Nekad je nužno odabrati stranu

Premijer i ministar priznali su bankrot mirovinskog sustava. Sad žele žrtvovati jedini zdravi dio za ostanak na vlasti

Marko Rakar za Telegram komentira vladin prijedlog mirovinske reforme

FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić na konferenciji za novinare pokušao je umiriti javnost tvrdeći da Vlada ne ide u nacionalizaciju drugog mirovinskog stupa što su posljednjih dana kritizirali oporba i stručnjaci. No time je zapravo potvrdio osnovne teze analitičara o planiranoj reformi. “On je samo potvrdio kako je jedini način da se mirovine isplate, taj da se država ponovno zaduži. Doslovce je to rekao”, objašnjava politički konzultant i komunikacijski savjetnik Marko Rakar.

Ministar je na današnjoj presici izjavio kako je glavni razlog ove reforme rješavanje “problema koji košta 40 milijardi kuna, ali da ga se nastoji riješiti bez dodatnih zaduživanja”. Pozvao je sve koji imaju neku drugu ideju za pronalazak tog iznosa, a da ona ne uključuje zaduživanje, da se jave u Ministarstvo i da će ga rado saslušati. Izjavu ministra Pavića da fondovi nisu krivi nego da ih naprotiv pohvaljuje, Rakar smatra skandaloznom.

Kratkoročna vatrogasna mjera

“Prijedlog ministra Marka Pavića je na prvome mjestu neodgovoran i glup, jednostavno nema drugih riječi kojima bi se moglo opisati predloženo rješenje. Prijedlog pokazuje nerazumijevanje situacije u kojoj se društvo nalazi, pokazuje nesenzibilitet za generacije (u koju, ironično, spada i sam ministar) koje dolaze. Ovo je kratkoročna vatrogasna mjera koja ne nudi niti jednu jedinu naznaku kako će ovaj potez, osim nevjerojatne štete za desetke tisuće budućih umirovljenika, učiniti ukupni sustav održivim. Ministar radi jedino što zna, a to je šteta”, kaže Rakar.

Ljudi najčešće ne razumiju da novac drugog mirovinskog stupa efektivno ne postoji jer je on odavno utrošen u megalomanske, besmislene i po državu i njezine građane štetne odluke ministra Pavića, premijera Plenkovića, ali i svih njihovih prethodnika. Prebacivanjem drugog mirovinskog stupa nikakav novac ne bi bio unesen u mirovinski sustav nego bi se knjigovodstveno, odnosno administrativnom odlukom smanjio javni dug, no nikakav stvaran novac kojim se može nešto kupiti ili platiti ne bi promijenio poziciju.

Taj novac je već utrošen u kupovanje socijalnog mira od Sanadera, preko Milanovića i sada kada novca više nema, a postoji javni dug, Plenković i njegovi ministri žele te dvije stavke izbrisati kako bi nominalno smanjili iznos zaduženja i otvorili prostor da dignu nove kredite”.

Ministar priznao bankrot mirovinskog sustava

Rakar objašnjava kako bi novac koji bi stigao nastao novim zaduženjima te da premijer Andrej Plenković i ministar Pavić zapravo priznaju bankrot mirovinskog sustava. “Ovim ignorantskim potezom očajnika, ne razumijevajući konsekvence takve odluke, Pavić i Plenković bez pretjeranog uvijanja priznaju bankrot kompletnog mirovinskog sustava i voljni su žrtvovati jedini njegov donekle zdrav dio – drugi mirovinski stup, za još koju godinu mira što bi ih uz malo sreće trebalo dovesti do sljedećeg mandata”.

Ovaj će potez dovesti do urušavanja drugog mirovinskog stupa koji ionako nije na sjajnim nogama, smatra Rakar. “Naime, veliki dio tih ulaganja usmjeren je na obveznice države i kao takav je ionako nenaplativ, dio je zamrznut u gotovo nepostojećem, dominantno državno i paradržavno kontroliranom domaćem tržištu kapitala. Ne treba tu zaboraviti niti odgovornost samih upravitelja mirovinskih fondova koji su godinama našim novcem iskupljivali loše kredite svojih matičnih banaka.”

Rakar podsjeća na milijarde koje su nepovratno nestale kroz NEXE, IGH, INGRA, Dalekovod, Ledo i slične ‘investicije’. “Te su nam te gubitke dodatno naplatili u milijardama kuna svojih naknada za navodno ‘upravljanje’ makar je očigledno da bi bacanjem kockice ili gatanjem iz kave ostvarili povoljniji rezultat za umirovljenike.”

Vladajući u permanentnom shoppingu birača

“Kumulativni prinos svih mirovinskih fondova tijekom svih ovih godina je manji od prinosa državnih obveznica u istom razdoblju. Kako je to moguće i tko je odgovoran za to potkradanje budućih umirovljenika pitanje je na koje tek moramo odgovoriti. Svrha individualizirane štednje je bila upravo u tome da sudbina pojedinca ne ovisi o sudbini države, te je po originalnom planu izdvajanje za drugi mirovinski stup tijekom proteklih desetljeća trebalo rasti.”

Rakar objašanjava kako vladajuće strukture u svojem permanentnom shoppingu birača nikada to nisu dopustile te smo sada u situaciju da je prvi mirovinski stup u bankrotu te uvrnuta logika političara smatra da smije još jednom zaroniti u džepove građana.

Najmlađi umirovljenici na svijetu

Tvrdi da političari nemaju hrabrosti napraviti, a što je pokušano u zadnjoj godini mandata SDP-ove vlade i potom zaustavljeno, izdvojiti doista zarađenu mirovinu od mirovina koje isplaćujemo svima i svakome.

“Katastrofalna je činjenica da svega dvadesetak posto umirovljenika koristi normalnu starosnu mirovinu dok su svi ostali u mirovinu otišli po posebnim propisima, beneficijama i kojekakvim drugim mehanizmima. Iz svih tih razloga imamo najmlađe umirovljenike na svijetu, te vjerojatno jedan od najnepovoljnijih odnosa broja zaposlenih i umirovljenika, i naravno najmanji broj radno sposobnih ljudi u ukupnoj populaciji.”

Jedino ispravno rješenje je razdvojiti stvarno zarađenu i uplaćenu mirovinu od kojekakvih dodataka, bonusa i korekcija po posebnim propisima koji su po svojoj prirodi socijalna pomoć, ocjenjuje Rakar. “Kada bi se to dogodilo, bilo bi sasvim jasno da je ukupni prikupljeni iznos iz tekućih uplata dovoljan ili vrlo blizu iznosu potrebnom za isplatu doista zarađenih mirovina, dok bi sve ostalo bila socijalna pomoć koja bi se potom morala prikupljati iz drugih izvora.”