Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

KOMENTAR

POGLEDAJMO ISTINI U OČI: Hrvati odlaze iz domovine i zato što je radikale sve teže podnijeti. Želimo li živjeti u bolesnom društvu?

Iz Hrvatske odlazi sve više ljudi, a osim ekonomskih, razlozi su zasigurno i rastući nacionalizam i šovinizam, vjerski fanatizam i netolerancija. Piše Hrvoje Klasić

Opet smo dobili packe.

Ne mislim pritom na one iz Europske komisije ili MMF-a kojima nas upozoravaju da ne provodimo potrebne reforme, da zaostajemo u konkurentnosti, da smo najsporije rastuća zemlja u regiji itd. Nisam ekonomski niti financijski stručnjak pa ne mogu dati stručno mišljenje o tim temama.

Odnosno presuditi jesu li u ovoj priči u pravu naši političari koji nas uvjeravaju da nam ide sve bolje ili svjetske institucije čije analize upozoravaju na nešto drugačiju realnost. Gotovo 350 tisuća radno sposobnih Hrvata svoj je stav o ovoj “dilemi” iskazalo vrlo konkretnim potezom. Spakirali su se i napustili Hrvatsku. A bojim se da broj iseljenih neće stati na toj brojci.

Zašto ljudi, zapravo, napuštaju Hrvatsku?

Nije Hrvatska, naravno, jedina zemlja čiji građani bolji život pokušavaju pronaći negdje drugdje. Međutim dok to čini oko 1% radno sposobnih Nijemaca, Šveđana, Francuza, ili oko 3% Slovenaca, iz Hrvatske je otišlo oko 15% njenih građana u dobi od 20 do 64 godine.

Uz brojke, ono što posebno zabrinjava su razlozi zbog kojih ljudi napuštaju Hrvatsku. Ekonomski sigurno dominiraju. Ali, sve češće oni koji odlaze ili su pred odlaskom kao razlog navode opću klimu u društvu.

Netolerancija, isključivost, vjerski fanatizam, nacionalizam, ograničavanje građanskih sloboda, nefunkcioniranje pravne države i “uhljebljivanje” samo su neki od termina koje brojni građani navode kao argumente zbog kojih ne žele da im djeca odrastaju u Hrvatskoj.

I tu dolazimo do onih packi na koje sam se mislio osvrnuti.

KLASIĆ: Zašto neki u Hrvatskoj imaju potrebu uljepšavati ulogu Hitlerovih saveznika? Pa, to bi bilo pitanje za psihijatre 

Veličanje ustaštva i negiranje holokausta

Godišnji izvještaj američkog State Departmenta ponovo (kao i prošlih godina) ukazuje na niz problema u hrvatskom društvu. Uz odnos prema (ne)povratu oduzete imovine i nekoliko slučajeva nepoštivanja vjerskih sloboda naglasak je (kao i prošlih godina) na povijesnom revizionizmu.

Ili, vrlo konkretno na veličanju ustaštva i negiranju holokausta. Nama koji ovdje živimo svi u izvještaju navedeni, ali i brojni nenavedeni primjeri postali su nažalost “normalna” pojava.

Nije mi danas namjera po stoti put objašnjavati da je ustaški režim bio zločinački, da “za dom spremni” nije stari hrvatski pozdrav i da Jure i Boban nisu hrvatski heroji. Ono na što bih htio ukazati jest povezanost povijesnog revizionizma i današnjih raznih oblika nacionalne, vjerske, političke, seksualne isključivosti.

ISTINA O TUĐMANU: Zašto desnica nekritički slavi Titovog generala i šefa kluba Partizan koji se s Miloševićem dogovarao o Bosni? 

Vjerski stavovi i dogme ispred znanosti

Naime, upada u oči da velika većina onih internetskih portala, političara, pjevača, sportaša, intelektualaca, novinara, svećenika, građanskih inicijativa, ali i običnih građana za koje je homoseksualnost bolest, glasovanje za Istanbulsku konvenciju izdaja nacionalnih interesa, za koje nekatolici ne mogu biti hrvatski domoljubi, za koje su Srbi doseljenici u Hrvatsku (zbog čega ne bi trebali glasovati o svim temama u Saboru), koji u ukazivanju na pedofiliju među svećenicima vide urotu protiv crkve, koji vjerske stavove pretpostavljaju znanstvenim istraživanjima… imaju gotovo identičan stav o temama o kojima govori izvještaj State Departmenta.

Bez obzira na sva svjetski relevantna znanstvena istraživanja, ali i hrvatski ustav, za njih je NDH ostvarenje hrvatskog sna o državi, ustaše su hrvatska vojska, a logor u Jasenovcu dokaz “srbo-komunističke” zavjere s ciljem nametanja Hrvatima kolektivnog osjećaja krivnje.

TITO, ZLOČINAC ILI VELIKI DRŽAVNIK? CIA bi se na brutalnost Udbe samo nasmijala, a naši političari bi od Tita morali naučiti jednu stvar 

Kakvu budućnost želimo?

Za njih i žrtve i zločinci svoj status “zaslužuju” prije svega nacionalnim predznakom. Bez obzira na činjenično stanje i usprkos kršćanskim moralnim načelima koja zdušno brane na ulicama i referendumima. Naravno, u takvoj računici samo hrvatske žrtve zaslužuju suosjećanje, a samo “neki drugi” zločinici, ne i hrvatski, osudu.

I zato je važno shvatiti da rasprave o prošlosti mnogo govore o društvu kakvo želimo graditi u budućnosti. Jer, ne moramo brinuti da će oni koji negiraju zločine bilo u Jasenovcu u vrijeme Drugog svjetskog rata ili po ličkim selima u ljeto 1995. uspjeti promijeniti povijest. Ali se moramo zapitati jesu li oni koji to čine spremni slične stvari ponoviti, ili u najmanju ruku dopustiti da ih netko drugi u njihovo ime počini.

Povratak na Net.hr