Brojni instituti svrstali su ga među vodeće znanstvene umove na svijetu, iznimno je citiran te je redovni član Britanske akademije znanosti i hrvatski znanstvenik. Znanstvenik Igor Rudan gostovao je u RTL Direktu. Najprije se osvrnuo na rastući govor mržnje prema stručnjacima.

"Ja sam jako puno radio po Africi, Južnoj Americi, Jugoistočnoj Aziji i gdjegod vi dolazite, tražite neke društvene promjene kako bi se pomoglo javnom zdravstvu. Vi uvijek nekoga time, ili barem ako ga ne ugrožavate, onda će se osjetiti ugrožen i onda će vam na neki način početi podmetati razne stvari. Ja sam imao to iskustvo, međutim kolege koje pretežno rade u laboratorijskim uvjetima nisu. Tako da su možda malo više zatečeni. Mene to nije iznenadilo", poručio je Rudan.

Dodao je da je mnoštvo njegovih tekstova i analiza u proteklih godinu dana potpuno izvađeno iz konteksta. "Jako puno toga što sam na početku pisao je potpuno izvađeno iz konteksta i sad se koristi godinu dana kasnije. Ja sam kao svaki znanstveni savjetnik nudio scenarij. Znači ja nikad nisam ništa zagovarao, ja sam samo objašnjavao – ljudi, možda nas čeka to, možda to, možda to… Vratite se na moje kolumne i vidjet ćete da uvijek postoji četiri, pet scenarija. To i je uloga znanstvenog savjetnika i kažem: 'U ovo možda vjerujem više, a u ovo manje'.

Znanstvenicima nije uopće prikladno se natezati s bilo kim na takve neznanstvene hipoteze. Međutim, mi pustimo stvarnosti da to demantira. Čak i kad stvarnost demantira, tu nastaje taj problem. Znači, to je sad jedan znanstveni fenomen koji nije samo u Hrvatskoj, to je u svim državama svijeta. Dogodi se kad ih stvarnost demantira, da postoji opasnost da se ta sljedba okrene protiv njih. Sad tu oni moraju naći nekog vanjskog neprijatelja, najlakše je među onima koji su govorili istinu, optužiti, okriviti, reći da su oni bili u krivu, ili da su oni bili još više u krivu, a nisu", smatra Rudan.

Ništa od povratka u normalu

On smatra da se vjerojatno nećemo vratiti u normalu u sljedećih nekoliko mjeseci, kako su počeli govoriti naši epidemiolozi, pa i ministar Vili Beroš. Smatra da će epidemiološku situaciju samo djelomično olakšati cjepivo.

"Toliko je tu hipoteza, stalno novih momenata i stalno izviru neke nove priče. Cjepivo bi načelno, da se virus nije mijenjao, da nije mutirao, sada kad smo procijepili 70 posto svjetske populacije bilo rješenje. Iako čak ni tada ne bismo znali bi li virus skočio na neke životinje. Možda bi se našao neki drugi rezervoar, pa bi u njima slobodno mutirao, pa se vratio. Zanimljivo je, već imamo dovoljan broj kritičnih slučajeva, da su se ti sojevi počeli događati i oni mogu biti opasni na tri načina. Da se puno brže šire nego prije, to je britanski soj, ali on je osjetljiv na cjepiva. Njega ćemo se riješiti. Dok se on brzo širi, on drži ove ostale podređenima. Kad se njega riješimo cjepivom, iskočit će nam neki novi problem. Ta dva problema mogu biti da je ubojitiji, što zasad imamo naznake kod britanskog soja ili da je rezistentan na ljudski imunitet. Ti nas najviše brinu.

Nažalost, to već jesu južnoafrički i brazilski soj u nekom dijelu. Nažalost, južnoafrički soj je ušao u Hrvatsku. Mi u Hrvatskoj, s obzirom na to da cjepivo AstraZenece nije baš efikasno protiv tog južnoafričkog soja, a puno smo AstraZenecom cijepili, ćemo vjerojatno imati neki valić ili veći val južnoafričkog soja s vremenom", smatra znanstvenik.

Objasnio je i kako su nastali sojevi. Smatra je da su stvoreni u laboratorijima, no nakon dugotrajnog promišljanja, došao je do zaključka.

"U bolesnika koji su imunokompromitirani, kad oni obole, ne mogu dovoljno protutijela proizvesti da bi se mogli obraniti od virusa, pa su dobivali protutijela od ljudi koji su već preboljeli, no ni tih nisu mogli proizvesti dovoljno. Po šest mjeseci su živjeli između života i smrti, a virus u njima je učio kako se boriti protiv protutijela. Prije nego što bi umrli, virus bi skočio na zdravstvenog djelatnika i onda se počeo širiti. To je način na koji nas je prevario i tužno je, jer smo pokušali spasiti najranjivije, a dobili smo soj koji možda izbjegne cjepiva. Ako će biti potrebe za docjepljivanjem, bit će da se zaštitimo od tih sojeva. Ali to nije tako jednostavno kao zaštititi se od soja koji je stekao nove mutacije", uvjeren je Rudan.

Legende o švedskom modelu

Istaknuo je kako se znaju stavovi članova Znanstvenog savjeta Vlade te upozorio da oni mogu tamo samo savjetovati, ali ne i štetiti ili navijati za određeni scenarij s epidemiološkim mjerama. "Vi samo objašnjavate ljudima što su opasnosti i dajete im scenarije. A Vlada onda mora uzeti u obzir i svoje ekonomske prioritete, jer mi ne znamo kakvo je stanje u državnoj blagajni, i političke prioritete. Sve ovisi o tome što je nekoj državi prioritet. Ja neprekidno, gotovo od početka pandemije znam što se događa u svih 200 zemalja, jer imam suradnike", ističe Rudan.

Tako se osvrnuo i na, već pomalo zaboravljeni švedski model, koji je bio široko hvaljen, ali i kritiziran. Čini se da su Šveđani donekle normalno živjeli, nisu nosili maske, ali su išli u škole i kafiće. S takvim mjerama imaju jednu od najnižih stopa smrtnosti u Europi, no Rudan kaže kako ništa od toga nije točno.

"To su neke legende koje su se širile kako bi se pokazalo da postoji neki alternativni pristup. Nije da oni nisu imali mjere, oni su itekako imali nekih mjera. Nije Tegnell pogriješio u tome da je on želio napraviti drugačije u Švedskoj jer Švedska ima jedan fantastičan epidemiološki kontekst. Tamo imate 40 posto ljudi u 'single-householdu', znači jedna osoba u kućanstvu. Oni se kulturološki drže distance, ne grupiraju se. On je znao da ima dobitnički kontekst epidemiološki i da si može dopustiti puno više slobode nego si mogu dopustiti europske zemlje", pojasnio je znanstvenik Rudan.

Dodao je kako je stručnjake prevarila brza karantena u Kini, pa nisu mogli utvrditi stvarnu smrtnost koronavirusa, sve dok se nije pojavio u Italiji. "A ono što smo tek u Italiji shvatili, jer nismo imali gdje drugdje shvatiti, jer u Wuhanu nismo imali vremena kada su se odmah zatvorili, a u Iranu, gdje se slobodno širio, nitko nije znao što se zapravo događa, jest koliko se on nevjerojatno brzo širi. Kada smo to shvatili, morali smo raditi medicinu utemeljenu na dokazima. Mi nismo smjeli pustiti virus koji možda ima 5-postotnu smrtnost, koji nitko nikada nije vidio, samo zato što smo mi vjerovali da je smrtnost 0,5 posto. I zato smo mi morali naglo napraviti zatvaranje dok ne napravimo studije seroprevalencije i dok ne vidimo koliko je on stvarno opasan. Tek tada smo se malo mogli opustiti", zaključio je znanstvenik Rudan.

Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.