Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

VRLO POTRESNO

MATIĆ OTVORIO DUŠU O DANIMA U ZAROBLJENIŠTVU: ‘Životinjski su nas maltretirali klinci od 18 godina’

‘Kad sam vidio neke svoje prijatelje kojima su polomljena rebra, vilice, izbijeni zubi, koji su dolazili s velikim modricama, vraćali se u te naše štale ili ćelije, pomalo mi je i neugodno pričati o tome da sam dobio batina. A dobio sam ih za deset normalnih života’, kazao je Matić

Novinar Hrvatske radiotelevizije Matija Vukušić napravio je scenarij za film na temelju knjige “Ništa lažno” u kojoj je vukovarski branitelj i bivši ministar branitelja, a današnji saborski zastupnik Predrag Matić Fred opisao svoja potresna iskustva iz triju srpskih logora – u Stajićevu, Nišu i Srijemskoj Mitrovici gdje je bio zatočenik.

U razgovoru s Vukušićem za HRT-ovu emisiju Puls, Matić je još jednom svjedočio o tim teškim logoraškim danima kojih se, kaže, sjeti u svakodnevnim situacijama kao, primjerice, kada se nađe ispred šaltera u banci ili pošti, licem u lice s nekim. Te ga situacije, kaže, podsjete na ispitivanja u logorima i izazovu nelagodu.

‘Prijateljima su bila polomljena rebra, vilice, izbijeni zubi…’

“Ono čega se ja najviše sjećam, ta prva noć nakon svega onog maltretiranja, nakon tri mjeseci rata, nakon provedenih više od 24 sata u autobusima, premlaćivanja, ubojstava koja sam vidio, sveg onog zla, hladnoće koja je bila nevjerojatna… Kad su nas duboko u noć, već su možda bili i rani jutarnji sati, konačno pustili na miru, sjećam se da sam utonuo u san sa željom da se nikad više ne probudim… Volim reći da sam dobio batina za deset normalnih života. Međutim, kad sam vidio neke svoje prijatelje kojima su polomljena rebra, vilice, izbijeni zubi, koji su dolazili u velikim modricama, vraćali se u te naše štale ili ćelije u kojima smo bili, pomalo mi je i neugodno pričati o tome da sam dobio batina. Ali dobio sam, za deset normalnih života”, kazao je Matić.

Govoreći o tri logora u kojima je bio zatočen, kaže da je svaki imao dobre i loše strane.

“Stajićevo je bila štala za životinje, uvjeti su bili najgori. Niš i Mitrovica su zapravo zatvori, ali prema nama se ponašalo kao prema logorašima, znači nema elemenata zatvora. Tako da je teško reći. U Nišu je najgore bilo što se tiče tih stražara, čuvara, koji su nas životinjski maltretirali. To su djeca, klinci od 18 godina koji su svakog dana bili sve gori. Dakle, kad misliš da ne može biti gore, on je ujutro još gori, pa je sutradan još gori”, prisjetio se Matić.

VELIKA RAZMJENA LOGORAŠA: ‘Nije zaboravljen Auschwitz pa ne treba zaboraviti niti Stajićevo’

‘U logoru se karakteri ljudi vide u svojoj punini’

U emisiji Puls objasnio je što je mislio kada je u svojoj knjizi napisao kako je do zarobljavanja bio čvrsto uvjeren da rat skida sve maske s ljudi, ali da se grdno prevario.

“Ovako u normalnom civilnom životu čovjek misli da ima 1000 prijatelja i naravno da se grdno vara, jer prvi put kad mu zatrebaju, shvati da ih nema baš toliko. U ratu su ti stvarno prijatelji oni koji su ti suborci, koji su oko tebe, jedan drugom čuvamo leđa, pazimo. Ja sam stvarno mislio da se tu karakteri ljudi iskazuju stopostotno, u nerazrijeđenom omjeru. (…) Međutim, kad smo došli u logor, svi smo bili kao bebe, doslovno. U jednom trenutku su nam čak i odjeću uzeli pa smo bili goli kao bebe. E onda dolaze karakteri ljudi u onoj svojoj punini, nakon toga to više nisam vidio i ne daj Bože da vidim. Neki su prekrasni, neki su nevjerojatno dobri, a neki pokažu valjda svoju najgoru stranu. Primjerice, jedan naš sugrađanin koji je dobio paket jabuka noću ih je jeo da ga nitko ne vidi. Onaj zvuk, i dan danas ga čujem, kad hrska jabuka, kad je zagrize.. Ali ne bi dao nikome”, kazao je.

PREPOZNAJETE LI VUKOVARSKOG BRANITELJA NA SLICI? Nahvalio ga i Maras: ‘Ne pišem često ovakve postove, ali o njemu moram’

Ratna fotografija Predraga Matića koja se nalazi na omotu njegove knjige (izvor: Facebook)

‘Nemam grižnju savjesti, ponašao sam se viteški’

Matić je Vukovar branio na Trpinjskoj cesti i ondje je uništio osam neprijateljskih tenkova i jedan transporter. Svjestan je da to znači da je neke ljude i ubio.

“Ja sam u svom gradu, u svojoj ulici, čuvam sebe, svoje prijatelje, svoj grad, svoju zemlju. Nemam apsolutno grižnju savjesti. Više puta sam istaknuo kad gledam film, u stanju sam zaplakati, i zaplačem, ne sramim se toga. Međutim, što se tiče ovih ratnih događaja, uvjeren sam da sam se ponašao viteški, nemam nikakve grižnje savjesti, nemam zbog toga nespavanja. Više puta sam nakon rata bio u Srbiji, Bosni i Hercegovini. Neki moji suborci, branitelji, kažu da ne smiju ići tamo, boje se zarobljavanja, boje se problema na granici, ja tih problema nemam. Kažu – kako znaš da nemaš problema? Svako jutro ja se preispitujem. Kad se brijem, pogledam se u oči i znam da sam čist kao suza.

Na koncu se prisjetio događaja kada su u logor u Srijemskoj Mitrovici došli predstavnici Međunarodnog Crvenog križa. Vidjevši logoraše u položaju “glava dolje, ruke na leđa” upozorili su komandu da su to položaji nedostojni čovjeka.

“Naravno, poznati, opjevani srpski humor vrlo skoro je primijenio drugu metodu, i od sutradan, kada je Crveni križ otišao, mi smo morali čučati i držati ruke na potiljku. To je bilo sto puta teže i nezgodnije jer kada ti priđe stražar, ti ni ne vidiš čizmu kad ti leti u glavu. Tako da smo se zahvalili Crvenom križu i zamolili da nas više ne brane”, prisjetio se Matić.

SJEĆANJE NA RAZMJENU U NEMETINU: Logoraši tuže Srbiju i pred hrvatskim sudovima

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr