Novi pokušaj Vlade da zakonski omogući neradnu nedjelju u sektoru trgovine, uz određene iznimke, ponovno je podijelio javnost, a ustavno-pravni stručnjak Branko Smerdel pojasnio je kojom se logikom vodi Ustavni sud pri ranijim zabranama zabrane rada nedjeljom

Nova nedavna najava premijera Andreja Plenkovića o zabrani rada nedjeljom, osim 16 odabranih nedjelja s naglaskom na turističku sezonu, izazvala je, očekivano, lavinu različitih reakcija. Dio oporbe, javnosti, ali i ekonomista, prozvalo je tu ideju politikantskim potezom. Neki su išli u detalje, pa su poručili da je to dodvoravanje konzervativnom dijelu populacije i Crkvi, a neki, poput predsjednika Zorana Milanovića, da je riječ o predizbornom triku. Nekako se to dalo iščitati i iz Plenkovićeve izjave otprije nekoliko dana.

"Naša inicijativa se nikako ne kosi sa željom za većim brojem zaposlenih, s većim gospodarskim rastom, sa socijalnom uključenošću. Dapače, mi smo prošle godine u izbornoj kampanji vrlo jasno rekli da želimo napraviti takav zakon u trgovini koji će načelno zabraniti rad nedjeljom ali će ga se omogućiti do 16 nedjelja u godini zbog činjenice što je Hrvatska turistička zemlja, a da je trgovina važna", poručio je premijer prošloga petka.

Poslodavci se, pak, žale da će biti u neravnopravnom položaju s ostalima, a ne isključuju niti mogućnost smanjenja plaća ili otkaza. Zakonski je, naime, uređeno da zaposlenici nedjeljom imaju 35 posto, a praznikom 50 posto veću dnevnicu. Neradnu nedjelju uspoređuju s lockdownom i strahuju od novog pada prihoda. Premijer ih je i tu nastojao umiriti.

"Ja ne vidim da bi trebalo doći do problema s dobiti eventualno onih kompanija koje gledaju na nedjelju kao na jedan od dana koji im je bitan, dapače, to se i u drugim zemljama dobro rasporedi na dan prije i dan kasnije. Nije to nešto što ni drugi nisu prošli a i funkcionira. Meni se čini da je to jako dobra i poželjna inicijativa, a u konačnici postoje i oni trgovački centri i lanci koji ne rade nedjelom već sada jer je to njihov odabir. Prema tome, moramo voditi računa i o pravima radnika i tom jednom balansu između radnog i obiteljskog života. To je cijeli smisao ovog Socijalnog skupa, da vodimo računa o svim tim elementima. Ne možemo samo voditi računa o jednom elementu", rekao je Plenković dodavši da je neradna nedjelja "u duhu tradicije našeg naroda".

Duh tradicije ne prolazi u Ustavu

No, niti jedan od tih ili sličnih argumenata nije uvažio Ustavni sud donoseći svoje dvije odluke kojima je zabranio rad nedjeljom. Bilo je to 2004. i 2009. godine kada je Vlada izmjenama Zakona o trgovini nastojala ograničiti rad nedjeljom. Propao je i treći pokušaj, prošle godine, kada je Nacionalni stožer civilne zaštite, u okviru epidemioloških mjera, propisao da trgovine ne bi trebale raditi nedjeljom. Reakcijom sudaca s Markova trga, to se ipak nije dogodilo. Prema najavama, Ustavni sud bi ponovno mogao imati posla s ovom temom. Dio trgovaca sve glasnije priča o ustavnoj tužbi.

Krenimo redom. Ustavni sud je 28. travnja 2004. ukinuo Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, kojim je bilo propisano uvođenje neradne nedjelje u trgovačkom sektoru, uvaživši tri zahtjeva za ocjenu ustavnosti, koja su došla od privatnih pojedinaca, jedne općine i vlasnika trgovačkih lanaca.

Sud je utvrdio da se izmjene Zakona odnose samo na trgovinu na malo, ali ne i na trgovinu na veliko te trgovačko posredovanje, čime se narušava jednakost pravnog položaja poduzetnika, kao i veličinom prodajnog prostora. Uz to, sporna je bila i odredba o radu jedne trgovine u manjim mjestima ili na 5000 stanovnika, čime su napravljene iznimke od zakonski uređenih definicija rada nedjeljom i praznicima. Uz to, napominje se kako niti Konvencija UN-a o radničkim pravima ne zagovara nedjelju kao neradni, odnosno, slobodni dan, već to može biti bilo koji dan u skladu s religijskim uvjerenjima zaposlenika. Tako navode primjer pripadnika Kršćanske adventističke crkve, kojima je neradni dan - subota. Ustavni sud je problematizirao i pitanje "trgovine na malo koja prodaje pretežito prehrambene proizvode", što u izmjenama i dopunama tadašnjeg Zakona nije bilo definirano.

Neobrazloženi ciljevi i prenormiranost propisa

Pet godina kasnije, 19. lipnja 2009., Ustavni sud ponovno ruši dijelove Zakona o trgovini koji propisuju rad nedjeljom, na temelju dvaju zahtjeva za ocjenom ustavnosti. Iako sud priznaje da su neki dijelovi Zakona, zbog kojih je neradna nedjelja već "pala", ispravljeni, nalaze puno veći broj novih zamjerki.

Naime, Vlada je propustila uvidjeti da "ustavno jamstvo tjednog odmora za svakog radnika u Republici Hrvatskoj nije vezano uz nedjelju" te primjećuje "da cilj zbog kojega se Zakonom o trgovini uvodi posebna mjera prema kojoj će u gospodarskoj djelatnosti trgovine 'nedjelja biti bazno neradni dan' nije obrazložen".

Bilo je ponovno riječi i o ograničavanju poduzetničke slobode, jer je u odluci nabrojen i niz trgovačkih subjekata koji su mogli raditi bez ograničenja, poput benzinskih postaja, suvenirnica, cvjećarni, tržnica, kioska..., čime, zaključuju, nije došlo do ispunjenja zakonskog cilja o zaštiti prava radnika zaposlenih u trgovini, ali niti do osiguravanja ravnopravnosti poduzetničkih sloboda.

"Ustavni sud u prvom redu primjećuje prekomjerni stupanj normiranja, odnosno pretjerani normativizam u pristupu zakonodavca pri uređenju tjednog i radnog vremena prodavaonica, koji nije primjeren zahtjevima gospodarskog ustroja Republike Hrvatske na temeljima poduzetničke i tržišne slobode (članak 49. stavak 1. Ustava). S druge strane, iznimke od općeg pravila prema kojemu prodavaonice ne rade nedjeljom upućuju na to da zakonodavac uvažava činjenicu da postoji potreba za kontinuiranim i svakodnevnim radom određenog broja prodavaonica radi opskrbe potrošača, odnosno radi nesmetanog funkcioniranja društvene zajednice i nesmetanog pristupa informacijama", stoji u odluci iz 2009.

Neradna nedjelja kao epidemiološka mjera

Prošle je godine Ustavni sud reagirao na epidemiološku mjeru Nacionalnog stožera civilne zaštite, kojom se, uz ograničeni rad trgovina tijekom lockdowna propisivala i neradna nedjelja. Ovoga puta nije bilo ničijeg zahtjeva za ocjenom ustavnosti, već je sud sam pokrenuo to pitanje.

"Ustavni sud primjećuje da obrazloženje Vlade da prodajni objekti neće raditi nedjeljom, od 27. travnja 2020. do 26. svibnja 2020., nije uvjerljivo. Pored činjenice da su trgovine u vrijeme uvođenja strogih mjera tijekom ožujka 2020. godine radile svaki dan, uključujući i nedjelju, tada u okolnostima poboljšane epidemiološke situacije u travnju 2020. i sveopćih popuštanja/ublažavanja mjera, odluka da prodajni objekti neće raditi, uz blagdane i neradne dane, niti nedjeljom ne čini se nužnom.

Uz to, ako je prema podacima fiskalnih računa APIS-a najfrekventniji dan u radu trgovina petak, a virus se širi kapljičnim putem i boravkom većeg broja ljudi u zatvorenim prostorima, tada je bilo više opravdanja da se kao neradni dan (iz epidemioloških razloga) odredi petak kako bi se spriječilo veliko okupljanje ljudi u trgovinama. Prema ocjeni Ustavnog suda, pri donošenju osporene mjere Stožer nije postupio u skladu s načelom razmjernosti, kao jednim od dva načela u skladu s kojima poduzima mjere iz članka 47. ZZP-a", obrazložio je Ustavni sud, odbacivši tu odluku.

Četvrti pokušaj opet neuspješan?

Hoće li Ustavni sud postupiti na isti način i četvrti put, pod uvjetom da dođe do izglasavanja zakonskih propisa koji bi ograničavali rad nedjeljom u trgovini, upitali smo umirovljenog profesora ustavnog prava Branka Smerdela.

"Cijela reforma radnog zakonodavstva ne uspijeva po zahtjevu surovih kapitalista. Ako ti ne daju raditi, crkni. Na ulici si. To je pravi kapitalizam. Kod nas te reforme radnih odnosa, zbog kojih nas pritišću sa Zapada, nikad ne uspijevaju, jer je još dosta jak taj socijalni element. Mislim da će biti predloženo i izglasano te da će Ustavni sud opet odgađati dok bude mogao", pojašnjava profesor Smerdel za Net.hr.

On se priklonio dijelu javnosti koji smatra da bi od neradne nedjelje bilo više štete nego koristi. "Bilo je toga i u vrijeme rada SDP-a i u vrijeme rada HDZ-a, istina je da se svaki put spominje pred izbore, a ključni problem je to što neće plaćati ljude po Zakonu, barem ja tako gledam na to. Sve je izmanevrirano 16 puta i to je apsurdno. Tako dućani neće moći raditi, da ne znaš gdje možeš ići po kruh nedjeljom. Istina je, i to su se složili Milanović i Plenković, da se to pred izbore obećava, jer je stav da je ljudima bolje ići na misu, nego raditi, ali ljudi mogu ići na misu ako imaju od čega živjeti. Jasno je kako se tu mijenjaju teze i kako sve to skupa nema veze. Ako se plaća, kao što je propisano, to je tržišno gospodarstvo", govori Smerdel.

Naravno, u sferi spekulacija je kako će u četvrtom pokušaju ozakonjenja neradne nedjelje reagirati ustavni suci. Moguće je da će Vlada pronaći model koji će biti u potpunosti u skladu s Ustavom, no Smerdel to nije htio prejudicirati, govoreći kako bi "bio ministar, a ne umirovljeni profesor da to znam." Ipak, nije mogao izbjeći otkriti način na koji funkcioniraju ustavni suci.

"To je masa drugih kalkulacija. Zabranjeno je da Ustavni suci budu članovi političkih stranaka ili da pokazuju bilo kakve simpatije ili pripadnosti. To piše u Zakonu o Ustavnom sudu. Vi danas znate koji su Ustavni suci SDP-ovi, koji su HDZ-ovi. Znate da postoje tri pobunjenika, nekakva oporba predsjedniku Šeparoviću, ali nitko od njih ne glasuje po toj logici, nego glasuje po logici više-manje oportunizma i to sa stajališta njih kao grupacije", pojašnjava Smerdel i dodaje da bi se za mir u društvu i postizanje društvenog konsenzusa trebali prilagoditi i drugi dionici društva, a ne samo zakonodavac, odnosno država.

"Intuitivno se neke mjere donose, jer će, kao, donijeti glasove. Ako se Katolička crkva u Hrvata ili vodstvo Crkve moglo prilagoditi epidemiološkim mjerama, puštati pet ljudi na misu, držati mise vani, ako je sam papa to mogao, onda bitan problem nije da ljudi ne mogu ići na misu, pa onda na obiteljski ručak. Problem je u tome imaju li oni za takav obiteljski ručak. Crkva bi se, kao agnostik mogu reći, morala prilagoditi ako ne misli izgubiti svoje članove", zaključuje ustavno-pravni stručnjak.