Donacije zaštitne opreme koje domaće tvrtke dobivaju od svojih kineskih partnera u znak solidarnosti zbog situacije s epidemijom koronavirusa na kraju skupo koštaju. Pisali smo o direktoru jedne velikogoričke tvrtke koji je po zakonu morao nabaviti zaštitnu opremu za svoje radnike pa, kada je maske dobio kao donaciju od poslovnih partnera iz Kine, država mu je naplatila veći iznos nego što su te maske zapravo koštale. Za donaciju u vrijednosti 521 kune, morao je platiti carinu u iznosu od 1000 kuna.

I sam je rekao da nije usamljen u toj situaciji jer zna još kolega iz drugih tvrtki koji su prošli slično. Da ih te donacije na kraju skupo koštaju posvjedočio je i direktor jedne tvrtke blizu Krapine. Njemu su kineski dobavljači samoinicijativno za besplatno poslali 100 medicinskih maski u vrijednosti 40 dolara, što je iznos od 279 kuna. On je za te maske morao platiti 889,39 kuna. Potaknut pričom direktora iz Velike Gorice odlučio nam je ispričati da se i njemu dogodila ista situacija pa smatra da bi se o tome trebalo javno govoriti kako bi se sustav promijenio i prilagodio novonastaloj situaciji.

'Sve sam uredno platio, a maski nema već tjedan dana'

Naš sugovornik kaže da je njegov kolega iz Velike Gorice "još dobro i prošao" jer mu je država naplatila dvije kune po maski, dok je njemu uzela devet kuna po maski. Tvrdi da nije očekivao donaciju od 100 maski iz Kine te da ga je ta gesta dobavljača ganula i potaknula na razmišljanje da bi i on u sličnim situacijama, kao čovjek i kao tvrtka trebao reagirati. Pošiljka je za dva dana stigla na aerodrom, ali su se onda nje dohvatili Hrvati i tu počinje kaos. Osim problema s državom, odnosnom carinom, iznio je problem špeditera, u ovom slučaju DHL-a.

"Maske su došle rapidno brzo, ali sada na aerodromu stoje već tjedan dana. Kako stvari funkcioniraju? Pošiljka dođe negdje na aerodromsko skladište pa je zatim stave na policu, a obavijest sutradan dođe do špeditera. Ta obavijest se sastoji od izjave pošiljatelja u kojoj navodi da je riječ o besplatnoj pošiljci, dakle o donaciji. I onda nakon toga taj predmet iz pošiljke odlazi na redovno carinjenje. A zašto? Zato što je očito da naša država nije predvidjela da bi nam se mogle događati situacije kao što su epidemija, potresi i druge elementarne nepogode i da firme mogu pojedinačno dobiti donacije predmeta koji nisu komercijalni. Predmet koji je došao oni moraju staviti u neku 'grupu' za izvanredne situacije, baš kao što je ova s epidemijom. I tu se sada vidi da kod nas sustav ne funkcionira i da se treba učiniti nešto po tome pitanju. Ministarstvo financija bi trebalo imati rješenje za ovakve situacije", navodi naš sugovornik.

Nakon što su mu poslali obavijest upitao ih je zar se nešto plaća u vezi pošiljke na što su mu potvrdno odgovorili i naglasili da njegova pošiljka "ipak košta 40 dolara". Potom su ga obavijestili što će sve morati platiti i vrlo brzo su došli do cifre od gotovo 1000 kuna. U ovoj se situaciji, govori on, morao "braniti" i pred državom, ali i pred špediterima te opravdavati za što mu ta donacija treba. I tu dolazimo do problema koje naš sugovornik trenutačno ima s logističkom tvrtkom DHL.

'Špediteri ne bi trebali naplaćivati garanciju unaprijed, a upravo im to država dopušta'

Ovaj direktor nam je pokazao račun koji mu je ispostavio špediter DHL. U njemu se vidi da se moraju platiti različite stavke pa je tako bankovnu garanciju platio 93,75 kuna (s PDV-om), uslugu carinjenja 125 kuna, sanitarni ili fotosanitarni pregled i CITES kontrolu 281,25 kuna. PDV na PO carinjenje robe morao je platiti 199,39 kuna. Ono što je našem sugovorniku najspornije u cijeloj priči jest bankovna garancija.

"Na sve to dolazi i jedna stavka, a to je garancija koju špediteri naplaćuju. Dakle, za robu koja dođe na carinu špediter preuzima brigu o naplati carine i PDV-a. Špediteri dobivaju bankarske garancije. Ako s klijentima rade odgodu onda moraju garantirati carini, odnosno državi, da će oni to za mjesec dana s odgodom naplatiti. Njima to država omogućava, ali moraju imati garanciju jer ako je nema onda će država sebi naplatiti iz te garancije. Onda špediter od nas traži da platimo carinu unaprijed i nitko se neće pomaknuti dok ne vidi naših 900 kuna za ove maske.

Tek kada vide da smo im uplatili 900 kuna kreću s radom, a uredno nam garanciju naplate 75 kuna bez PDV-a koju oni plaćaju banci. Zapravo, pokriju garanciju prema državi. To znači da ja financiram njihovu garanciju, dakle mi financiramo njihovo poslovanje. O tome sam razgovarao sa starim špediterima koji su radili nekada u Jugoslaviji i u Hrvatskoj prije EU-a pa su mi rekli da oni to tako nisu radili. Imali su ugovor i jest postojala odgoda od 30 dana, onda se garancija plaćala proporcionalno. U situaciji u kojoj se garancija unaprijed plaća mogu biti zadovoljni samo špediteri i država", ispričao nam je.

U ovoj priči sa špediterima, njega zanima zašto se onima koji svoje obaveze plaćaju unaprijed naplaćuje i garancija jer on ne vidi njen smisao.

Nakon što im je sve uredno platio više mu se ne javljaju

Kako nam je i ispričao, nije mu problem platiti sve što se nameće jer ovu donaciju iznimno cijeni, no problem mu je što je uredno platio, a zaštitne maske nisu u njegovim rukama.

"Uzeli su mi novac i više mi se nisu javili. Ne bih imao problem s tim što maske još nisu došle da su mi poslali neku obavijest da su zaprimili uplatu, ali da je gužva pa ih ne mogu brzo isporučiti. Ništa mi nisu javili! Tko zna hoću li uopće i dobiti te maske. Ja sam njima u izjavi koju sam morao poslati da neću to koristiti u komercijalne svrhe itd. ponudio da te maske proslijede dalje ljekarnama kao donaciju i da su oni to učinili ja bih bio sretan. Ovako... ne znam što bih mislio. Čini mi se da kod njih prevladava mišljenje 'hajdemo mi njemu uzeti novac", navodi sugovornik.

Iz Carinske uprave poručuju: 'Nameta pri donacijama oslobođene su samo neprofitne udruge i država'

Što se tiče svih nameta koje su naša oba sugovornika morala platiti za zaštitnu opremu koja im je poslana besplatno, Carinska uprava je jasna: 'Država i neprofitne organizacije oslobođene su nameta pri carini". Kada su u pitanju davanja po osnovi carine pri uvozu, ona nisu isključivi prihod državnog proračuna, objasnili su iz Carinske uprave pa dodali da su ona dio tradicionalnih vlastitih sredstava članica Europske unije te da pripadaju zajedničkom proračunu Unije.

Objasnili su da su pravila za eventualno oslobađanje od plaćanja carine jedinstvena i zajednička, kao i da su propisana za primjenu svim članicama EU-a, u što spada i Republika Hrvatska. To pak znači da se o oslobođenju tih davanje ne može odlučivati pojedina država članica samostalno. Ukratko, carine su oslobođene državne organizacije ili udruge koje su dobile robu namijenjenu za dobrotvorne svrhe. Dakle, tvrtke nisu oslobođene davanja kada su u pitanju donacije.

"U ovim kriznim uvjetima prednost dajemo postupcima koji se odnose na uvoz zaštitne i osobne opreme te ostalih zdravstvenih potrepština. Zastoja u postupcima uvoza i izvoza nema, a tvrtke koje primaju donacije unaprijed znaju što ih čeka i da će morati platiti carinu", istaknuli su iz Carinske uprave za Net.hr.

Odgovor DHL-a: 'Pošiljka iz Kine do primatelja u Hrvatskoj stiže za tri dana'

DHL International logistička je tvrtka koja se bavi obavljanjem špediterskih usluga u Hrvatskoj. Na pitanja o ovoj temi odgovorila nam je DHL-ova menadžerica za Hrvatsku, Srebrenka Saks. Odgovarajući na pitanje je li točna informacija da DHL s "obavljanjem posla" kreće tek nakon što im se uplate sve kada su u pitanju pošiljke koje iz Kine stižu domaćim tvrtkama, menažderica kaže da "svi DHL-ovi ugovorni korisnici imaju odobren kreditni limit za carinjenje i isporuku pošiljku prije uplate carinskih davanja". Navodi da su korisnici s kojima nemaju ugovorni odnos obvezni platiti carinska davanja prije isporuke pošiljke.

Naš sugovornik iz tvrtke blizu Krapine kaže da bankarska garancija nema smisla ako primatelji sve stavke mora unaprijed podmiriti. Zato smo pitali DHL zašto naplaćuju bankarsku garanciju pa je Srebrenka Saks odgovorila: "Usluga Bankovne garancije odnosi se na naknadu za polaganje osiguranja naplate uvoznih carinskih davanja. DHL Express ima obvezu osigurati i položiti jamstvo za sve carinske pošiljke za koje pokreće carinski postupak. U tu svrhu DHL mora osigurati sredstva i izvršiti plaćanja prema Ministarstvu financija za ukupan carinski dug nastao kao posljedica carinskih aktivnosti. Stoga, sukladno globalnim standardima tvrtke, zadržavamo pravo naplate predmetne usluge u carinjenju."

Podsjetimo, naš sugovornik je podmirio sve stavke koje je morao, a njegove maske tjedan dana već stoje na carini. Koliko obično vremena prođe tijekom ove izvanredne situacije s epidemijom dok pošiljka iz Kine ne dođe u ruke primatelja, konkretno do firmi u Hrvatskoj, menadžerica kaže da je za to potrebno minimalno tri dana.

"Zbog trenutnog širenja Covida-19 mnoge su države uspostavile vlastite stroge propise koji mogu rezultirati kašnjenjima u dostavi, odnosno duljim tranzitnim vremenima. Pošiljke koje podliježu formalnom carinjenju uz kontrolu nadležne sanitarne inspekcije potrebno je minimalno tri radna dana od preuzimanja u Kini do dostave primatelju u Hrvatskoj", odgovara nam Saks iz DHL-a te dodaje da su kao tvrtka osigurali sve da zaštite svoje radnike i klijente u doba pandemije.

Situaciju s koronavirusom iz minute u minutu u Hrvatskoj i svijetu možete pratiti OVDJE.