediji su također registrirali da joj je u timu i neobičan savjetnik za digitaliju, mladi komunikacijski stručnjak Leo von Breithen-Thurn, navodni predak hrvatskog plemstva koji savjetuje i pojedine članove dokonog europskog plemstva, te nije jasno kakav je njegov senzibilitet za zagrebačke probleme, no činjenica je da je u njezinom timu i ugledna arhitektica Gordana Domić, te da je među prvima predstavila svoj širi tim.

Nervozan HDZ

Da je spremna uzeti značajan dio HDZ-ovih glasača demonstrirala je i uz pomoć člana zagrebačkog HDZ-a, Ante Šimunovića, koji je pred kamerama objasnio zašto podržava Škare Ožbolt, a ne Filipovića. Rekao je pri tom da on zagrebački HDZ zove – HDZ 365, zbog kobnog ispreplitanja s Bandićevom strankom. Iako je Šimunović govorio da za to ne treba kriviti Plenkovića, te da je to posljedica dugog procesa, bila je to poruka koja se sigurno nije svidjela Plenkoviću.

Škare Ožbolt je izrasla u moćnu kandidatkinju centar-desno ne samo zahvaljujući HDZ-ovom petljanju i dogovaranju s Bandićevom strankom. Sigurno je tome pripomoglo i to što se Domovinski pokret s Miroslavom Škoro predomišljao bi li ili ne bi išao u utrku, što se kandidat Mosta Zvonimir Troskot nije uspio nametnuti širem krugu, te činjenica da je Bandićeva stranka i prije njegove smrti bila u ozbiljnom padu.

Škare Ožbolt je tako svojom ranom objavom kandidature i probojem unatoč tome što su je mediji zaobilazili kao i mnoge druge nezavisne kandidate već sada izazvala ozbiljnu nervozu na zagrebačkoj političkoj sceni. Utrčala je u finiš povijesnih lokalnih izbora u Zagrebu, stala je mnogima na žulj, HDZ je pokrenuo sve moguće mehanizme nadzemne i podzemne borbe protiv kandidatkinje koju ne kontrolira, ali već i ovo prvo sučeljavanje kandidata u kojem je sudjelovala pokazalo je da im ona itekako zna parirati. Davora Filipovića, simbol Plenkovićeva kadroviranja u Zagrebu, Škare Ožbolt je pojela za doručak.

Povratak na Net.hr