Rukometašicama dolaze još dva para blizanki: Pa mi smo čudo!

Nerijetko protivnički treneri ostaju zbunjeni kad se Nenad Šoštarić, izbornik rukometašica i trener Lokomotive, okrene prema klupi i kaže "Dora i Larissa Kalaus, Stela i Paula Posavec, u igru" jer se radi o dva para reprezentativnih blizanki. I dok protivnici pohvataju konce padne već koji gol.

Pokretanje videa...

02:29

Klaudija Klikovac Bubalo o uspjehu na Euru | Video: Željko Rukavina/24sata

Tako je sada, a kako će izgledati jednog dana u budućnosti kad im se priključe još dva para blizanki. Na vrata seniorske ekipe kucaju 19-godišnje blizanke Ivona i Matea Škalić, juniorske reprezentativke. Korak iza su 18-godišnje blizanke Krezo, koje peku zanat u Sesvetama. Za koji dan bi Lokomotiva, a možda i reprezentacija Hrvatske, mogla postati jedinstvena jer bi mogla imati četiri para blizanki.

Matea Škalić, koja se rastegnula do 178 centimetara, četiri je centimetra viša od minutu starije sestre Ivone. Ljevakinja Matea igra desnog vanjskog i nešto je povučenija u razgovoru Ivone, koja je lijevo krilo.  

- Upisale smo Poslovnu ekonomiju i brucošice smo. Išle smo u isti razred u srednjoj kao Dora i Larissa i zajedno upisale isti fakultet - kazale su nam Škalićke, koje nisu jednojajčane blizanke i stoga ih se može raspoznati, za razliku od Kalausica.

Sestre Škalić su počele u osnovnoj školi. Mlađa Matea je krenula na nogomet, ali joj je mama "izbila iz glave" mušku igru i poslala ju sa sestrom na rukomet. Ostale su stalno zajedno i dijele istu torbu, u kojoj zajedno nose opremu. Standardne su juniorske reprezentativke i zasigurno s nestrpljenjem čekaju svojih pet minuta kod Šoštarića.

- Rukomet je najljepši sport i nadamo se da ćemo i mi jednog dana osvanuti na malim ekranima i u novinama kad preskočimo juniorski dres i dokopamo se onog reprezentativnog - kažu.

No, nisu one jedine blizanke koje iz prikrajka čekaju svoju prigodu. Tu su i sestre Lucija i Petra Krezo, kadetske nade hrvatskog rukometa. Idu u četvrti razred gimnazije i nagodinu kreću na fakultet. Za razliku od tri starija para, one su jednako u dlaku visoke (178 cm) i igraju na poziciji vanjskog i obje su dešnjakinje. Rukometom se bave 11. godinu i imaju uzore koje žele dostići. Lucijin rukometni uzor je Andrea Kobetić (Penezić), a Petrin Norvežanka Veronica Kristiansen.

Kako je Lokomotiva uz osam standardnih igračica dala i izbornika Šoštarića, koji je alfa i omega ženskog rukometa u nas, odškrinuli smo vrata lokosica kako bismo vidjeli kako se odvija njihov život u svakodnevnim problemima. Najveći je nedostatak novca. Stoga se nadamo se da će i oni koji odlučuju o njemu, a time o životu ili životarenju sportskih obitelji, krenuti za medijima.

Ženski rukometni klubovi do kune dolaze jako teško. Pa tako i Lokomotiva. Klub iz kojeg je u Dansku izbornik Šoštarić poveo pola ekipe. Čak osam igračica bile su na parketu gdje se kovala bronca. Direktorica kluba Klaudija Bubalo, koje se sjećamo iz vremena dok je bila rukometašica i nezamjenjiva reprezentativka, kad je nosila djevojačko prezime Klikovac, nam je ispričala da su i lokosice u financijskom škripcu. Možda ne kao trećeplasirani RK Bjelovar, jer Lokomotiva ipak ima neki dotok novca od strane HŽ, koji im je glavni sponzor.

Tu je i zagrebačka blagajna, koja nije toliko puna, kao što bi se očekivalo jer se grebe po dnu. U Lokomotivi sa 135 igračica i do pandemije korona virusa s 300-tinjak djevojčica u školi rukometa radilo je sedam trenera, koji imaju radnu knjižicu kluba. Povremeno uskaču još poneki suradnici. 

- Bronca iz Danske ima zlatni sjaj i za očekivati je da izađemo iza zavjese. Kad se radi o medijima i distribuciji novca. Naše rukometašice su amaterke i ono što mjesečno dobiju je u sklada sa svim propozicijama. Postoje tri kategorije. Prva kategorija prima po 1700 kuna, druga ima pravo na 3400 kuna, a treća, za koju možemo kazati su igračice koje žive od rukometa i malo ih je, dobiva 5100 kuna - pojašnjava direktorica.

Stoga su uglavnom sve igračice ili učenice i studentice, jer im je egzistencija izvan rukometa. Tako je i "prva dama“ lokosica, oko koje se sve vrti, završila fakultet te radi u jednoj školi. Gotovo većina seniorki studira ili su završile fakultete, što bi trebao postati putokaz i drugim sportašima, a ne da ostane usamljeni primjer kad su u pitanju rukometašice.