Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

KOMENTAR HELENE PULJIZ

SILAZAK U OSMI KRUG PAKLA: Kako smo došli do toga da se vodeći ljudi hrvatskog zdravstva natječu u ‘uvlačenju’?

Dok svjetski mediji izvještavaju o hrvatskom premijeru koji odbija otići u samoizolaciju, domaći stručnjaci smišljaju opravdanja i donose štetne odluke

Za ulizice i licemjere Dante je namijenio osmi krug pakla, ali za života takvi obično uživaju goleme društvene povlastice i zauzimaju vodeće državne pozicije. Ulizice i licemjeri stupovi su hrvatskog društva, upravo oni svojim postojanjem osiguravaju opstanak naših loših vlasti. I ne, nije ovdje riječ o onima koji bez zaštite političke oligarhije ne bi mogli preživjeti, nego o onima koji su za “časovitu korist” spremni žrtvovati i obraz i struku.

Poltron je po definiciji čovjek koji se nikada ne opire višima, bilo da je riječ o vlasti ili poslodavcu, a nije nužno ni da bude ekstremno slatkorječiv pri obraćanju moćniku, dovoljno je da odobrava sve njegove odluke, ma koliko pogrešne, glupe ili štetne bile. Takvih ovdje nikad manjkalo nije, ali posljednjih dana svjedočimo pravoj eksploziji poltronstva i to tamo gdje smo mu se najmanje nadali – među vodećim ljudima hrvatskog zdravstva u jeku epidemije koronavirusa.

Već je duže vrijeme autoritet stožeraša i pridruženih medicinskih autoriteta u slobodnom padu, ali je ovog tjedna otresao o zemlju tako snažno da je reanimacija naprosto nemoguća i za posljedicu će nesumnjivo imati daljnje pogoršanje epidemiološke slike nacije. Jer, način i riječi kojima se pokušava obraniti neobranjiva odluka premijera Andreja Plenkovića da, mimo svih propisanih pravila, ne ode u samoizolaciju, naprosto vrijeđa zdrav razum i dovodi u pitanje ozbiljnost budućih naređenja i savjeta o kojima bi građani trebali voditi računa.

Kao u Carevom novom ruhu…

I dok svjetski mediji objavljuju priče o Hrvatskoj kao novom žarištu koronavirusa i hrvatskom premijeru kao osobi koja odbija ići u samoizolaciju, hrvatski ministar policije i šef Stožera Davor Božinović kaže kako je “problematično reći da hrvatski premijer odbija otići u samoizolaciju”. Kao u Carevom novom ruhu, nije problem što premijer odbija ići u samoizolaciju nego je problem reći da to čini. Ali, car je gol.

Nakon što su nam tri mjeseca ispirali mozak upozorenjima da svatko tko je bio u kontaktu sa zaraženom osobom mora ići u obaveznu 14-dnevnu izolaciju, odjednom je čak i fizički kontakt prestao biti fizički kontakt samo kako bi se obranila premijerova samovolja. Još kad znamo da tom besmislicom poslužio šef HZJZ-a Krunoslav Capak, koji je zbog par minuta boravka sa zaraženom osobom u istom prostoru, sam sebe spremio u izolaciju, vidimo da granice licemjerja za neke naprosto ne postoje. Ni ministar zdravstva Vili Beroš nije se libio bliski fizički kontakt između Plenkovića i tenisača Novaka Đokovića proglasiti nepostojećim.

Čak je i donedavno dosljedna ravnateljica Zarazne dr. Alemka Markotić, žrtvovala vlastitu stručnost na oltaru HDZ-ove izborne kampanje, tvrdnjom kako Plenković ne treba u izolaciju jer međunarodni kriteriji kažu da ne mora. “Potrebno je da ste na otvorenom bili u kontaktu više od 15 minuta na udaljenosti manjoj od dva metra, da ste ostvarili bliži kontakt poput grljenja, rukovanja i ljubljenja. Isto se odnosi i na boravak dulji od 15 minuta u zatvorenom prostoru gdje ima indikacija da je bilo zaraženih.” Ne samo da je ovo prvi put u tri mjeseca da je Markotić izrekla tu tvrdnju nego je i neistina da je to glavni međunarodni kriterij po kojima se određuje tko mora (!) u izolaciju.

Zahvaljujući internetu i životu u 21. stoljeću, Smjernice Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) dostupne su doslovno svima i to na materinskom jeziku, a u njima se jasno kaže da se kontaktom osobe zaražene COVID-om 19 smatra se “svatko tko je bio u fizičkom kontaktu s osobom zaraženom COVID-om”, a o razlici između tapšanja, grljenja i ljubljenja, naravno, nema ni riječi. Dakle, ECDC kaže svaka osoba koja je bila u fizičkom kontaktu sa zaraženom osobom mora u izolaciju, pa i Andrej Plenković. Osim ako nije ljudsko biće nego božanstvo.

Tragovi na zdravstvenoj slici nacije

Nevjerojatno je nakon što je Plenković proglasio pobjedu nad koronavirusom, nakon što je Stožer opustio mjere, nakon što su raspisani izbori i otvorena izborna kampanja, nakon što je cijela vlada zbog samoreklame pojurila na zdravstveno-sigurnosno skandalozno organiziran teniski turnir u Zadru,  slušati kako su za ponovnu eksploziju zaraze koronavirusom krivi “neodgovorni građani”. Fascinantno je čuti dr. Markotić kako kaže da je stvar relativno jednostavna i da je situacija bila izvrsna dok smo se držali mjera. Tko je opustio mjere? Tko je odlučio da zaštitna oprema nije obavezna u zatvorenim prostorima? Na temelju čijih tvrdnji o smanjenju opasnosti od zaraze su se ljudi “opustili”? Tko je uvjeravao ljude da je “Hrvatska pobijedila koronu”? Vlada i stožer ili su se građani samozavaravali?

Nesumnjivo je da će se prigodno koronaško propagandno ispiranje mozga i uvlačenje istaknutih zdravstvenih djelatnika bahatom moćniku u Banskim dvorima nastaviti barem do kraja izborne kampanje, a kakve će to tragove ostaviti na zdravstvenoj slici nacije, po friškoj eksploziji broja zaraženih, nažalost više nije tako teško predvidjeti.

Od svih poltrona koji su smišljali opravdanja za Plenkovićevu slobodnu šetnju zemljom i druženje s građanima, nakon fizičkog kontakta sa zaraženima, zapravo je najpoštenija ona predsjednica Teniskog saveza Nikolina Babić koja se od ostavke spasila tvrdnjom kako Plenković ne može u izolaciju jer je – premijer.

Vrijeme je da konačno u prvi članak Ustava upišemo onu Orwellovu “Sve su životinje jednake, ali su neke životinje jednakije od drugih”.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.

Povratak na Net.hr