Razlike među spolovima također su velike: s mamom i tatom i dalje živi 62 posto muškaraca od 25 do 29 godina, te 39 posto žena.
Razlika u odnosu još je veća među onima u prvoj polovici 30-ih, među kojima čak svaki treći muškarac (34,3 posto) živi pod roditeljskim krovom. U istoj je poziciji dvostruko manje žena - njih 17 posto.
Ukupno geldajući, čak svako četvrto ''dijete'' u Hrvatskoj - odnosno osoba koja živi s mamom i tatom bez partnera ili svoje djece, pa u obitelji ima status djeteta - starije je od 25 godina! To su podaci iz Popisa stanovništva 2011. godine o spolu i starosti stanovnika, tipu kućanstva u kojemu žive i njihovu položaju u obitelji, koje je Državni zavod za statistiku obradio za Jutarnji list.
Problem su male plaće i velika nezaposlenost
Osim obiteljskih veza koje su još uvijek jake za naše podneblje, za dug ostanak s roditeljima presudnu ulogu imaju i visoka nezaposlenost mladih te niske plaće na početku radnog vijeka, zbog čega osamostaljenje ni objektivno nije moguće.
Primjerice, s plaćom od 3.000 kuna mlada osoba ne može unajmiti stan, platiti režije i preživjeti u Zagrebu bez pomoći roditelja. U vrijeme krize sve ih više ostaje u roditeljskom domu.
Često se događa da se zbog smanjenja plaća i nemogućnosti plaćanja podstanarstva ili kredita za stan roditeljima vraćaju i oni koji su se već osamostalili, no nisu uspjeli u svom naumu.
Razlike u osamostaljenju mladih variraju i s obzirom na mjesto s kojeg dolaze. Mladi najlakše napuštaju roditeljski dom u kontinentalnim županijama, a najdulje ostaju kod kuće u županijama uz more. Primjerice, u Splitu s roditeljima živi 57 posto mladih od 25 do 30 godina. Najveću stopu mladih koji žive s mamom i tatom ima Primorsko-goranska županija, a pri vrhu je i grad Rijeka.
