Devetero djece pokojnoga hrvatskog branitelja Jove Filipovića živi u selu Blatnici u krajnjoj bijedi i jedva da znaju da dolazi Božić. Najstarija među njima 20-godišnja Josipa, nakon što im je otac stradao u prometnoj nesreći, a majka završila u zatvoru zbog krađe, preuzela je brigu o obitelji u kojoj je i njena jednogodišnja kćerkica Lukrecija.
Josip (17), Marko (16), Hrvoje (14), Silvio (5), te sestre Sandra (13), Božica (11), Jovana (9) i Silvija (5) s Josipom i njenom kćeri žive u maloj kućici sa zemljanim zidovima. Griju tek jednu sobicu, spavaju na podu i peru se hladnom vodom iz bunara.
Marko nema za autobusnu kartu, pa ne može u školu
Šesnaestogodišnji Marko koji je pohađao srednju ugostiteljsku školu zbog neimaštine je morao odustati od naobrazbe.
"Nemamo novca za autobusnu kartu. Marko će pauzirati školsku godinu. Ako nam se poprave prilike kad nam mama iduće godine izađe iz zatvora, bit će škole i za Marka", kaže Josipa dodajući kako daje sve od sebe da obitelj ima što jesti. Ipak, na njihovom stolu svaki se dan nađu tek krumpiri.
"Nađemo kilu krumpira za jednu kunu, pa si kupimo zalihe", priznaje Josipa. Unatoč neimaštini djeca oko nje ne skidaju osmjeh s lica. A za Božić imaju samo jednu želju - da im barem na jedan dan dođe njihov tata.
"Nikada nismo imali previše, uvijek smo bili siromašni, ali tata Jovo i mama Božica dobro su se slagali. Svi se volimo, pazimo jedni na druge. Otkad je tata poginuo, a majka završila u zatvoru jer je našoj teti posudila kombi kojim je ona prevozila ukradenu robu, što mama nije znala, sve se promijenilo", priča Marko.
Za pelene prosi na Zrinjevcu
On sestri najviše pomaže oko djece, posebice kada ona zbog dijabetesa i oštećenja pluća odlazi na preglede u Zagreb.
"Nakon pregleda često prosim na Zrinjevcu, ali u dva do tri sata prošnje dobijem oko 50 kuna. Ljudi prolaze, okreću glave od mene, a novac mi treba da mogu svojoj Lukreciji kupiti pelene jer ima jak osip", žali se samohrana majka.
Večernji list piše da obitelj Filipović živi od 4.600 kuna socijalne pomoći. Na njihova vrata rijetko tko kuca, unatoč tome što je njihov otac mnogima pomagao.
Veselje zbog guske
Nedavno ih je razveselila prva susjeda kada im je na poklon donijela gusku. Tako će sada nakon dugo vremena okusiti meso.
"Skuhat ćemo juhicu, a svatko od nas dobit će mali komad mesa. Uz krumpir, evo nama božićnog ručka", kaže Josipa, priznajući da su gusku ostavili kod susjede do Božića jer je nisu imali čime hraniti.
Iz Centra za socijalnu skrb Bjelovar u čiji djelokrug rada obitelj Filipović pripada poručuju kako će otići provjeriti da vide o kakvoj je situaciji riječ.
"Imamo jako puno slučajeva, a samo četiri djelatnika u ispostavi Čazma. Ne možemo se svima detaljno baviti", izjavila je tamošnja vršiteljica dužnosti ravnatelja Tanja Bedeković. Ujedno je dodala da što se tiče države Filipovići imaju sve: socijalnu pomoć, dječji doplatak, a nedavno su dobili i jednokratnu pomoć.
