Pripremite se, stiže jedan i jedini - unlimited, uncut i uncensored!

"Džaba vam novci, moji sinovci, džaba vam bilo dobre volje. I pogledi čvrsti i lepljivi prsti, ja ipak varam malo bolje..."

8.6.2013.
12:48

Sve se promijenilo da bi ostalo isto. Tako mi se nekako čini nakon ovih izbora. Iako su neki političari pometeni da se, nadajmo se, nikad ne vrate, u osnovi se ništa nije promijenilo. Zašto? Zato što nisam, osim možda u nekoliko izuzetaka, kakav je na primjer arti-201306030203006, nigdje vidio išta što bi me uvjerilo da će novoizabrani gradonačelnici i načelnici donijeti bitnu promjenu.

U stilu - svakako, u političkoj retorici - sigurno, u odgovornosti prema trošenju javnih sredstava - nadajmo se, ali u osnovi Hrvatska još uvijek nije dosegnula onaj nivo demokracije da se na lokalnoj razini izabiru ljudi koji su ponudili rješenja konkretnih lokalnih problema. Malo je mjesnih odbornika izabrano zato što su se zalagali za izgradnju parka, vrtića ili uređenje neke ceste. Premalo ih je izabrano zbog njihovih ideja ili planova, konkretnih rješenja. Izabrani su uglavnom prema ideološkim kriterijima, prema kratici koja je stajala uz njihovo ime.

Što se tu uopće bira?

Imao sam (pra)ujaka, sada nažalost pokojnog, koji je veći dio života proveo u Engleskoj, da bi se nakon "demokratskih promjena" vratio u domovinu. Kad su se Hrvatskoj dogodili neki od prvih lokalnih izbora, bio je jako zbunjen te nas je pitao što se točno bira na tim izborima. Nikako mu, naime, nije bilo jasno zašto svi govore o nacionalnim problemima i ideološkim glupostima, a nitko ne govori o kanalizaciji, cestama, vodovodu i tako nekim, logičnijim pitanjima za jedne lokalne izbore. Nije shvaćao da je kod nas logika nevažna kada su posrijedi izbori.

Tako je i ovim izborima dominirala kampanja za ustavnu definiciju braka, što je klasičan mađioničarski trik – odvratite gledateljima pažnju desnom rukom, da ne skuže da je lijeva novčić sakrila u rukav. Jednako kao i crkvena borba protiv zdravstvenog odgoja – novčići samo cure u rukave, a raja ne primjećuje.

Svi su pobijedili! No, vratimo se izborima. Kad sve zbrojimo, država nam je puna pobjednika – arti-201306030481006 jer je objektivno osvojio najviše županija, najviše vijećnika, načelnika i gradonačelnika, arti-201306050220006 jer je osvojio Split i još par točaka, čak je, tvrde esdepeovci, pobjednik i u Istri, iako nije pobijedio; HNS je pobijedio; HSS je pobjednik; HSLS je ostvario jako dobar rezultat(?). arti-201306020483006 mada je izgubio mjesto iz kojeg potječe – Osijek. IDS je pobijedio. Jedino su valjda Željko Kerum, Dinko Burić i arti-201306020453006 doista izgubili. I naljutili se. Jedan je tražio prebrojavanje glasova, drugi je otišao u svom stilu, psujući svima sve po spisku, a treći "gospodski", zamijenivši psovke ironijom. "Ali svi što gube se ljute, to je poznata stvar. A svi gube bar ponekad, ali nikad Božo zvani Pub", da citiram Balaševića (to mi je nekako navada). Na domaćem terenu (Zagrebu), arti-201306030132006. Dapače, Zagreb se sada treba pripremati na unlimited, uncut i uncensored arti-201306070635006, arti-201306020442006, kao što se pripremaju specijal-201012070191004-Velike poplave. Tko preživi, pričat će.

Dogodila nam se Unija

Da nije ovih arti-201306070071006 i akcijskih cijena po dućanima, Hrvati bi u Europsku uniju ušli, a da ne bi ni skužili. A ovi u EU bi isto nekako najradije da ni njihovi građani ne skuže da smo ušli. Jednostavno da se pojavimo jedan dan, kao, mi došli. Ne znamo što ćemo tamo, ne znamo čemu Unija služi, ali nas to ni ne zanima. Ako se i povede koja rasprava, toliko je bez činjenica i argumenata da čovjeku dođe da plače – kao što je bila ona glupost oko sjemenja, a sada povika na energetske certifikate za kuće i zgrade. Kako je to da kad kupuješ kuću dobivaš papir koliko ona troši - loša stvar? A to mi je nekako i najžalosnije u priči o lokalnim izborima. Upravo smo na njima mogli raspravljati o najkonkretnijoj stvari koju članstvo u EU nudi – o lovi. Mogli smo birati ekipu koja će najbolje iskoristiti fondove koje EU nudi za lokalne, male, ali važne projekte. Ali te materijalne, prizemne stvari nas ne zanimaju.

Nostalgični uzdasi

Ovaj smo tjedan mogli i odahnuti jer, eto, ipak neće biti općeg štrajka. Sindikati su pristali da ne blokiraju cijelu zemlju, zaj**u maturante i sj**u turističku sezonu zbog tri posto plaće. Iako je privatni sektor sa sjetom uzdahnuo sjetivši se kad su mu ono zadnji put skinuli samo tri posto od plaće, razumijem sindikate. Ljubomorni su. Sindikat dužnosnika je bio mnogo uspješniji u pregovorima s državnim dužnosnicima od sindikata službenika.

Ovako bi moglo i kod nas. Samo da nije jedne stvari...

Nesposobnost i inertnost političara i službenika i njihova posvemašnja nebriga za dobrobit i potrebe građana doveli su do toga da jednom novorođenom djetetu bude ugrožen život jer nije moglo napustiti zemlju kako bi otišlo na liječenje u inozemstvo. Bijesni građani su izašli na ulice i zarobili svoje političare i službenike u zgradi parlamenta zato što nisu obavljali svoj posao. Nisu popuštali sve dok njihova malena sugrađanka nije dobila papir koji joj je bio potreban. Cijela se stvar dogodila u Sarajevu, ali se po gluposti države mogla dogoditi i u Hrvatskoj, da nije jednog malog detalja – bijesni građani su izašli na ulice ustajući zbog nečega što smatraju važnim...

Možda će te zanimati

Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču
Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču

Izdvojeno

Regionalni portali