Miroslav Škoro je opet izgubio izbore, ali je u Zagrebu dobio više od 100.000 glasova. No, jesu li to zaista njegovi birači? Škoro je u prvom krugu dobio znatno manje, a sada je uhvatio i dio glasova HDZ-a, kandidatkinje stranke Rada i solidarnosti...
Činjenica jest kako Miroslav Škoro niti ovog puta nije uspio doći blizu proračuna, javne kase, i pitanje je koliko će financijeri projekta Škoro imati strpljenja.
Iako nema sumnje da iza Domovinskog pokreta stoje moćni financijeri, i da su ostvarili određene rezultate u Slavoniji, ukupno gledajući nemaju čvrstinu. Imaju lidera, Miroslava Škoru, koji je opet pokazao da nije najsretnije rješenje za izigravanje uloge ljutog desničara upravo zbog toga jer ne može odgovoriti onako kako bi htjeli na njihovo obavezno pitanje: gdje si bio '91.
Osim toga, tu je to stalno otvoreno pitanje - je li Škoro uopće glavni ili je netko drugi kreator Domovinskog pokreta. U izbornoj noći je Škoro posebno zahvalio svom političkom tajniku, Mariju Radiću, zatražio poseban pljesak za njega i tako naglasio da bi se zapravo njega moglo smatrati - "glavnim".
Hoće li opstati brak iz interesa?
Miroslav Škoro je svojevrsni alter ego Marija Radića, široj javnosti slabije poznatog slavonskog menadžera koji je umrežen i s mnogim moćnim tajkunima, i teško je predvidjeti koliko će taj brak iz interesa uspjeti opstati u narednom razdoblju. Oni su sada skupili nešto novih vijećnika i načelnika, Ivan Penava kojeg podržavaju je uspio sačuvati Vukovar, ali nedostaje im jasniji plan političkog djelovanja i ozbiljniji mehanizmi za izgradnju stranke.
Ovako opstaju prije svega na kritici HDZ-a, i to kritici da Plenkovićev HDZ ne čini dovoljno za očuvanje hrvatskih nacionalnih interesa, no te emocije se bez ozbiljnijeg plana izgradnje stranke mogu izlizati u narednom razdoblju do parlamentarnih izbora.
Čitavu analizu Đurđice Klancir pogledajte u našoj videoanalizi.
