Specijalni izvještaj iz HDZ-a: Tko planira preuzeti stranku u slučaju neuspjeha

Nakon završetka tog procesa koji bi potrajao između šest i dvanaest mjeseci, kažu izvori Telegrama, HDZ bi bio spreman isprovocirati prijevremene izbore i na njima pobijediti. Utjecajni članovi stranke, ali i poneki članovi trenutačnog vodstva, vide Plenkovića kao svježe i optimistično lice stranke koje bi, po receptu Bože Petrova, moglo privući birače nezadovoljne trenutačnim političkim modelom.

Ponižavanje u pregovorima

Zašto je baš europarlamentarac Andrej Plenković odjednom postao popularan, objasnio nam je dugogodišnji član šireg vodstva HDZ-a.

“Ako Tomislav Karamarko ne bude mandatar nove vlade i ako ne bude na njenom čelu, neizbježno je da odstupi s funkcije predsjednika stranke. No, ako i ostane njegova je pozicija gotovo fatalno oslabljena. Ponižavanja koje prolaze u pregovorima s Mostom upropastila su i Karamarka i Milanovića. S obzirom na to da u HDZ-u već prevladava uvjerenje da je izborni neuspjeh posljedica sloma potrošenog političkog modela, logično je da se traže nova imena i nove ideje. U ovom trenutku najviše utjecajnih članova stranke naklonjeno je ideji da vodstvo u HDZ-u preuzme Andrej Plenković.

Naravno, javno se o tomu još ne govori, jer će svi ti planovi, barem za kratko, pasti u vodu ako Karamarko sastavi vladu. Međutim, u stranačkim kuloarima, to je ipak glavna tema. Plenkovića trenutačno podržava stranački centar i umjerena desnica, a ako bi uz sebe imao Davora Stiera, tada bi mogao računati na gotovo plebiscitarnu potporu. Za razliku od Plenkovića Karamarko je u iznimno teškoj situaciji jer se protiv njega oformila široka koalicija nezadovoljnika. Svi su, naravno, razočarani rezultatima izbora. Karamarka optužuju da je bježao od sučeljavanja s Milanovićem, da je imao loše javne nastupe, da nije izgradio imidž vođe.

Od Karamarka se distanciraju i članovi užeg vodstva

Posebno su kivni čelnici lokalnih i županijskih organizacija koji se nisu našli na izbornim listama ili su pak bili na tako niskim mjestima da nisu ušli u Sabor. Od Karamarka se distanciraju i neki članovi užeg stranačkog vodstva, koje je, navodno, prilično marginalizirao. Tu su i svi oni koji su izgubili pozicije koje su im obećane nakon što HDZ uvjerljivo pobjedi na izborima.

Dakako, protiv njega su i oni koji ga od samoga početka nisu podržavali i koji su upozoravali na promašenost izborne strategije. Karamarko je u ozbiljnim problemima jer se sve više doživljava kao gubitnik, kao političar koji je promovirao model za koji se na izborima pokazalo da je promašen. Karamarka trenutačno podržava samo skupina poduzetnika, koji nisu stranački aktivisti, ali su zaigrali na njega pa sada pokušavaju spasiti taj projekt”.

Najava bivšeg premijera Nikice Valentića kako je vrijeme da se započne izgradnja novog HDZ-a te program stranke koji priprema eurozastupnik HDZ-a Davor Stier, jasno pokazuju prevladavajuće trendove u stranci. Bez obzira na to hoće li Karamarko sastaviti vladu ili ne, većina je uvjerena kako stranci predstoje dubinski reformski zahvati. Sugovornik Telegrama je upozorio: “Napravili bismo fatalnu pogrešku kada bismo odgovornost za izborni neuspjeh svalili na leđa jednog čovjeka, a ne bismo pogledali istinu u oči te priznali da je našu stranku pregazilo vrijeme, da nismo ponudili platformu oko koje bi se okupilo najšire biračko tijelo. Dakle, nije potrebno samo mijenjati vodstvo stranke, valja napraviti istinsku preobrazbu HDZ-a u modernu, konzervativnu, europsku, demokratsku, demokršćansku stranku”.

U Ministarstvu vanjskih poslova od 1994.

Oni koji se zalažu za takvu preobrazbu HDZ-a uvjereni su da takvu složenu operaciju može provesti upravo Andrej Plenković. Rođen je 1970. godine u Zagrebu, oženjen je, ima sina, njegov otac Mario je sveučilišni profesor komunikologije, a majka mu je internist kardiolog. Diplomirao je na Pravnom fakuletu u Zagrebu 1993., stažirao je u odvjetničkoj tvrtki Stephenson Harwood u Londonu te u Europskoj pučkoj stranci u Europskom parlamentu. Položio je savjetnički ispit na Diplomatskoj akademiji, završio je poslijediplomski studij te magistrirao iz međunarodnoga javnog i privatnog prava.

U Ministarstvu vanjskih poslova zaposlen je od 1994. kao stručni suradnik, bio je šef Ureda zamjenika ministra vanjskih poslova Ivana Šimonovića, načelnik Uprave za Europske integracije, zamjenik šefa hrvatske Misije pri Europskoj uniji u Bruxellesu, zamjenik veleposlanika u Francuskoj te državni tajnik za europske integracije u vladi Jadranke Kosor. Od 2011. član je HDZ-a i Središnjeg odbora, a bio je i saborski zastupnik. Od 2013. član je Europskog parlamenta.

Sušta suprotnost Karamarku

“On je sušta suprotnost Karamarku”, kaže Telegramov izvor. “Elokventan je govornik, sjajan je komunikator, iznimno je televizičan, vrhunski educiran, civiliziran, uglađen, besprijekorno komunicira na četiri jezika, pristalog je izgleda što je također vrlo važno. Racionalan je, premda relativno mlad je već stekao političko iskustvo. On je najbolje što HDZ može danas ponuditi, utjelovljenje je novog, modernog, europskog HDZ-a.

U nekoliko je intervjua isticao kako HDZ mora voditi politiku sukladnu europskoj Pučkoj stranci, a kada je bio u pitanju odnos prema izbjeglicama javno je podupirao Angelu Merkel čime je pokazao da se ne slaže sa stajalištima Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar Kitarović. Premda je iznimno ambiciozan, nije se lakomio za funkcijama. Priča se da je odbio Josipovićevu ponudu da mu bude savjetnik, a nije pristao raditi ni s Vesnom Pusić. Stoga se on ni sada sigurno neće grabiti za funkciju jer u Bruxellesu uživa u plaći od dvadesetak tisuća eura”, kaže izvor Telegrama.

Hladan odnos

No, da Plenković ipak ima ozbiljne ambicije pokazuje to što, po ocjenama neutralnih promatrača, u noći prebrojavanja glasova nije krio hladan odnos prema aktualnom vodstvu stranke. I većina novinara zapazila je da nije baš bio previše utučen zbog izbornog kraha. Odmah su počele kružiti priče kako je prije izbora priredio glamuroznu večeru za stranačke kolege, na kojoj se okupilo čak pedesetak ljudi. I tada, a posebice sada, to se tumači javnom demonstracijom Plenkovićeve političke snage.

Telegramov sugovornik iz HDZ-a koji nije sklon Plenkoviću upozorio je kako je dojam da je Plenković oprezan i staložen političar, potpuno pogrešan. “On se boji i kalkulira. Istina, neće se sam gurati na predsjedničku funkciju, jer očekuje da će to drugi odraditi za njega. Plenković je bio pristao biti zamjenik Jadranke Kosor na izborima u HDZ-u pa se onda predomislio i htio odustati. Kako to nije bilo moguće, jedva je pristao pojavljivati se na stranačkim skupovima, a teškom je mukom govorio o tomu kako bivši policajci u demokratskim strankama i društvima nisu poželjni vođe, ali pritom nije spominjao niti jedno ime.

HDZ-u dosta jedan Sanader

Plenković je uvijek javno podržavao Karamarka, izražavao mu lojalnost, pa je u prošlu nedjelju odmah dojurio Karamarku koji ga je pozvao jer je želio pokazati da između njega te Plenkovića i Stiera nema nikakvih podjela. Ali im je zaprijetio da odmah prestanu spominjati novi program. Osim toga HDZ-u je dosta jedan Sanader, ne treba mu drugi. Plenković, naime, uvelike držanjem i ponašanjem podsjeća na Sanadera, samouvjeren je, pun je sebe, voli samostalno odlučivati i donositi odluke.

O njegovu profilu najbolje govori to što je bio šef izborne kampanje Mate Granića te zamjenik Jadranke Kosor na posljednjim izborima za predsjednika HDZ-a. A oboje su izgubili izbore. Osim toga, ni predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nema o njemu neko mišljenje, siguran sam da ga ne bi voljela vidjeti na čelu HDZ-a”.

Premda na desnom krilu HDZ-a postoje ozbiljne rezerve prema Plenkoviću, ipak će priznati da je njihov problem što nemaju kandidata koji bi se mogao nositi s Plenkovićem. To nisu ni Milijan Brkić niti Tomislav Čuljak koji su drugi i treći po hijerarhiji u stranci. Milijan Brkić je, kažu, najutjecajnjiji čovjek u HDZ-u, on kontrolira stranku, njemu je lojalno najviše čelnika županijskih i lokalnih ogranaka.

HDZ vapi za frontmenom

Ali Brkić ima isti problem kao i Karamarko: nije govornik, nema javni nastup, nema karizmu, on je tihi šef iz sjene, a HDZ vapi za frontmenom koji se neće bojati sučeljavanja s Milanovićem. Problem je što su se za kampanje Karamarko, Brkić, Čuljak rijetko pojavljivali u javnosti, a i kada bi nešto izjavili uvijek su bili namrgođeni, strogog pogleda. Umjesto njih govorili su Jandroković, Šuker, Reiner, kojih je javnost sita.

Da nešto nije u redu među vodećim ljudima u HDZ-u, pokazuje i to što u pregovorima s Mostom Brkić uopće ne sudjeluje. Indikativna je sudbina kratkotrajne zvijezde HDZ-a, gradonačelnice Knina Josipe Rimac. U jesen je bila promovirana kao nova snaga pobjedničkog HDZ-a, a sada ju je Karamarko prvim automobilom vratio u Knin, nije joj dopustio ni da pregovara s Mostom.

Sada su svi suglasni da je to što je Karamarko kao šef oporbe, što je svjetski raritet, godinama bio najnepopularniji političar u državi, ipak bio pretežak teret za stranku. Počelo mu se predbacivati da nije održao obećanje da će se predsjednik stranke birati po načelu jedan čovjek jedan glas. Dio vodećih članova HDZ-a sklon je da Karamarko još jedno vrijeme ostane na čelu stranke, bez obzira na to formira li vladu ili ne, uz uvjet da se vrlo brzo sam odrekne vlasti. Najparadoksalnije je što sada Crkva, branitelji, desne populističke udruge optužuju Karamarka da ih je povukao sa sobom u ponor poraza. Što, naravno, nije točno. Prije će biti da su oni njega gurnuli u propast, jer se previše oslanjao na njihovu kontraproduktivnu pomoć.

Pogrešne procjene rezultata izbora

Upravo su pogrešne procjene rezultata izbora jedan od kamena smutnje u HDZ-u. Naime, tijekom rujna Karamarku su njegovi suradnici pokazali rezultate ankete koju je za interne potrebe provela agencija koju je angažirao HDZ. Tada se prvi put vidjelo da HDZ-u pada potpora, a da naglo raste podrška Mostu i SDP-u. Međutim, Karamarko je samo odmahnuo rukom te zaključio raspravu najavom o sigurnoj pobjedi s najmanje 15 zastupničkih mjesta više od SDP-a.

Iako je Davor Stier preuzeo na sebe autorstvo novog programa HDZ-a u kojemu se zalaže za HDZ konzervativnog, modernog, proeuropskog profila, koji će biti snažna stranka desnog centra, mnogi su uvjereni da je pri izradi toga programa nemali obol dao i sam Plenković.

Jedan iskusan poznavatelj političkih prilika u Hrvatskoj sumnja međutim da bi Plenković ili netko drugi, mogao ostvariti ozbiljniji zaokret u politici HDZ-a.

Karamarkova odgovornost za neuspjeh

“Bojim se da to ne može učiniti nitko, pa ni Plenković. U stranci će ostati veći dio Karamarkovih bliskih suradnika, oni se već distanciraju od njega tvrdeći kako su ga upozoravali da stvari ne idu dobro. Međutim, Karamarko ih nije slušao, sve je radio sam, pa je sada isključivo njegova odgovornost za neuspjeh. S jednakim nepovjerenjem s kojim bi dočekali Plenkovića sadašnji stranački čelnici, primila bi ga i većina stranačkog članstva. Oni sasvim sigurno ne bi s odobravanjem dočekali na čelu stranke nekog s posve drukčijim političkim diskursom od dosadašnjeg. Trebao bi, među ostalim, slomiti predatorski odnos prema vlasti i novcu koji je konstanta HDZ-a, a zbog silnih otpora s kojima bi se suočio, bojim se da niti jedan stranački vođa neće imati snage slomiti otpore.

Realnije je ako dođe do promjena na čelu HDZ-a, da će se novo vodstvo prilagoditi stranačkoj većini. A ono je ipak izabralo Karamarka, on je bio izraz njihove političke volje. Uostalom, nije Karamarko sam vratio HDZ na pozicije koje su bile puno zadrtije od Tuđmanovih, niti je sam otjerao od stranke glasače centra te se ušančio na ultradesnom krilu hrvatske politike. Ako dođe do promjena na čelu HDZ-a bojim se da nitko ne može predvidjeti kojim će smjerom krenuti stranka, ne bih se čudio da slijedi politiku Orbana u Mađarskoj. Sanader je pokušao modernizirati i deradikalizirati stranku, ali mu je to uspjelo samo na pojavnoj razini, u suštini se ništa nije promijenilo. Koliko god su potrebne promjene HDZ-u, jednako za njima vape i u SDP-u. Obje te stranke moraju preispitati vlastite pozicije.

Ne vjerujem da se one mogu ozbiljnije preobraziti, prije bih rekao da su one fatalno politički okamenjene, da su neprijemčljive za bilo kakve promjene, riječju, da su nepopravljive. Dok je posve očito da je HDZ-ov politički model definitivno potrošen, to trenutačno nije tako uočljivo kod SDP-a, ali uskoro će, nakon što prođe zadovoljstvo što nije doživljena izborna katastrofa, i ti razgovori doći na dnevni red. Stoga ni nije čudno što je dio građana, svjestan slabosti HDZ-a i SDP-a, svoj glas dao Mostu.

Jednostavno ljudi vape za novim, drukčijim političkim igračima. Programima HDZ-a i SDP-a trebaju dodatne vrijednosti, a toga za sada u tim strankama nema ni u naznakama. Plenković je doista moderan političar, ali je veliko pitanje može li se on iz europskih salonskih visina spustiti u seoske vatrogasne domove i mjesne zajednice, gdje obitava najveći dio HDZ-ova članstva. Jedno je ipak jasno: Hrvatska vapi za rekonstrukcijom političke scene, no pitanje je ima li među političkom elitom snage i znanja za takav iskorak. Mnogi misle da te promjene donosi Most, no bojim se, što se više njegovi članovi pojavljuju u medijima, to će im više padati potpora”.

Neokaljan aferama

Iako je riječ u unutarnjim stvarima HDZ-a, budući da je riječ o najvećoj stranci u Hrvatskoj, koja pretežno drži vlast u županijama i na lokalnoj razini, razumljiv je interes za ono što se zbiva u stranci. Budući da se HDZ i SDP u ciklusima izmjenjuju na vlasti, važno da obje stranke budu demokratske, da prihvate proeuropske vrijednosti, da jedna bude konzervativna, a druga socijaldemokratska, pa kada dođe do promjene vlasti da se nitko ne boji da će se mijenjati temeljne društvene vrijednosti.

Riječju, da parlamentarni izbori više ne budu pitanje života ili smrti nego da građanima manje-više bude nevažno tko je na vlasti. Andrej Plenković, koji se politički oblikovao u Bruxellesu i neokaljan je aferama, slaže se većina Telegramovih sugovornika bez obzira na stranačku pripadnost, donio bi promjene koje su nužne HDZ-u.

---

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 28. studenog 2015.