Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

'ZIMMERFREI EKONOMIJA'

RAZORNA ANALIZA MILANOVIĆEVOG SAVJETNIKA: ‘Suočavamo se s tri šoka, Plenkovićeve mjere su korak u pogrešnom smjeru’

U radu naslovljenom ‘Analiza zimmerfrei ekonomije’ dr. Velibor Mačkić, posebni savjetnik predsjednika, predavač političke ekonomije s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kritički progovora o mjera Vlade RH za spas poduzetnika, ali i nudi širu perspektivu hrvatske ekonomije i predstavlja ‘novi model države’

Dogodilo se da je upravo na dan raspuštanja Sabora, kada je cijeli fokus hrvatske javnosti opet usmjeren prema politici jer se HDZ odlučio za što brže izbore, objavljena vrlo znakovita analiza hrvatske ekonomije, a potpisnik je poznati ekonomist, dr. Velibor Mačkić, docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ujedno i posebni savjetnik za gospodarstvo predsjednika države Zorana Milanovića. Analiza koju je objavila zaklada Friedrich Ebert nosi naziv “Analiza zimmerfrei ekonomije” i nastavlja se na ranija Mačkićeva upozorenja o “prokletstvu” koje Hrvatskoj donosi ovakva vezanost za turizam.

U analizi, iz retka u redak, dr. Mačkić, vrlo kritički propituje sve mjere koje je do sada donijela Vlada RH u prevladavanju krize zbog koronavirusa, a koje su sada – zbog forsiranja izbora – zapravo ostale nedorečene, ali i postavlja pitanja cjelokupne strategije borbe protiv krize u koju upravo tone hrvatsko gospodarstvo.

Mačkić upozorava da se Hrvatska suočava s trima šokovima – ekonomskim, zdravstvenim i klimatskim

“Potrebno je odrediti da li u procesu očuvanja ekonomije pomoć javnog sektora podrazumijeva solidarno sudjelovanje i samih vlasnika poduzeća, dokapitalizaciju u strateškim sektorima od države ili samo bezuvjetno upumpavanje novca”, smatra Mačkić i tako, indirektno, poručuje da je Vlada to propustila odrediti. Zalaže se i za novi model države “koja će biti transparentna, te će sudjelovati u snošenju rizika, regulaciji i poticanju poduzetničke aktivnosti, zaštiti radnika i kontracikličkom djelovanju”, te poručuje da “rješenja za očuvanje ekonomije moraju služiti dugoročnim interesima društva i ekonomije”, da “moraju uzeti u obzir specifičnosti strukture hrvatske ekonomije.”

U uvodu svoje analize Mačkić piše: “U slučaju Hrvatske i njezine zimmerfrei ekonomije neizvjesnost i rizik je posljedica istodobnog suočavanja s trima šokovima: zdravstvenim, ekonomskim i klimatskim”. Objašnjava potom kako su prva dva u fokusu javnosti, dok se klimatski neupitno približava, a ne razlikuje se puno od zdravstvenog jer je nemoguće izolirati se od njegova djelovanja i za njegovo će svladavanje trebati konkretna akcija.

Potencijalne manipulacije i poticanje destruktivnog ponašanja

I dr. Mačkić, kao i mnogi drugi ekonomisti, upozorava da je znanstvenicima u Hrvatskoj zapravo vrlo teško analizirati mjere koje donosi Vlada, jer – nema dostupnih podataka. “Bez službene statistike i javno dostupnih podataka od Vlade RH teško je detaljno analizirati predložene pakete mjera. Nisu poznate projekcije ili točni iznosi izravnog fiskalnog troška za proračun, jednako kao ni mjesečna dospijeća tih obveza. Nejasno je koliko će sredstava u procesu očuvanja ekonomije biti povučeno iz EU izvora kao i koji će biti drugi izvori potrebnih sredstava”, neumoljivo konstatira Mačkić i tako razotkriva dramatičnu netransparentnost Vlade Andreja Plenkovića.

No, analizira mjere na temelju onog što je javno dostupno i tzv. drugi paket mjera ocjenjuje – kao korak u pogrešnom smjeru. “Iz drugog paketa mjera može se iščitati povećanje tekućih rashoda proračuna (potpora poduzetnicima za isplatu plaća), smanjenje javnih prihoda (otpis javnih davanja za dio poduzetnika), ali i zaustavljanje svih javnih poziva, javne nabave te zapošljavanja za sve proračunske i izvanproračunske korisnike, osim onih vezanih uz EU fondove. Koliko će se kapitalni rashodi smanjiti uslijed te odluke ostaje nejasno u ovom trenutku, ali teorijski i empirijski jasno je da smanjenje kapitalnih rashoda u ovom trenutku predstavlja korak u pogrešnom smjeru. S obzirom na ortački kapitalizam i klijentelizam koji obilježavaju hrvatski model kapitalizma, ishođenje prethodne suglasnosti od Ministarstva financija, kako bi se navedene aktivnosti ipak odvile, ostavlja nepotreban prostor potencijalnim manipulacijama, što samo povećava problem – netransparentnost”, konstatira Mačkić.

Vladi zamjera pristup pomoći poslodavcima – firma radnika može otpustiti čim završe mjere, dok Mačkić predlaže obvezu očuvanja radnih mjesta najmanje 12 mjeseci, smatra također da bi privatni vlasnici trebali uložiti i dio svojih sredstava te kako bi se dokapitalizacija trebala dogoditi u sektorima koji predstavljaju jasan interes RH.

Upozorava i na prostornu nejednakost u Hrvatskoj i na sivu ekonomiju, a pojedina rješenja iz tzv. drugog paketa mjera smatra direktnim poticanjem destruktivnog ponašanja. “Paket pomoći također otvara mogućnost neprijavljivanja ili kasnijeg prijavljivanja izdanih i naplaćenih računa kako bi se poduzeća kvalificirala za paket mjera koje je Vlada predstavila. Bez aktivnije uloge nadležnih regulatornih tijela i jasnog popisa poduzeća kojima je pomoć pružena stvaraju se poticaji destruktivnom ponašanju”, upozorava Mačkić.

Novi model države

Što se tiče turizma, Mačkić smatra da će Hrvatska doživjeti značajan podbačaj, ali govori i o mogućim prednostima, te usput i oslikava stihijski rast “zimmerfrei” model iznajmljivanja i njegovu sljubljenost s politikom. “Činjenica da je većina ponude turističke industrije u rukama malih iznajmljivača u ovim bi se okolnostima trebala pokazati kao prednost, iako ne treba zaboraviti nizak udio bruto dodane vrijednosti u turizmu koja je direktna posljedica toga, te poticaje (porezni, cestovna infrastruktura) koji su godinama bili usmjeravani u taj sektor pod izlikom građenja ekonomije na komparativnim prednostima. U suštini je bila riječ o prešutnom dogovoru između političara (koji su osiguravali glasove), malih iznajmljivača (koji su osiguravali rentu) i poduzetnika u trgovačkom sektoru (koji su bilježili promet) jer gosti nisu bili u all inclusive hotelskim smještajima, tako da je svatko imao svoj dio kolača u zimmerfrei ekonomiji”, konstatira Mačkić.

Ekonomist i savjetnik predsjednika u zaključnom odlomku svoje analize zagovara “novu ulogu države u ekonomiji.”

“Taj novi model države temeljit će se na poduzetničkoj, regulatornoj i socijalnoj državi koja sudjeluje u preuzimanju rizika, potiče investicijski ciklus i upravlja agregatnom potražnjom. To je država koja će nam omogućiti očuvanje ekonomske aktivnosti u kratkom roku, te njene strukturne promjene, s naglaskom na nove tehnologije i prilike, u srednjem i dugom roku. Proces očuvanja ekonomije treba provoditi s ciljem osiguravanja tzv. dvostrukih dividendi kako bi nova struktura ekonomije mogla biti komplementarna s trećim izazovom koji nam slijedi – klimatskim. Sve navedeno, unutar okvira EU-a, odnosi se posebno na koncept Europskog zelenog sporazuma. Maloj i otvorenoj ekonomiji kao što je hrvatska potrebno je više Europe jer su izazovi s kojim se susreće globalni. Globalni problemi zahtijevaju i globalne odgovore i kolektivnu akciju. Zatvaranje u nacionalne granice i samodostatnost u proizvodnji je pogrešan ekonomski i politički put”, poručuje dr. Velibor Mačkić.

‘Drugi paket mjera korak je u pogrešnom smjeru’, piše Mačkić o Vladinom paketu pomoći

Vlasnici moraju preuzeti dio tereta

Mačkić se zalaže da i vlasnici poduzeća preuzmu svoj dio tereta. “To je solidarno, pravedno, odgovorno i efikasno ponašanje države, koja mora postaviti jasne kontrolne mehanizme u procesu očuvanja ekonomije. U kratkom roku mora održati razinu agregatne potražnje, te se u srednjem roku okrenuti smanjivanju akumuliranog javnog duga. Transparentnost je pritom conditio sine qua non jer je trenutačno država najveći poslodavac, te se njezina uloga u očuvanju ekonomije može opravdati samo ako se potvrdi da nije bilo zlouporaba u tom procesu uslijed klijentelizma, kronizma i korupcije kao sastavnih dijelova hrvatskog modela kapitalizma”, piše Mačkić u svojoj analizi.

Novac koji se isplaćuje poduzećima, u svrhu očuvanja ekonomije u kratkom roku, smatra Mačkić, trebalo bi vezati uz određene uvjete:

1. Privatni vlasnici moraju uložiti i dio vlastitih sredstava u tom procesu;

2. Dokapitalizacija od države u sektorima koji predstavljaju jasan interes Republike Hrvatske

(a priori ograničavanje maksimalnog iznosa kapitala uz obvezu djelomičnog ili potpunog izlaska iz vlasništva u uzlaznoj fazi ciklusa ili kreiranja narodnog fonda);

3. Zabrana otpuštanja radnika u razdoblju od 12 mjeseci nakon primljene pomoći;

4. Daljnje obrazovanje radnika i poboljšavanje radnih uvjeta;

5. Daljnja ulaganja poduzeća u obnovljive izvore energije i u inovacije.

Uz tako postavljene uvjete, Mačkić vjeruje da bi proces dokapitalizacije određenih sektora ili poduzeća imao sljedeće pozitivne učinke:

1. Šalje pozitivan signal međunarodnim tržištima kapitala kako država zna na koji način će potrošiti sredstva i kako će otplatiti posuđeni novac (osigurava da će država moći provesti svoju kontracikličnu ulogu u budućnosti);

2. Potaknut će dio samih vlasnika da aktiviraju svoja sredstva kako bi minimizirali ili posve otklonili državnu intervenciju;

3. Otvora se mogućnost stvaranja narodnog fonda (npr. u turizmu slično onome što imaju Norveška, Saudijska Arabija i Rusija temeljem svojim prirodnih resursa) preko kojeg bi se financirala ili bolja socijalna zaštitna mreža svih građana ili poticala transformacija ekonomije.

Dr. Mačkić zagovara i trasiranje srednjoročnih mjera ali i otvaranje razgovora o dugoročnoj viziji. No, isto tako, moglo bi se – ponovno – nastaviti s praksom “business as usual”.

“Zatvoriti oči, začepiti uši i nos, čekati da kriza prođe te pronaći ravnotežu na nižoj razini proizvodnje i dohotka s posljedičnim rezanjem plaća u javnom sektoru koje se opravdava solidarnošću. Možemo odlučiti nastaviti živjeti u takvoj ekonomiji od recesije do recesije, uvijek čekajući kad će nas pozitivan ciklus zemalja centra EU-a povući prema gore”, zaključuje analizu mogućim scenarijem dr. Mačkić.

Povratak na Net.hr