Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

SASVIM OTVORENO

PROFESORICA OBJAŠNJAVA ZAŠTO, ZAPRAVO, ŠTRAJKAJU: Mašinerija muti, nisu plaće bile kap koja je prelila čašu, nego nešto sasvim drugo

S Tamarom Šoić, profesoricom hrvatskog jezika i urednicom nastavničkog portala 45minuta.com, razgovaramo o štrajku u školama, stvarnim uzrocima i izgledima da bude uskoro okončan

Tamara Šoić, profesorica hrvatskog jezika u jednoj riječkoj srednjoj školi i jedna od urednica nastavničkog portala 45minuta.com, uoči štrajka prosvjetara objavila je svoje, sada već čuveno pismo, pod naslovom “Štrajk za život obrazovanja” u kojem je jednostavno i dramatično prikazala stvarno stanje u učionicama i vrlo ljudski objasnila svoje osobne razloge za stupanje u štrajk. 24 dana nakon početka štrajka, kada se još uvijek niti ne nazire kraj, razgovaramo s njom ustraje li i dalje jednako u štrajku, je li Vlada uspjela zamutiti sliku o stvarnim razlozima za štrajk i vjeruje li u slučaju školstva u Hrvatskoj u pozitivne pomake.

NET.HR:  Kako se vi osobno osjećate? Je li ova dugotrajnost nanijela štetu ideji štrajka – kakvo je raspoloženje u vašoj školi, odustaju li kolege nastavnici ili ustraju jednako odlučno? 

ŠOIĆ: Moram priznati da sam u početku bila pomalo skeptična. Ne samo ja, većina nastavnika. Možda najviše zato jer nam je sam princip cirkularnog štrajka bio donekle nepoznat. Na koncu, takav oblik štrajka pokazao se učinkovitim jer nam je na neki način dao vremena za međusobno ohrabrivanje. Danas smo svi povezani putem društvenih mreža pa su upravo tri velike nastavničke grupe “odradile” velik dio posla. Upravo je to jedan od razloga ovako velikog odaziva.

Nekad smo bili zatvoreni u vlastite zbornice i ako je atmosfera pojedine zbornice bila negativna, to se odražavalo i na stavove pojedinaca. Danas je drukčije, čujemo, čitamo o tome što se događa i izvan tih okvira, vidimo nezadovoljstvo većine nastavnika, prepoznajemo kod drugih probleme s kojima se suočavamo i jasno nam je da u svemu tome nismo sami. Ova dugotrajnost nije nanijela štetu štrajku, upravo suprotno, ujedinila nas je i na neki način očvrsnula. U mnogočemu smo podijeljeni, ali mislim da smo u odluci da ustrajemo do ispunjenja zahtjeva – odlučni, kako u mojoj školi tako i u većini škola u Hrvatskoj.

Profesorica ŠoićFoto: Privatna arhiva

NET.HR: Jesu li temeljne poruke štrajka uspjele doprijeti do najšire javnosti? Pojednostavljeno, je li ljudima jasno zašto štrajkate? Toliko je bilo različitih poruka od prvog dana, različitih objava, Vlada je vodila žestoku antištrajk kampanju – i stječe se dojam da se priča oko štrajka zamutila, da se mnogi pitaju – a zašto nastavnici još uvijek štrajkaju?  

ŠOIĆ: Svima kojima prvi dan nije bilo jasno zašto štrajkamo – nije jasno ni danas i nemoguće je nekome tko vjeruje u naša tri mjeseca godišnjeg odmora, nekome tko ne razlikuje kraj školske od kraja nastavne godine objasniti zbog čega ovaj štrajk. Štrajkamo jer smo nezadovoljni odnosom Ministarstva znanosti i obrazovanja prema nama, nezadovoljni smo ishitrenom provedbom reforme, nezadovoljni smo mogućnošću anonimnog prijavljivanja nastavnika, nezadovoljni smo srozavanjem kriterija koje se sustavno provodi već 20 godina, nezadovoljni smo na koncu i plaćom jer kad je započelo uvođenje reforme, trebalo je imati na umu da cijeli taj projekt trebaju odraditi nastavnici.

Nekome tko je izvan sustava nemoguće je objasniti što se sve od nas traži, objasniti koncept virtualnih učionica, konfuznost informacija koje su do nas dolazile, nepripremljenost infrakstrukture pojedinih škola. Doslovno smo nakon ljeta, tijekom kojeg su navrat-nanos doneseni razni pravilnici, gurnuti u tzv. reformu koja još nije prošla ni eksperiment. Novac koji smo dobili za provedbu reforme bio je presudan, povijesni trenutak za ovu zemlju, tj., bolje rečeno, mogao je biti povijesni trenutak, a vladajuća garnitura ga je zbog vlastitih ambicija i apetita – nepovratno prokockala. Razlozi za štrajk koje spominju sindikati samo su povod za jedno generalno, nagomilano nezadovoljstvo koje je jednom moralo eruptirati.

NET.HR: Što kažete onima koji kažu da su plaće svima male, a da je nerealno očekivati da se vama povećaju? I premijer vas želi uporno upakirati u sve “javne službe”. 

ŠOIĆ: U jednoj uređenoj državi, sve počinje i završava  obrazovanjem. U kvalitetu je potrebno ulagati. Ali sustavno se njeguje i produbljuje sukob između realnog sektora i javnih službi, ali kod nas sve funkcionira po načelu – zavadi pa vladaj. I to vrlo uspješno. Huškačka politika donosi plodove. Poprilično gnjile, ali očito nekima i poprilično hranjive.

Politika ove i svake dosadašnje Vlade  sasvim je jasna. Sustavno neulaganje u obrazovanje ili pogrešno ulaganje u obrazovanje, rezultirat će idealnim biračkim tijelom – neobrazovanim generacijama  kojima je lako upravljati i još lakše manipulirati. Mi naznake i rezultate takve politike već imamo. Dovoljno je pročitati komentare na društvenim mrežama i sve je jasno. Mladi ljudi bježe iz zemlje. Svatko tko nije pobjegao, razmišlja o tome, a oni koje tek trebamo oblikovati, sustav nepovratno uništava. To je jedan od najvažnijih razloga zbog kojeg smo se pobunili i svatko tko to ne shvaća, ne shvaća važnost obrazovanja jednog društva, naroda i države.

NET.HR: Kako komentirate prozivke da je neprimjereno da svi prosvjetari žele da se jednako poveća plaća za sve, da vas se proziva da niste spremni sami pokrenuti svojevrsnu diferencijaciju: bi li bolji među vama trebali dobivati više. 

ŠOIĆ: Svakako, ali i tu je sustav zakazao. Način napredovanja nastavnika na neki način štiti one loše u sustavu. Oni nisu kontrolirani ni od koga jer idu sistemom “ne talasaj, spusti kriterije, podijeli pozitivne ocjene i tvoj rad neće biti ni vidljiv ni mjerljiv”. Imamo situacije u kojima loš nastavnik, a takvih ima među nama i to nije nikakva tajna, nikada tijekom svog radnog vijeka nije imao kontrolu vanjskih institucija. Zašto? Zato jer se na takvog nastavnika nikad nitko neće žaliti. Takvi nastavnici u pravilu nemaju negativnih ocjena, nemaju ambiciju napredovati i bilo kakva vanjska kontrola ih zaobilazi. Dok su s druge strane, nastavnici koji pokušavaju zadržati  minimum kriterija svakodnevno izloženi pritiscima roditelja, nastavnika, viših savjetnika i prosvjetne inspekcije. Na koncu, imamo sustav napredovanja koji često kažnjava i demotivira najbolje, ali još češće zaobilazi i ignorira one lošije, a to je nešto što se moglo urediti vanjskim vrednovanjem.

Državna matura bila je zamišljena kao povratna informacija nastavnicima, ravnateljima, roditeljima i školama. Jednako tako, standardizirani ispiti na kraju svakog razreda bili bi izvrstan pokazatelj kvalitete nečijeg rada, a sve je to izostalo. Mi kao škola dobijemo povratnu informaciju o uspjehu naših učenika na državnoj maturi, ali bilo bi dobro da tu informaciju dobiju i roditelji čija djeca ulaze u srednjoškolski sustav, odnosno svaki bi roditelj koji upisuje dijete u željenu školu trebao raspolagati informacijama koliko je učenika završnih razreda te škole upisalo željene fakulteta i to bio bio najbolji pokazatelj stvarne kvalitete te škole. Ali zanimljivo je to da takvi podaci nisu dostupni. Konkretno, na riječkom Medicinskom fakultetu, najmanji je broj studenata prve godine upravo iz riječkih srednjih škola. Ali taj podatak možete dobiti samo neformalnim putevima, službeni podaci tog i drugih fakulteta, brižljivo su skrivani. Kome je to u interesu, vrlo je lako zaključiti pa nije čudno da fakulteti počinju ponovno uvoditi prijamne ispite i na taj način šalju jasnu poruku što misle o kvaliteti državne mature. To je ono s čim treba upoznati roditelje.

NET.HR: I u vrijeme ovog štrajka aktualiziralo se pitanje sindikata, zašto čelnici imaju ovakve ili onakve plaće itd. Kakav je vaš odgovor: zašto učitelji i nastavnici žele plaćati članarinu i “visoke plaće” svojih čelnika? Zašto je važno i korisno sindikalno organiziranje? 

ŠOIĆ: Na pitanje o visini plaća sindikalnih čelnika ne mogu vam dati odgovor jer ni meni nije jasan. Očito se radi o nedostatku socijalne osjetljivosti. Nekakav minimum poštovanja prema članovima koje zastupaju, a i cjelokupna situacija u društvu podrazumijeva svojevrsnu solidarnost koja onima koji nas zastupaju očito i nije od prevelike važnosti, ali nezahvalno je govoriti o tuđim plaćama iz moje perspektive.

Rezultat ovog štrajka najbolje će pokazati zaslužuju li oni tako visoke plaće ili još bolje – zaslužuju li uopće biti na čelu tako važne institucija kao što je sindikat.  Sindikalno organiziranje od velike je važnosti, ali sukob između sindikata nešto je što nikome ne služi na čast, ponajmanje sindikalnim čelnicima, naročito zbog povećala pod kojim su u javnosti, ali i zbog članstva koje je samim tim razjedinjeno i razapeto između lojalnosti sindikatima i zajedničkog cilja koji je pred nama.

NET.HR: Je li vas osobno povrijedilo ovo čačkanje po iznosima plaća učitelja i nastavnika. Sada je iznenada Vlada koja ne želi davati precizne statistike o mnogim pitanjima – precizno računala prosjeke iz mjeseca u mjesec – i htjela pobuditi raspoloženje u javnosti da vaše plaće i nisu “tako male”. 

ŠOIĆ: Uz pomoć dijela medija, Vlada je uspjela u svom naumu. S druge strane, naše su plaće javne. Iznosi koji su objavljeni u medijima nisu iznosi koji se odnose na naše plaće. To su iznosi u koje su uključeni putni troškovi, zatim basnoslovni i nerealni iznosi koji su isplaćeni dijelu odabranih kolega za metodičke priručnike i slično. Dakle, to nisu stvarni iznosi.

Mnoštvo kolega poslalo je svoje platne liste i jednostavnim izračunom moglo se, da je bilo volje, prikazati stvarno stanje, ali nije bilo ni volje ni želje. Koliko je meni poznato, jedina osoba koja u mojoj zbornici ima plaću veću od 8000 kn je ravnatelj. Naša je prosječna plaća oko 6000 kn. Ali mašinerija zadužena za uništenje ovog štrajka, radi punom parom. Ok, i to je posao za koji je netko plaćen, ali koliko je sve to moralno, to je jedna sasvim druga priča.

Razlozi za štrajk nisu samo plaće, već su puno dublji, poručuje Šoić

NET.HR:  U svom otvorenom pismu o razlozima stupanja u štrajk napisali ste između ostalog: “…ministricu istinski ne zanima naš položaj i dostojanstvo. Iskoristiti gotovo čitav mandat, a ne učiniti ništa za nastavnike – veliko je umijeće.” Kako komentirate držanje ministrice Blaženke Divjak tijekom štrajka? 

ŠOIĆ: Ministrica pokušava pronaći sve moguće načine kako iz svega ovoga izaći neokrznuta. Već sad je vidljivo da to neće biti moguće.

S jedne strane Blaženka Divjak je dio Vlade i pregovaračkog tima, a s druge strane pokušava ostaviti dojam velike zaštitnice dostojanstva i položaja nastavnika. Znači jedna od ovih uloga ne odgovara istini jer su to potpuno oprečne uloge i oprečna stajališta, a ona ne može igrati dvostruku ulogu jer joj jednostavno pozicija ministrice to ne dopušta.

Onog trena kada je pristala biti imenovana od stanke koja je doslovno kupila svoje mjesto u Vladi, pristala je biti dijelom prljave igre iz koje jednostavno više ne može izaći čista obraza koliko god se njezina PR služba trudila.

Ministrica je imala jedinstvenu priliku saslušati nas nastavnike, odnosno preuzeti peticiju od 8123 potpisa kojom tražimo ukidanje mogućnosti anonimnom prijavljivanja nastavnika, ali ministrica ne samo da nije nazočila tom sastanku već ni do dana današnjeg nije uputila niti jednu riječ o toj temi, a prošla su gotovo dva mjeseca od podnošenja peticije. Državni proračun takvom odlukom ni na koji način ne bi bio oštećen, a s druge strane, bio bi to prilično opipljiv znak dobre volje Ministarstva prema nama, nastavnicima.

I kako onda nakon svega toga smatrati ministricu osobom koja zastupa naše interese? Vrlo teško.

Osim toga, ministrica je tijekom jučerašnjeg dana sudjelovala u pregovorima sa sindikatima koji su završili vrlo nepovoljno po nas. Ako je to sva pomoć koju ova ministrica nudi, onda – hvala, ali ne, hvala.

NET.HR: Usred štrajka ministrica je prezentirala dugo očekivane tablete i najavila da će oni “bitno pridonijeti dinamici nastave i motivaciji učenika”. Jesu li tableti konačno stigli u vašu školu?  

ŠOIĆ: Tableti za učenike srednjih škola nisu stigli niti ima naznake da će uopće stići. Naime, ovom reformom tableti za učenike srednjih škola nisu ni predviđeni. Nastavnici su laptope dobili tijekom posljednjih nekoliko dana, ali ne vidim svrhu tome.

Naime, razredi su uglavnom opremljeni stolnim računalima, učenici nemaju tablete, a dobiveni laptopi eventualno mogu poslužiti nastavniku da kod kuće, umjesto na svom računalu, radi na laptopu koji je dobio od Ministarstva. Je li taj trošak bio potreban i svrhovit? Mislim da je odgovor suvišan.

NET.HR: Jeste li bili na nekoj od radionica na kojima je ministrica Divjak prezentirala Školu za život? Bilo je mnogo velikih riječi s njezine strane i velikih očekivanja o “revolucionarnim promjenama” u učionicama. Kako je startala Škola za život? 

 ŠOIĆ: “Odradila” sam sve zadatke u virtualnim učionicama Loomena. U početku je čak izgledalo zanimljivo. Sada, skoro godinu dana poslije, smatram to gubljenjem vremena. Prisustvovala sam svim savjetničkim posjetima koji su bili odrađeni upravo na onakav način kako nam rečeno da ne poučavamo svoje učenike. Nemotivirajuće, frontalno i suhoparno bez ikakvih korisnih informacija. Odnos mentora i moderatora prema nama, bio je docirajući i ponižavajući. O našem budućem radu s učenicima, poučavali su nas ljudi s nedostatnim radnim iskustvom u razredu, što je svakako frustrirajući osjećaj. Ovaj pokušaj reforme već sad je propao, samo to još nitko glasno nije izgovorio.

Stvarne posljedice ovog neuspjelog eksperimenta bit će dugoročne. Najgore od svega je to što novu priliku nećemo imati tako brzo. Ali mi smo nastavnici prilično snalažljiva bića, navikli na sve moguće i nemoguće situacije pa tako i na ovu. I za kraj – mislim da je upravo ovaj pokušaj reforme bila kap koja je prelila čašu. Ni plaće ni sve ostalo. Ako je itko željno čekao promjene, onda smo to bili mi.

Onog trenutka kada je postalo jasno da su te promjene samo kozmetičke, cijela se stvar počela ljuljati. Sada se napokon srušila, a kolike će biti posljedice, teško je reći. Mislim da ćemo štetu zbrajati godinama. Upravo zato želim zahvaliti roditeljima i velikom dijelu javnosti koja nas je podržala. Mislim da su upravo oni bili presudni za uspjeh ovog štrajka. I ovom prilikom im poručujem – mi smo tu zbog učenika. Na njihovim se leđima ništa ne smije i neće prelamati, a sve prijetnje koje dolaze iz redova onih koji bi javnost trebali umiriti – samo su prijetnje. Prijete upravo oni koji odavno nisu ušli u razrede pa im je potpuno stran pojam rada u razredu, odnos s učenicima i rješavanje problema.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr