Svakim danom ljudi s područja Banovine otkrivaju s kakvim se tegobama nose gotovo mjesec dana. Među onima koji više ne smiju kročiti u svoje kuće je i teško bolestan 60-godišnji Stijo Mišković.
Živi sa suprugom Marom u Popovači u Ulici Čupora Moslavačkih, na samom rubu grada. Točnije, preživljava jer u kuću ne može.
"Točno prije 10 dana iz Općine su obećali da će nam dodijeliti kontejner u koji bismo se preselili. Kuća nam je stradala u potresu i određena je za rušenje. Statičari su bili 6. siječnja i dan kasnije dodijelili su našem domu crvenu naljepnicu. Od tada čekamo neko rješenje, ali izgleda da smo zaboravljeni", govori Mišković za 24 sata.
Život mu ovisi o mehaničkom srcu
Pored brojnih zdravstvenih tegoba njegov život ovisi o mehaničkom srcu. Naime, Stijo ili Mijo, kako ga zovu prijatelji, lani je početkom listopada na KBC-u Rebro dobio mehaničko srce jer njegovo je, kako kaže, sasvim “out”. Stijo mehaničko srce vrijedno 100 tisuća eura nosi u torbi, no baterije nema gdje puniti jer je ostao bez doma.
Svaku noć, kaže, ide na spavanje u podrum zajedno s aparatom koji mu život znači. Od potresa 29. prosinca ne nosi pidžamu.
Spava odjeven u strahu od novog podrhtavanja koje bi moglo dokrajčiti objekte koje je načeo lanjski potres. Deseci naknadnih potresa, koji su uobičajeni nakon najjačeg udara, ulijevaju strah u kosti tamošnjem stanovništvu.
Jednom nestalo i struje
Priroda je nepredvidiva pa svako drhtanje tla za njih je dodatno upozorenje i shvaćanje koliko su nemoćni u takvim nenadanim situacijama. Stijo se, uz sve to, mora brinuti da mu srce bude “napunjeno”. Priča kako je jednom nestalo i struje, što mu je bio dodatan stres.
Kako mehaničko srce radi na baterije koje se moraju puniti i jako su osjetljive na napon, pa uređaj za punjenje s dvije od ukupno četiri baterije drži kod susjede Zlate Betz.
