Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

KOMENTAR HRVOJA KLASIĆA

SVI SU GA ISMIJAVALI: Prije 90 godina jedan je čudak i populist na izborima dobio dva posto. Njegovo ime bilo je Adolf Hitler. Jesmo li išta naučili?

Godine 1928. nacistička stranka doživjela je fijasko na izborima za njemački parlament. Jedan je suvremenik Hitlera i društvo nazivao ‘frakcijom nesposobnom za bilo kakav utjecaj na većinu stanovništva ili na tijek političkih događaja’. Znamo kako je ta priča završila, no jesmo li iz povijesti išta naučili? Pojedinci sa sličnim takvim ambicijama i pogledima, razni čudaci, fanatici, bučni populisti i primitivni prostaci postoje (od)uvijek i svuda. Pa i danas. Piše Hrvoje Klasić

Ove godine obilježavamo nekoliko značajnih obljetnica. Sto je godina od kraja Prvog svjetskog rata i nastanka jugoslavenske države, sedamdeset od sukoba Tita i Staljina, te pedeset od studentskih “lipanjskih gibanja”. Iako se bez sumnje radi o važnim događajima mislim da spomenuta iskustva ipak neće imati previše utjecaja na živote ljudi u 21. stoljeću.

Jer, ideja jugoslavenstva se čini bespovratno kompromitiranom, a najveći jugonostalgičari ispadaju hrvatski desničari koji obračunavajući se s jugoslavenskom prošlošću samo pokazuju da ne znaju što bi s hrvatskom budućnošću.

Što se tiče iskustva u “pokazivanju zubi” nekom svjetskom moćniku bojim se da se i u tom slučaju, barem kada su u pitanju hrvatski političari, radi o prošlom svršenom vremenu. Mladi su u jednom trenutku možda i pokazali spremnost na rješavanje vlastitih problema, ali mi se čini da njihovo raspoloženje mnogo bolje opisuje termin rezignacija nego revolucija.

Hitlerov fijasko na izborima

Zato sam danas odlučio podsjetiti na jedan devedeset godina star “fenomen” koji bi nam i u suvremenim okolnostima mogao i morao biti poučan. Naime, te 1928. Adolf Hitler i njegova nacistička stranka doživjeli su fijasko na izborima za njemački parlament osvojivši tek nešto više od 2% glasova.

Bio je to jedan od pokazatelja demokratske atmosfere u njemačkom društvu koje se nakon rata napokon počelo oporavljati. U zemlji ekonomskog rasta, liberalnih sloboda i kulturnog procvata na Hitlera i njegovu družinu gledalo se kao primitivne prostake i bučne populiste” ili, kako ih je jedan suvremenik nazvao, “frakciju nesposobnu za bilo kakav utjecaj na većinu stanovništva ili na tijek političkih događaja”.

Pad povjerenja u demokraciju i Hitlerov uspon

A onda je Njemačku, kao i ostatak svijeta, pogodila velika ekonomska kriza. Standard života počeo je drastično padati, a broj nezaposlenih rasti. Depresija se uvukla u sve društvene pore. Povjerenje u demokraciju i pravnu državu iz dana u dan su slabili. Kao rješenje se sve glasnije zagovaralo nacionalno jedinstvo, ali samo etničkih Nijemaca. Politički protivnici se demoniziraju, pripadnici ostalih nacija i rasa, a dojučerašnji susjedi, postaju neprijatelji i krivci za sve probleme.

Upravo takva atmosfera bila je prilika za Hitlera i njegove “bučne populiste”. Čovjek kojeg su ismijavali i nazivali čudakom već 1930. osvaja gotovo 20% glasova. Tri godine kasnije Hitler postaje neupitni Führer novog njemačkog Reicha. Mnogima ni danas nije jasno kako se društvo poznato po remek-djelima književnosti, arhitekture, filozofije, filma i glazbe moglo “preko noći” pretvoriti u mjesto organiziranog masovnog zločina.

A onda je Führer odlučio zavladati svijetom i postavljati svuda na vlast male führere, naravno na svoju sliku i priliku. Tako je, među ostalim marionetskim tvorevinama, nastala i NDH na čelu s Antom Pavelićem. Bez ikakvog političkog ugleda, a kamoli narodne podrške, na vlast u Zagrebu dolazi čovjek kojega će jedan Hitlerov poslanik u NDH ovako predstaviti drugome: “Pogledajte tog momka! Dajte da mu obriju glavu i navucite mu kažnjeničku odoru, pa ćete pred sobom imati najljepšeg teškog zločinca”.

Čudaci postoje i danas

Hitler i Pavelić nisu izmišljeni likovi iz horor filmova nego osobe kojima su povijesne okolnosti omogućile da svoj zločinački naum provedu u djelo. Nažalost, pojedinci sa sličnim ambicijama i pogledima, razni čudaci, fanatici, bučni populisti i primitivni prostaci postoje (od)uvijek i svuda. Pa i danas. Dovoljno je pogledati vijesti iz zemlje i svijeta ili, jednostavno, osvrnuti se oko sebe.

A poput onih u prošlosti i ovi današnji ne biraju sredstva da dođu na vlast, koriste se lažima i predrasudama, agresivni su, u drugima i drugačijima vide neprijatelje, preziru slobodu govora, mišljenja i izražavanja. I poput onih u prošlosti, i danas se mnogi zgražaju nad njihovim suludim idejama, ignoriraju njihove ispade i ismijavaju mogućnost da jednom dođu u poziciju moći i vlasti.

Jesmo li ovaj put nešto naučili iz povijesti? Ili ćemo vlastitom nezainteresiranošću opskurnim marginalcima ponovo omogućiti da nam pokažu na što su sve spremni.

Povratak na Net.hr