Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

SPEKTAKULARAN 'FAIL'

‘POSAO STOLJEĆA’ PROPAO, A GLAVNI LIKOVI REZIGNIRANO PONAVLJAJU ISTU MANTRU: A da probaju odgovoriti na ova pitanja?

Nakon što je prošloga tjedna potvrđeno da je posao propao jer Izrael nije mogao ispuniti uvjete koje su za ovaj transfer postavile SAD, proizvođač aviona F-16, neka pitanja ostala su bez odgovora ili s tek polovičnim odgovorima

Trebao je to biti “posao stoljeća” i “najveća investicija u povijesti Hrvatske vojske” kako su dužnosnici predvođeni ministrom obrane Damirom Krstičevićem tumačili  obnovu borbene eksadrile i prelazak s istočne (sovjetske/ruske) tehnologije na zapadnu, NATO-vsku, odnosno prijelaz s aviona druge generacije na one četvrte generacije. Iako su u užem izboru za nabavu višenamjenskih borbenih aviona uz polovne izraelske ostali i novi švedski Gripeni, ali više nego dvostruko skuplji po komadu, za najveću investiciju i posao stoljeća išlo se, u skladu sa skromnim mogućnostima državnog proračuna, na varijantu polovnih, tridesetak godina starih, ali značajno nadograđenih i moderniziranih izraelskih F-16 Baraka po cijeni od 500 milijuna dolara.

Nakon što je prošloga tjedna potvrđeno da je posao propao jer Izrael nije mogao ispuniti uvjete koje su za ovaj transfer postavile SAD, proizvođač aviona F-16, neka pitanja ostala su bez odgovora ili s tek polovičnim odgovorima.

KONAČNI KRAJ ZRAKOPLOVNE TRAKAVICE: Hrvatska vlada poništava odluku o nabavi izraelskih aviona F-16 Barak

1. JE LI POLOVNI F-16 BARAK BIO NAJBOLJI IZBOR?

Nabavu polovnih izraelskih F-16 Baraka stručno povjerenstvo imenovano za taj posao od početka je, govorilo se, favoriziralo u odnosu na druge ponude. Govorilo se, naime, da ta ponuda uključuje i donosi mnogo više od samih letjelica koje su SAD darovale Izraelu koncem 1980-tih, a Izraelci ih nadogradili svojom vrhunskom opremom.

“Donijeli smo veliku odluku. To je povijesna odluka o zadržavanju sposobnosti nadzora zračnog prostora, zadržavanje tradicije borbenog zrakoplovstva. Mislim da je to ogroman iskorak za hrvatsku vojsku”, rekao je Krstičević nakon što je koncem ožujka 2018. očekivano i jednoglasno izabrana izraelska ponuda. “Ovo je izuzetan avion. Ovo je najsloženiji projekt od Domovinskog rata za Hrvatsku vojsku. Ovo je ogroman iskorak. Postoji mogućnost da postanemo regionalni zaštitnik zračnog prostora”, govorio je tada ministar Krstičević najavljujući da će prvi avion iz Izraela stići u Hrvatsku 2020. godine. O drugim ponudama nije se ni približno toliko detaljno, a ni oduševljeno govorilo, tek je dano do znanja da je, primjerice, ponuda švedskog Saaba za nove Gripene dvostruko skuplja.

VOJNI ANALITIČAR O KUPNJI IZRAELSKIH F-16: ‘Zašto su pri odluci bili ravnopravni novi i rabljeni borbeni zrakoplovi?’

2. ZAŠTO JE DODATNA OPREMA BILA KLJUČNA ZA IZBOR?

Osim cijene, presudna u odluci o nabavi aviona bila je – govorilo se – i oprema kojom su ih Izraelci nadogradili i osuvremenili. Bez tih modifikacija to su, nesumnjivo, i dalje kvalitetni nadzvučni lovci, ali se godinom proizodnje baš i ne uklapaju u priču s naslovom “obnova ekadrile”. Uostalom, jedan od najglasnijih kritičara nabave izraelskih F-16 Baraka, umirovljeni vojni pilot Ivan Selak, ustvrdio je da su te letjelice istrošenije od amsterdamskih prostitutki. S druge strane, član povjerenstva i ponajbolji pilot HRZ-a Željko Ninić, nakon što je kao prvi hrvatski pilot u Izraelu letio na F-16, oduševljeno je opisivao to pilotsko iskustvo. Ako se avione prvenstveno htjelo kupiti zbog nadograđene tehnologije, ostaje pitanje zašto se s tolikom sigurnošću računalo da će SAD i američka tvrtka Lockheed Martin, kao proizvođač i nositelj intelektualnog vlasništva pristati na aranžman u kojem se njihova preinačena tehnologija prodaje trećoj strani. I zašto se mislilo da će nam NATO, čija smo članica, odobriti nabavu aviona u koje je ugrađena tehnologija zemlje koja nije članica tog saveza pa samim time ne odgovara standardima NATO-a?

“Moguće je da se nalaze na njima (avionima) neki elektronski sklopovi za koje možda veliki saveznici, Amerikanci, smatraju da mi ne to ne bi trebali imati. Možda sustav za navođenje, radarski sustavi, možda nekakav sustav koji upozorava na projektile iz suprotnog smjera i slično. Imate tu sad cijeli niz različitih sklopova koji bi možda mogli biti osjetljivijeg karaktera s tog obavještajnog segmenta. Ili tehnološki na neki način napredniji, za koje oni smatraju da se ti sustavi ne bi smjeli prodavati trećim zemljama”, ustvrdio je vojni i sigurnosni stručnjak Marinko Ogorec nakon što je početkom prosinca postalo jasno da Amerikanci blokiraju posao između Izraela i Hrvatske.

TREBAJU LI HRVATSKOJ BORBENI AVIONI I JE LI IZRAELSKI F-16 DOBAR IZBOR? Pitali smo dvojicu sigurnosnih stručnjaka, evo što su rekli

3. JE LI HRVATSKA VLADA ZNALA ZA AMERIČKE UVJETE?

U vrijeme kada je ministar obrane već naokolo govorio o izraelskim F-16 Baracima kao “našima”, američka strana se nakašljala i dala do znanja da se u tom poslu itekako puno pita i nju. Prodaja može, rekli su, ali samo ako Izraelci iz aviona izvade sve što su u njih ugradili. A to onda više nisu avioni koje je Hrvatska silno željela i odlučila kupiti. Stoga se nametnulo jasno pitanje na koje do danas nitko nije dao jasan odgovor: je li o tome itko, kada i na koji način obavijestio Hrvatsku? Glavni lik ove priče, ministar Krstičević, inzistirao je na tomu da je u američkom (pred)odobrenju za nuđenje F-16 Baraka Hrvatskoj pisalo “prodaja”.

“Želio bih reći da je vlada SAD-a dala predodobrenje za prodaju Baraka. Država Izrael je imala 3. listopada 2017. svu potrebnu dokumentaciju”, govorio je ministar Krstičević još 3. siječnja ove godine.

No, američki veleposlanik u Hrvatskoj, Robert Kohorst, u više je navrata izjavio da Izrael, ako želi prodati avione, mora ih najprije vratiti “u tehnološko stanje u kojem će biti kompatibilni sa standardima NATO-a”. Štoviše, Kohorst je tvrdio da su SAD dvije godine upozoravale Izrael i Hrvatsku o tehničkim uvjetima koji moraju biti ispunjeni da bi prodaja aviona bila odobrena, a i isticao je da su toga bili svjesni i Izrael i Hrvatska.

AMERIKANCI PROGOVORILI O BLOKADI PRODAJE IZRAELSKIH F-16: ‘Jasno smo dali do znanja koji se tehnički uvjeti moraju ispuniti’

4. JESU LI NAJVIŠI DUŽNOSNICI DOBILI AMERIČKI NON-PAPER?

U tom smislu, hrvatski su mediji spominjali famozni non-paper, neslužbeni diplomatski dokument kojim je američka strana još početkom 2018. obavijestila hrvatski državni vrh o potencijalnim zaprekama u nabavi aviona. Međutim, i Vlada i Ured predsjednice i Ministarstvo obrane opovrgavali su primitak tog dokumenta. Portal za vojna pitanja, Obris pisao je pak kako iz više izvora imaju potvrdu o tome da je non-paper, datiran 17. siječnja 2018. godine, poslan na sve tri prethodno spomenute državne adrese. U tom non-paperu, kako se navodi, američka strana nije ni zabranila ni odobrila kupoprodaju F-16 Baraka nego informirala hrvatsku stranu o nizu pitanja koja bi trebala postaviti Izraelu i Grčkoj (tada je i Grčka na pozivnom natjčaju ponudila Hrvatskoj američke F-16-ice) o tehničkom stanju letjelica. Prema onome što je prenio Obris, u non-paperu se navodilo koje je dozvole potrebno ishoditi te cijene kojih potrebnih zahvata na avionima utvrditi prije konačne odluke hrvatske strane. Čak i ako s vrhova vlasti tvrde da ne znaju za taj dokument ili ga, možda, ignoriraju s obzirom da nije “služben”, ima li razloga sumnjati da američka strana nije na neki drugi način pravovremeno obavijestila Hrvatsku o svemu što prethodi i o čemu ovisi nabava aviona koji su izvorno njeni?

MORH SVE NEGIRAO: ‘Ne postoji nikakav non-paper dokument u kojem se Hrvatsku upozorava da se ne odobrava prodaja’

5. ZAŠTO NISU POSLUŠANA AMERIČKA UPOZORENJA?

Portal Index objavio je u ponedjeljak sadržaj maila koji je 6. prosinca prošle godine veleposlanstvo SAD poslalo pomoćniku ministra Krstičevića Petru Mihatovu, a u kojemu jasno i precizno piše da Izrael nema odobrenje za prodaju nadograđenih F-16 Baraka Hrvatskoj te da tu dozvolu vjerojatno neće nikada ni dobiti. To je još jedan dokumentu nizu, službeni ili neslužbeni, koji sugerira da su SAD kontinuirano upozoravale Hrvatsku na moguće zapreke u nabavi izraelskih aviona u njihovoj modificiranoj izvedbi. No, ministar obrane i članovi stručnog povjerenstva uglavnom su nijekali da su na to bili upozoravani, a ministar Krstičević je tvrdio da “s američke strane nikada ništa nije bilo sporno” te da Hrvatska posjeduje dokument kojim SAD dopušta Izraelu da Hrvatskoj ponudi svoj F-16.

SAD su doista odobrile taj transfer između Izraela i Hrvatske, ali pod uvjetom da se “zadovolje specifični tehnički uvjeti”. Ako su, kao što tvrde Amerikanci, upozoravali hrvatske vlasti na to, pitanje je zašto se gotovo do zadnjeg trena stvarao dojam da je posao s Izraelom gotova stvar, a nesuđeni hrvatski avioni se javno nazivali “našima”.

OBJAVLJENI NOVI MAILOVI: ‘Dobro jutro, Petre…’; Amerikanci MORH-u slali dokument za koji naš državni vrh tvrdi da ne postoji

6. ŠTO JE PODRAZUMIJEVALA STRATEŠKA SURADNJA?

Čim je izbor aviona za obnovu borbene eskadrile bio sužen na izraelske F-16 i švedske gripene, ministar Krstičević je potkraj 2017. kazao kako će osim cijene i tehničkih performansi aviona presudno biti i dugoročno strateško partnerstvo. Strateško partnerstvo s Izraelom spominjalo se i kasnije, naročito otkad je donesena odluka da se ide u nabavu izraelskih aviona. No, uglavnom se nagađalo, a vrlo malo konkretno govorilo što bi trebalo značiti strateško partnerstvo s Izraelom, što Hrvatska njome dobiva te kako će se ono reflektirati u svjelu međunarodnih odnosa.

Kada se u ožujku prošle godine bližio trenutak odluke o izboru aviona, ministar obrane je izjavio da Hrvatska “želi strateškog partnera koji će investirati u hrvatsko gospodarstvo i otvoriti radna mjesta” te da time “Hrvatska vojska dolazi do znanja, tehnologije i mladih stručnjaka”.

KRSTIČEVIĆ O IZBORU IZRAELSKIH F-16: ‘Donijeli smo povijesnu odluku, ključno je strateško partnerstvo s Izraelom’

7. KOLIKI SU BILI TROŠKOVI ODLAZAKA U IZRAEL?

Iako se isticala i transparentnost cjelkokupnog postupka, nisu, primjerice, bili spominjani troškovi odlazaka hrvatskih predstavnika u Izrael i SAD. Ministar Krstičević u Izrael je putovao u više navrata i prije nego što je odabrana izraelska ponuda. U siječnju 2017. bio je ondje skupa s premijerom Andrejom Plenkovićem, no tada se nije mnogo govorilo o vojnim temama. Dva mjeseca kasnije u Izrael je minsitar Krstičević otišao s izaslanstvom MORH-a i sastao se s tamošnjim ministrom obrane ze potpisao Memorandum o razumijevanju u području obrane. Nekoliko mjeseci aksniej uslijedio je i pozivni natječaj na abavu aviona u koji je bio uključen i Izrael. U travnju ove godine, nakon što je Hrvatska odabrala ponudu izraelskih F-16 Baraka, tamo su otputovali predstavnici Oružanih snaga RH i skupina hrvatskih novinara koji su u vojnoj bazi Ramat david upoznati s odabranim avionom. Na koncu je u srpnju prošle godine u službenom posjetu Izraelu ponovno bio minsitar obrane potpredsjednik Vlade Krstičević gdje je, kako je šturo javljano, s domaćinima razgovarao o strateškoj suradnji dviju zemalja.

‘VJERUJE U BOGA, A NE U PAPIRE’: U savršenoj karijeri imao i jedan svjetski presedan, a sad je na zadnjoj crti obrane izraelskih F-16

nesuđeni hrvatski F-16 BarakFoto: AFP

8. ZAŠTO 12 POLOVNIH, A NE ŠEST NOVIH AVIONA?

Ako se sada, nakon propalog posla s Izraelom, kao novi “najbolji posao” nudi izravna nabava F-16 od SAD, postavlja se pitanje zašto se odmah nije išlo na tu varijantu i zašto je svojedobno ministar obrane nametnuo priču o 12 (polovnih) aviona umjesto o, primjerice, šest ili osam novih pri čemu bi cijena otprilike bila ista, a “novo je ipak novo”. Da stvar bude apsurdnija, upravo ministar Krstičević sada spominje “manje komada borbenih aviona”, dok je u rujnu 2017. govorio o tome kako je stručno definirano da se “razina sposobnosti može ostvariti s dvanaest višenamjenskih aviona”.

U ANKETI NET.HR-A VEĆINA PROTIV KUPOVINE IZRAELSKIH F-16: ‘Kupili smo 12 janjaca umjesto 6 vukova!’

9. ZAŠTO SE OPET NAJAVLJUJE NOVI “NAJBOLJI POSAO”?

Kao da se u međuvremenu ništa nije dogodilo, ministar obrane ovih je dana, nakon propalog posla s Izraelom, počeo govoriti o nabavi novih američkih aviona F-16 kao “jednoj od opcija kojoj smo sada najbliže”.

“Ako pitate mene osobno koji je to model, to je platforma F-16. Želio bih da tu budu novi zrakoplovi, da to bude manje komada, no moramo imati odgovornost za novac poreznih obveznika”, kazao je Krstičević o novoj verziji “posla stoljeća” koja sada podrazumijeva nove avione i “manje komada”.  Njega je, međutim, ovoga puta žurno “prizemljio” premijer Plenković koji je, komentirajući Krstičevićevu izjavu, kazao: “Ne znam što je točno rekao, danas je bilo jako puno izjava. Jedino meritorno i bitno je ovo što vam ja sada govorim, a to je da još nema novih ponuda.”

KRSTIČEVIĆ POTVRDIO, IDEMO U NOVI PROCES: ‘Najbliži smo američkim F-16, očekujemo ponudu kakvu se ne odbija’

minsitar obrane Damir Krstičević u izraelskom F-16 BarakuFoto: Luka Stanzl / PIXSELL

10. HOĆE LI MINISTAR OBRANE SNOSITI ODGOVORNOST?

Na koncu, pitanje je hoće li netko snositi odgovornost za neuspjeh ovoga posla. Po “zapovjednoj” odgovornosti to bi trebao biti ministar Krstičević. Pritom se valja podsjetiti kako je on u srpnju 2017. dao pa brzo povukao ostavku. Bilo je to u vrijeme katastrofalnih požara u Dalmaciji kada je predsjednica Republike u jednoj izjavi kazala da je vojska kasnila u priskakanju u pomoć vatrogascima. Ministar Krstičević vrlo emotivno je doživio tu kritiku i dao svoj mandat na raspolaganje, a premijer Plenković nije prihvatio njegovu ostavku. Sada pak nije reagirao kao tada iako se izjalovio posao koji je godinu dana proglašavao povijesnim i strateški važnim. Nakon obrata u kojem je izraelska strana preuzela na sebe  većinu odgovornosti, mrvu iste trebao preuzeti i ministar pa makar teatralno, kao pretprošlog ljeta, dati mandat na raspolaganje. Istinabog, ovih dana je izjavio da je “uvijek spreman otići ako će njegov odlazak pomoći Hrvatskoj”, ali ovoga puta nije požurio podnijeti ostavku. Možda sada i nije tako siguran da je Plenković ne bi prihvatio?

HOĆE LI PASTI MINISTAR OBRANE? Nakon fijaska s avionima Krstičević želi ostati pod svaku cijenu, a jasno je zašto je Plenkoviću prijeko potreban

 

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr