Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

PRIJAVIT ĆE NAS UN-u?

SRPSKE KOMPANIJE IMAJU NEKRETNINE NA NAJATRAKTIVNIJIM LOKACIJAMA U HRVATSKOJ, ALI IM NE MOGU PRIĆI: ‘Ponašate se licemjerno’

‘Pakt o građanskim pravima i povelja UN štiti jednakost građana pred zakonom. Mi tvrdimo da je ovim zakonom Hrvatska učinila da ljudi nisu jednaki, odnosno da su njeni građani vrednij od drugih’, tvrdi odvjetnik tvrtki iz Srbije koje su nezadovoljne donošenjem Zakona o državnoj imovini jer im onemogućava povrat imovine koju su imali za vrijeme SFRJ.

Donošenje Zakona o upravljanju državnom imovinom u Hrvatskoj, službeni Beograd nije popratio uobičajenim reakcijama iako se po tom zakonu sada imovina na koju su pravo polagali tvrtke i građani drugih republika bivše Jugoslavije može dati u zakup trećim osobama na 30 godina.

No, generalni tajnik Ministarstva vanjskih poslova Srbije Veljko Obradović jest rekao da ondje pripremaju odgovor koji će uputiti Ujedinjenim narodima.

Al Jazeera Balkans piše kako su o toj temi u Srbiji ipak rječitiji neki odvjetnici koji zastupaju tvrtke iz Srbije pred sudovima u Hrvatskoj ili Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Među njima je i Zoran Ristić, inicijator osnivanja udruge Oduzeta imovina, koja okuplja tvrtke iz Srbije i Bosne i Hercegovine s imovinom u Hrvatskoj, a koje vode sudske sporove za povrat te imovine.

On tvrdi kako je pred sudom 180 slučajeva, a da hrvatski sudovi mahom nisu presuđivali u korist onih koji su imovinu tražili.

“Obrazloženje zakona je licemjerno. Kažu da su takav zakon donijeli da ta imovina ne bi dalje propadala. Pa, naravno da propada, kad se vlasnici ne mogu brinuti o njoj niti je prodati nekom tko bi to činio“, kaže Ristić opisujući kako je jedan njegov klijent iz BiH za milijun eura kupio odmaralište od Robnih kuća Beograd na Makarskoj rivijeri te da su mu je oduzeli i da je žele na javnoj licitaciji dati nekom trećem. Pritom ga, kaže, tuže što je odmaralište koristio četiri godine i za to traže naknadu.

Ništa od Europskog suda za ljudska prava

Među poduzećima koja od Hrvatske potražuju imovinu, uglavnom odmarališta na Jadranskoj obali, poslovne prostore i stanove na atraktivnim lokacijama, su i neke od najpoznatijih kompanija iz nekadašnje zajedničke države, od kojih neke i danas posluju.

Neki od njih sude se i na Europskom sudu za ljudska prava, no bez uspjeha. “Sud u Strasbourgu je početkom godine donio odluku, ali ne i presudu, što nije isto, da je tužba Mladost turista neprihvatljiva, uz obrazloženje da je neophodno napraviti bilateralni sporazum između Srbije i Hrvatske, kao i da je Hrvatska ratificirala Europsku konvenciju o ljudskim pravima 1997. godine, a imovinu je oduzela 1992. godine. To je besmisleno. Nije neophodan bilateralni sporazum, jer sporazum o sukcesiji, koji su u Beču 2001. godine, potpisale sve bivše republike SFR Jugoslavije predviđa obavezu da se pravo na pokretnu i nepokretnu imovinu, koje su imali građani i pravne osobe s teritorija SFRJ na dan 31.12.1990. godine, zaštiti i vrati, u skladu s međunarodnim normama ili da se, opet u skladu sa međunarodnim standardima, te tvrtke i građani obeštete”, pojasnio je Ristić za Al Jazeeru Balkans.

Pritom je istaknuo kako Srbija izravno primjenjuje sporazum o sukcesiji, te da njeni sudovi vraćaju imovinu hrvatskim tvrtkama.

Što će konkretno učiniti?

Zbog odluke Europskog suda, kaže Ristić, planiraju problem iznijeti pred Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda u Ženevi.  “Pakt o građanskim pravima i povelja UN štiti jednakost građana pred zakonom. Mi tvrdimo da je ovim zakonom Hrvatska učinila da ljudi nisu jednaki, odnosno da su njeni građani vrijedniji od drugih. Problem je što tom Vijeću se mogu obratiti samo oni koji se nisu obraćali sudu u Strasbourgu, jer jedno isključuje drugo, mada ima i drugačijih pravnih mišljenja”, pojašnjava Ristić.

Podsjeća da je Vijeće prošle godine donijelo preporuke za Srbiju po pitanju slobode izražavanja, odnosno slobode medija i da je Srbija obavezna poštivati te preporuke. “Mi se nadamo da ćemo isto uspjeti i za Hrvatsku, odnosno da ćemo je preko institucija UN-a natjerati da poštuje elementarna ljudska prava, kao što je pravo na imovinu“, zaključuje.

Izvanredni profesor na katedri za međunarodno pravo i međunarodne odnose na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beogradu Bojan Milisavljević navodi još jednu mogućnost koja stoji na raspolaganju vlasnicima imovine u Hrvatskoj. “To je traženje zaštite na međunarodnom planu. Prije svega pregovorima, a ako to ne da rezultat, onda država može pokrenuti postupak pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu kako bi zaštitila tvrtke koje posluju u Srbiji”, objašnjava Milisavljević.

Povratak na Net.hr