Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

EKSKLUZIVNI INTERVJU

PAD POLJOPRIVREDE: ‘Uvozimo zaraženo meso i jaja iz Poljske, Tolušića zanima samo PR, a političari se bave ustašama i partizanima’

S dr. Davorom Romićem, bivšim ministrom poljoprivrede, razgovaramo o stanju u resoru i potezima aktualnog ministra Tomislava Tolušića

Dr. Davor Romić profesor je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i vrhunski znanstvenik s područja poljoprivrede. Posebno se bavi problematikom navodnjavanja, ali istražuje i mnogo šire, korištenje prirodnih resursa za poljoprivredu, sudjeluje u brojnim međunarodnim projektima, redovno objavljuje u međunarodnim znanstvenim publikacijama.

No, u njegovoj karijeri zabilježen je i kratak izlet u politiku: u vladi Tihomira Oreškovića, bio je, na poziv Mosta, ministar poljoprivrede. Nije član niti jedne političke stranke, ali se odazvao pozivu iz Mosta jer je, kaže, vjerovao i još uvijek vjeruje da se stanje može i mora promijeniti, popraviti.

Bio je ministar svega nekoliko mjeseci, ovo je njegov prvi intervju nakon kratkog ministarskog staža, ali na pitanje – je li mu danas, nakon nekoliko godina, žao što je pristao – odlučno odgovara: “Ne, nipošto. Bilo je to iznimno iskustvo. Vidjeti kako je ‘s druge strane’.” I danas kontaktira s ekipom iz Mosta, prati njihov rad. Dr. Romić, neovisno o intenzivnom znanstvenom angažmanu, prati i sva događanja u svom bivšem resoru, u poljoprivredi.

NET.HR: Aktualni ministar poljoprivrede, Tomislav Tolušić, obično naglašava da je sektor poljoprivrede zatekao u “kaosu”, da je započeo s uvođenjem reda itd. S obzirom na to da ste vi njegov prethodnik, pogađaju li vas takve ocjene? Smatrate li da ste vi uspjeli pokrenuti neke procese iako ste kratko bili ministar? 

ROMIĆ: Ne znam na što ministar Tolušić misli kada spominje “kaos.” Ako misli na trenutačno stanje u hrvatskoj poljoprivredi mogao bih se dijelom složiti s njim, ono je kaotično, a od reda koji uvodi nisam mnogo vidio. Pokušajmo utvrditi odgovornost za “kaos”: u 29 godina hrvatske neovisnosti, ministarstvom poljoprivrede HDZ je upravljao 19, HSS pet, SDP četiri godine, i plus mojih 147 dana ili 271 dan, uključujući i tehnički dio mandata. Prebacivanje odgovornosti na druge samo je odraz nemoći. I Jakovina je isto tako na kraju svog mandata odgovornost prebacivao na prethodnika. Prilikom predaje dužnosti ministra, što su mediji zabilježili, svojem nasljedniku predao sam pet zakonskih prijedloga koje sam s timom izradio te gotove nacrte Strategije poljoprivrede i prehrambene industrije i Strategije šumarstva.

U startu sam se suočio s problemima i krenuo ih rješavati: spekulativne zalihe šećera – riješeno, teran – riješeno, uspostavio sve procedure za bolest kvrgave kože kod goveda, na čemu se ministar i zahvalio. Moram ipak naglasiti da je višegodišnji problem oko terana riješen upravo korištenjem znanstvene i stručne argumentacije, ali i uspješnom komunikacijom s Europskom komisijom, što je bio veliki poticaj istarskim vinarima. U ruralnom razvoju sam rješavao naslijeđene i neriješene natječaje, pripremio plan novih natječaja, pripremali smo nove pravilnike s naglaskom na mala i srednja gospodarstva, povećavali alokacije za mlade i male, a inzistirao sam na potpunom provođenju akreditiranih procedura u Agenciji za plaćanje sve u dogovoru s Europskom komisijom, uz ubrzavanje i pojednostavljenje tih postupaka.

Valja podsjetiti da je ministar Tolušić u tom trenutku već bio član upravnog vijeća Agencije za plaćanja. Smatram da se “kaosu” može suprotstaviti jedino “sustav”, a kad upravljate tada je najvažnije strateško planiranje. Zato sam se u startu fokusirao na strategiju, kao put za uspostavu sustava, da izgradimo transparentan i pravičan sustav potpora prilagođen hrvatskim uvjetima, da poljoprivrednici imaju bolju poziciju u lancu hrane, jer ćemo samo tako očuvati ruralni prostor i vratiti ga u život. Angažirao sam i znanstvene i stručne institucije u RH za izradu strategije. A slagalicu “kaosa” činila je i ilegalna prodaja domaćih životinja i ilegalno tržište mesa. Pokrenuli smo akcije Mesar 1 i 2, Južna granica, rješavali nesukladnost u objektima za klanje u Brodsko-posavskoj županiji i drugdje, podignuti su optužni prijedlozi i kaznene prijave. Ali što dalje, jesu li postupci završeni? Od studenoga 2016. godine sve daljnje inspekcijske akcije ovakve vrste su naglo obustavljene, a svi koordinatori suradnje s Carinskom upravom iz redova Uprave veterinarstva MP smijenjeni su ili premješteni na druge poslove.

Sljedeća slična inicijativa pokrenuta je tek u ljeto 2018. godine – dvije godine nakon neobjašnjivog prekida aktivnosti. Imam dojam da se u ovom sustavu akcije pokreću ovisno o političkim potrebama, one nisu u službi borbe protiv “kaosa” nego održavanja političkih pozicija. Valja podsjetiti i na Agrokor i slične kompanije. Zar i to nije element kaosa? Toliko javnog novca uvučeno je u privatnu tvrtku, a na kraju je njen dug, sudeći prema informacijama iz medija, veći od ukupne imovine.

Davor RomićFoto: Vjekoslav Skledar/Net.hr

NET.HR. Što vi izdvajate kao ključne probleme u hrvatskoj poljoprivredi u ovom trenutku? 

ROMIĆ: Današnja slika hrvatske poljoprivrede ima svoju povijesnu dimenziju, socijalizam ju je pozicionirao kao favorizirajući društveni sektor seljaka postavio na margine, a u tranziciju se nije ušlo s ciljanim strategijama i politikama. I što imamo: nedovoljno koristimo prirodne resurse, poljoprivredno zemljište zapuštamo, proizvodnja glavnih proizvoda se smanjuje, uvoz se povećava, mladi i obrazovani odlaze. Evo primjera: najjužnije krško polje – Konavosko polje je danas, nakon 29 godina hrvatske neovisnosti, zapušteno, obrađuje se oko 15 posto njegove površine, a u Dubrovnik uđe milijun turista godišnje. Pitam vas koliko se u Dubrovniku ponudi hrane iz Konavoskog polja? Gotovo ništa! Netko odgovoran bi trebao reći zašto je to tako: imamo zemljište, vodu, blizinu tržišta, dakle sve uvjete za kratki lanac opskrbe do turista-potrošača.

Jedna te ista politička opcija je na vlasti svih tih 29 godina, znači da im poljoprivreda nije prioritet. Slične primjere bih vam mogao nizati po cijeloj Hrvatskoj, za to imam argumente, to je područje i mojih znanstvenih radova. Upravo zbog tih spoznaja zemljišnu reformu rangirao sam na najviše mjesto u svojim prioritetima. A kako koristimo tržište? Neuređeno je i tržište i odnos proizvođač – trgovina. Inzistirao sam na izradi i donošenju Zakona o nepoštenim trgovačkim praksama, jer su poljoprivredni proizvođači najranjivija skupina u lancu opskrbe hranom. Maloprodajni lanci su glavni kanal u distribuciji hrane, a cijene prehrambenih proizvoda su u trgovini najčešće sredstvo za manipulacije. Neki se proizvodi, primjerice mlijeko, prodaju po cijeni nižoj od proizvođačke, a neki pak kao voće i povrće po cijeni višestruko većoj od otkupne. Gotovo se redovito u jeku berbe nekog proizvoda, uvozom istog proizvoda ruši cijena domaćem. Pitam se je li to poštena i poticajna mjera za domaćeg poljoprivrednika?

Zanimljiva je i indikativna priča o izradi Zakona o nepoštenim trgovačkim praksama. U startu sam formirao povjerenstvo s učešćem zainteresiranih dionika. Predstavnici trgovaca su tada inzistirali da se izradi “kodeks”, a ne zakon. Naravno da na to nismo pristali i što se dogodilo – napustili su povjerenstvo. Zakon je ipak donesen 17. prosinca 2017. godine, ali još uvijek se ne vide učinci njegove provedbe. Očigledno nema ozbiljne i iskrene namjere da se taj sustav uredi. Dakle, utvrdili smo da imamo “kaos” u sustavu, pokrećemo mehanizme za uvođenje reda, donosimo zakone, ali onda ostajemo i dalje u kaosu jer se zakoni ne provode ili se ne kontrolira njihovo provođenje! Ni danas otkupljivači ne ugovaraju proizvodnju po poznatoj cijeni, a da bi izbjegli zakon robu uzimaju u svoja skladišta na “čuvanje”. Izazovi su u razvoju preduvjeta za pravične i stabilne ugovorne odnose u poljoprivredi, u dugoročnim ugovorima o suradnji i definiranom obliku određivanja cijena i jačanju pregovaračke uloge proizvođača kroz udruživanje. I proizvođači moraju preuzeti svoj dio odgovornosti, udruživati se kako bi jačali svoju poziciju na tržištu. U sadašnjem otužnom stanju, ti se ciljevi možda čine preambicioznima. Ipak sam i dalje uvjeren da se sustav može u relativno kratkom roku urediti ako se oslobodi tereta političke manipulacije.

NET.HR: Kako vi ocjenjujete rad Tomislava Tolušića? Vi ste postali ministar s doktorskom titulom na Agronomskom fakultetu, a  Tolušić se prije preuzimanja resora zapravo nije bavio poljoprivredom. 

ROMIĆ: Političare ocjenjuju birači, profesori ocjenjuju studente temeljem poznatih kriterija, ministre postavlja premijer, a očito je da je gospodin Plenković znanja iz resora vrlo nisko pozicionirao na svojoj listi kriterija i pridruženih kompetencija. Moja doktorska titula nije bila uvjet da budem izabran za ministra, ali sam se cijeli svoj radni vijek bavio konkretnim problemima hrvatske poljoprivrede te sam dobro znao što trebam napraviti. Dakako da pratim što se događa u sektoru poljoprivrede.

Ministar Tolušić upravlja resorom poljoprivrede gotovo dvije i pol godine, dojam je da svojim impulzivnim i teatralnim korištenjem elemenata “kaosa” u resoru zapravo skreće pozornost javnosti s pravih problema. Tako je mandat pompozno započeo “salmonelom”, najavio je švicarski model hrvatske poljoprivrede, uletio s problemom carina, najavio pošten i transparentan sustav raspolaganja državnim zemljištem, učinkovitiju administraciju… I što od toga vidimo?

Primjerice, sustav nadzora i kontrole u zemljama EU-a, pa tako i u Hrvatskoj, uspostavljen je godinama prije. Upravo na temelju informacija dobivenih iz hrvatskog RASFF sustava (sustav uzbunjivanja) konačno je bio i lociran izvor zaraženih jaja – farma u Poljskoj – za kojim se unutar EU-a tragalo nekoliko mjeseci. Od 2016. godine, usprkos početnim najavama, nije promijenjen niti jedan zakonski propis po tom pitanju. Smijenio je pomoćnika, što jest pravo ministra, ali način na koji je to učinio nipošto ne podržavam. Doveo je drugog pomoćnika, iz svojih redova, a onda je i njega morao smijeniti jer je u upravi nastao kaos. Broj oboljelih od salmonele i danas je isti što mi daje dovoljno argumenata da kažem da su to bile samo političke floskule.

NET.HR: Sada se dogodila vrlo slična situacija: zahvaljujući uzbunjivanju iz Slovenije saznali smo da je do Hrvatske stiglo problematično meso.

ROMIĆ: Zaražena jaja iz Poljske, zaraženo meso iz Poljske, salmonela u puretini iz Italije govori i o slabosti sustava unutar EU-a, koji se u velikoj mjeri oslanja na samokontrolu proizvođača. Na Hrvatskoj je prvo da poveća svoju proizvodnju težeći samodostatnosti, jer ne proizvodimo dovoljno te ovisimo o uvozu. Moramo očistiti sivo i ilegalno tržište u svom dvorištu, u potpunosti uspostaviti sustav kontrole sigurnosti hrane i sljedivosti kod svojih proizvođača i tako smanjiti ovisnost o uvozu te pojačanim kontrolama roba iz uvoza, uključujući i EU, osigurati sigurnost građana. Sada je sustav kontrole hrane u nadležnosti dvaju ministarstava, oni skrbe za zdravlje građana u tom segmentu. Prema informacijama koje imam iz medija, problem je upravo u prebacivanju odgovornosti s jednog na drugo ministarstvo, umjesto da se boljom suradnjom i komunikacijom postojeći sustav poboljša.

Romić kaže kako nije siguran da ministar Tolušić uvodi reda u poljoprivredni kaosFoto: Vjekoslav Skledar/Net.hr

NET.HR: Državno zemljište je u vrijeme ministra Jakovine bilo u nadležnosti posebne državne agencije, a sada je opet vraćeno – lokalnim jedinicama. Je li to, prema vašem mišljenju, dobar put?

ROMIĆ: To je eklatantan primjer političke manipulacije. SDP je sustav centralizirao jer ne kontrolira većinu jedinica lokalne samouprave. HDZ upravo održava podršku lokalne samouprave ustupajući im ovlasti u tom području. Slažem se s tim da jedinice lokalne samouprave imaju pravo i moraju biti uključene u proces raspolaganja resursima na svom području, ali trebaju se odgovorno ponašati u tom procesu. Više je nego očigledno da je problem raspolaganja državnim zemljištem obilježen pogodovanjima i političkim trgovinama. Moć pojedinca može se spriječiti samo odgovornom politikom, transparentnim sustavom i javnom kontrolom. Osim toga, sada je već prošlo gotovo godinu dana od donošenja novog Zakona, a niti jedan hektar zemlje još nije obuhvaćen programom raspolaganja.

NET.HR: Činjenica jest da je Hrvatska još jedina zemlja u Uniji koja ima državno zemljište i komplicirane procedure davanja u zakup. Kakvo je vaše mišljenje o mogućim rješenjima?

ROMIĆ: Prvi Zakon o poljoprivrednom zemljištu donesen je 1991. godine kojim je poljoprivredno zemljište društvenog vlasništva postalo državno vlasništvo. Od 1993. godine uvode se odredbe o raspolaganju kojima se državno zemljište daje u zakup. Od 1991. do danas Zakon je doživio 18 promjena, a glavnina tih promjena išla je prema raspolaganju državnim poljoprivrednim zemljištem. Smatram da je namjera uvijek bila jedna te ista: državno zemljište kao sredstvo održavanja političke moći, što bih ja nazvao manipulacijom, a ne stvarna želja za rješavanjem problema i eliminacijom “kaosa”. Država mora voditi brigu o svojim resursima, izgraditi sustav kontrole, praćenja promjena, praćenja provedbe gospodarskih programa. Bio sam sretan jer sam u svom kratkom ministarskom stažu potpisao odluku da se u RH nisu stekli uvjeti da se državno zemljište može davati strancima.

NET.HR: Poznato vam je da je načelnicima i gradonačelnicima u mjestima gdje posluju Agrokorove tvrtke stavljen prijedlog da produlje ugovore o koncesiji pod starim uvjetima. Što vi mislite o tome? Biste li vi da ste ministar poljoprivrede podržali te zahtjeve nove uprave Agrokora ili biste se zalagali za drukčije rješenje?

ROMIĆ: Politika je uvijek deklarativno isticala da je OPG temelj hrvatske poljoprivrede, a u stvarnosti se ponašala potpuno drukčije. Ovo su činjenice: veliki proizvođači u strukturi gospodarstava imaju samo tri posto udjela, a raspolažu s 50 posto zemljišta. Znači, veliki su bili favorizirani. Poznato je da koncesionari i zakupci plaćaju različitu naknadu za korištenje zemljišta sličnih klasa pogodnosti, znači da svi korisnici nemaju isti status. Posljednji događaji s raspolaganjem državnim zemljištem sigurno nisu motivirani željom da se “kaos” promijeni u uređeni sustav. Dakle, zna se da neki dionici imaju povlašten status, a sadašnja Vlada ima prilike to ispraviti. S obzirom na ono što su tražili od načelnika i gradonačelnika čini se da nemaju te namjere.

A kako bih ja postupio da sam na poziciji ministra? Nakon iskustva koje imam sad mogu bez zadrške reći da zasigurno ne bih podržavao ničiji povlašten status. Pa čemu onda gubljenje vremena pisanjem zakona, čemu plaće saborskih zastupnika ako je zakonodavna moć u rukama vlasti na “žetonskoj” infuziji, kakve poruke šaljemo i mojim studentima koji se posve normalno vide u poduzetništvu u poljoprivredi, mladim ljudima koji su po prirodi stvari kreativni, ambiciozni i inovativni, ako ćemo sustav graditi na zakonu jačega i forsiranju nelojalne konkurencije. S tih pozicija sam i krenuo u politiku. Umjesto da srušimo sustav koji nije dobar udarom u temelje, mi od izbora do izbora s vrha zida skidamo ciglu koju će nova vlast ponovo vratiti.

NET.HR: Kada sada analizirate svoje ministarsko razdoblje, ima li nešto što vam je posebno žao što niste uspjeli provesti?

ROMIĆ: Da, žao mi je što ni ja niti moj tim nismo dobili priliku da odradimo zacrtano, jer sam uvjeren da smo bili na pravom putu. Imali smo punu podrška premijera Oreškovića koji je bio fokusiran na napredak gospodarstva, Most mi je dao slobodu u radu i nisam osjećao nikakav “politički” pritisak s te strane, a s administracijom u Bruxellesu sam uspostavio dobru komunikaciju. To su važne pretpostavke za uspjeh u politici. Nisam ni od koga bio sponzoriran što je također vrlo važno. A onda se dogodilo da je HDZ u Saboru izglasao nepovjerenje vlastitoj Vladi, što je oporbena koalicija SDP i HNS podržala. Bio sam odlučan provesti reformu zemljišne politike. I danas gledam Plan komasacija i okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta koji sam radio i koji je jednako aktualan.

Znam da se na tome u Ministarstvu sada ništa ne radi, a u Programu ruralnog razvoja imamo osigurano 330 milijuna kuna, a planirao sam taj iznos i povećati. Sigurno ne bih dopustio da se izigrava provođenje Zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi. Manipuliranje programom ruralnog razvoja je nedopustivo, a to se dogodilo zbog loše pripremljenih pravilnika i natječaja: umjetno su stvarani uvjeti, došlo je do lošeg planiranja i izmjena alokacija i zagušenja Agencije za plaćanje. Na to je upozoravala i revizija iz Europske komisije. Osim ulaganja u fizičku imovinu potrebna su ulaganja u znanje, ruralnu infrastrukturu, promociju poljoprivrednih proizvoda, upravljanje rizicima, povezivanje kroz proizvođačke organizacije, a naglasak sam uvijek stavljao na mlade u poljoprivredi.

NET.HR: Ministar Tolušić je izgovarao pred medijima da se našao na udaru “agrarne bande”. Kritičari Tolušićeva rada skloniji su ustvrditi da se možda zamjerio jednima jer je pogodovao drugima, da se ne radi o nastojanju da se uvede pravedan sustav koji bi omogućio razvoj svim poljoprivednicima jednako pravedno. Što vi mislite?

ROMIĆ: Mislim da ministar dobro “pliva” u hrvatskom bazenu povezanosti političkih interesnih skupina popraćen dobrim PR-om, cilja na dojam koji će ostaviti u javnosti, a ne na učinak za sustav. Pa zar skandal s uvozom roba iz susjednih zemalja nije dobar primjer, a nije jedini! Posljednju aferu s kompromitirajućim fotografijama ne bih komentirao, jer kao čovjek ne mogu prihvatiti nepravedno optuživanje. Ali nakon poruka ministra da će krivci “spakirati kofere” ili završiti iza rešetaka javnost očekuje da se predmet zaključi. Ovo je samo jedna u nizu hrvatskih nezavršenih priča, a svakom novom aferom se zamagljuje prethodna.

S Romićem je razgovarala Net.hr-ova Đurđica Klancir

NET.HR: Čime se danas bavite u svom znanstvenom radu? Jeste li posve raskrstili s politikom ili ste još uvijek aktivni u Mostu?

ROMIĆ: Moram reći da kad u društvu razgovaram upravo o tome što ste me pitali izazivam najveće čuđenje. Svi očekuju da ću reći da sam zasićen, možda razočaran ili nemotiviran. A ja zapravo osjećam da i dalje imam istu energiju, nisam izgubio ideje niti sam se zasitio rada. I dalje održavam nastavu i radim sa studentima, vodim hrvatske i međunarodne projekte, sa svojim suradnicima objavljujem u najprestižnijim svjetskim znanstvenim časopisima što možete vidjeti ako posjetite web stranicu Agronomskog fakulteta, a najviše me veseli vidjeti primjenu znanstvenih dostignuća i inovacija u praksi. Mostu sam zahvalan jer me predložio za kandidata za ministra poljoprivrede, a premijeru Oreškoviću što me izabrao u svoj tim. To je značajno životno iskustvo, sada imam jasniju sliku hrvatske politike, a istina je često bolna.

NET.HR: Je li vas nešto posebno neugodno iznenadilo u tom kratkom političkom izletu?

ROMIĆ: Moje najtužnije iskustvo je dan 22. siječnja 2016. kada sam u Hrvatskom saboru na imenovanju Vlade RH 13 sati slušao rasprave o partizanima i ustašama. Vidim da ni danas nema odmaka od tih tema jer su one glavni mehanizam ostanka na vlasti. To se ciljano nameće da bi se kontaminirao politički prostor, a očigledno vodi ekstremizmu čak i kod mladih, eliminira se kritička prosudba. Političarima na vlasti zapravo nedostaje kreativnih ideja, bježe od odgovornosti za stvaranje bolje budućnosti, a zato dio mladih i odlazi.

Politiku pratim koliko mi dopušta vrijeme, a posebno teme oko znanosti i obrazovanja i poljoprivrede. Najveći problem današnje političke arene vidim u nesposobnosti političara da angažiraju kompetentne suradnike i savjetnike, da političke i osobne ciljeve stavljaju iznad ciljeva zajednice, da personaliziraju sustave koji su u službi zajednice. Nisam bio, niti sam danas, član ijedne političke stranke. U Mostu sam vidio iskrenu želju da sustav bude pravedniji, svjestan sam da je teško nositi se s pritiscima, ali se nadam da će ustrajati u idejama koje su ih i pokrenule.

Povratak na Net.hr