Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Pilsel: Kad si kolumnist svi te jebu

‘Em te jebe (konačno deklasirani) Čičak, em te jebu ovi u Glavaševoj novini, em te jebe nekakav Despot ili siroti Ivkošić u Večernjaku, em te netko stalno jebe. Furt te silni idioti razvlače. Letica, Piskač, Miklenić, Šola i još ne znam točno kako se zove sva ta kopilad’, piše Josipovićev šef analitike.

Drago Pilsel, savjetnik Ive Josipovića za analitiku, ponovno jaše. Nakon što je novinaru zaprijetio tužbom zbog pitanja o njegovoj burnoj mladosti, a onda svim novinarima ispričao u detalje kako je umalo zapalio kino i kako je “mrtav pijan nakon nekakve čajanke” kamenovao sinagogu, Pilsel je na portalu Regional Express napisao kolumnu o – kolumnistima. Prenosimo je u cijelosti:

Kolumnisti? Ako je pitati Damira Kajina (šalim se), to su kurvini sinovi (eh, tu se ne šalim)! A ni očevi im nisu bolji. Naime, kolumnisti također imaju oca. Ponekad, to nije sasvim sigurno, i majku. Koju, naravno, regularno, po forumima, treba jebati i do sedmog koljena. Očevi kolumnista bi voljeli da im sinovi u prosincu pišu o novostima kojima će se na tržištu pizdarija slaviti Božić, da u ožujku pak pišu o neviđenoj zimi ili o velikih klimatskim i drugim katastrofama. Želim reći, ono što bi se svidjelo našim očevima (a pod “otac” podrazumijevam svakoga tko nas patronizira) jest da posjedujemo vještinu da budemo zanimljivi, po mogućnosti u svakome tekstu, a da nikomu ne idemo na živce, da ničija jaja ne diramo.

Željeli bi da budemo od onih autora kojih cijeli svijet poštuje i hvali. Ne shvaćajući da su takvi kolumnisti, ako ih je uopće i bilo – mrtvi. Živi kolumnisti postoje da bi bili voljeni od nekih i prezreni od drugih. Mnogih. I ovisno o tjednu ili temi, oni koji te vole prelaze u preziranje, a ovi koji ti sišu krv zastanu pa kažu: hm, ovo i nije tako loše napisano.

Kolumnist je kao filmski redatelj (ili redateljica, s obzirom da je, i u povodu Dana žena, važno istaknuti da je na 82. po redu dodjeli Oscara u kategoriji najbolji redatelj po prvi puta pobijedila žena, Kathryn Bigelow, autorica filma The Hurt Locker, uradak u nas poznat kao Narednik James), vrijedi onoliko koliko vrijedi njegov/njezin posljednji film, ili kao ljubavnik/ica kojeg/ju se pamti po posljednjem orgazmu, ili tako nekako. Ali, kolumnist, onaj pravi, ne onaj koji se i dalje drži za majčine skute, osjeća, kao škorpion (moje je pravo da mislim kako te beštije predosjećaju), kada će ga neki tekst dovesti u nevolje i da u tu nevolju ulazi jer drugačije, zbog vlastite naravi, ne može.

Kad pišem, volim misliti da sam se rodio kao pile

Kada pišem, volim misliti da sam se rodio kao pile, iz jajeta. Ne volim očeve, ni majke, ma koliko dobri oni bili. Tata će zasigurno biti sretan ako budem pisao o djetinjstvu, naročito o onom dijelu toga razdoblja kada je razvlačio harmoniku na okupljanjima Hrvata u Patagoniji i kada sam ja, na stolcu, da me polupijano društvo bolje vidi, pjevao ustaške pjesme. Ali, manje će mu se dopasti ako budem pisao o nacionalizmu ili bilo kojem drugom izmu. Ma da, ponavljam, moj ćaća se danas s kerozinom i šibicama pere od ustaštva jer ga samo i jedino zanima biti dobrim i mirnim Paragvajcem.

Roditeljima imponira da im dijete bude kolumnist, pošto jelde, sin, kćer, ima pred sobom cijeli svijet. Ali, nikako se ne mogu pomiriti s kolateralnim žrtvama i raznim štetama koje sa sobom donosi kolumnistički posao. Em te jebe (konačno deklasirani) Čičak, em te jebu ovi u Glavaševoj novini, em te jebe nekakav Despot ili siroti Ivkošić u Večernjaku, em te netko stalno jebe. Furt te silni idioti razvlače. Letica, Piskač, Miklenić, Šola i još ne znam točno kako se zove sva ta kopilad.

Ha, da. I neki čitatelji vole glumiti očeve. Strogi policajci. Pas mater. Ipak, priznajem, postoji razlika, jer čitatelji uživaju kada smo u govnima i slažu se i kao takvi uživaju kada se u potpunosti uklapaš u njihove želje i simptome.

Zgraža me društvena klima u kojoj nije sramota nemati pojma o umjetnosti

No, mora li kolumnist biti kao vjernik u nekoj župi? Odan i uljudan, miran i beskonfliktan? To je slatko iskušenje. Takav se naoružava pratiteljima, pravom vojskom sljedbenika koji plješću nad svakom rečenicom. Osobno, prema kolumnistima koji drže neku župu imam stav koji je rezolutan, često ih uopće ne čitam. Kao čitatelj koji je i kolumnist biram tekstove u kojima se riskira, čak i kada ih pišu nedovoljno načitani i obrazovani kao što je Tomislav Klauški s portala Index.hr.

Njemu se dogodila nezgoda da mu drugi kolumnist, Branimir Pofuk, iz Jutarnjeg lista, pojasni da, na njegovu nesreću, ni Chopin ni Brahms nikada se neće naći na repertoaru njujorškog Metropolitana jer Klauški očito ili ne zna da je Metropolitan slavna operna kuća, ili pak ne zna da Chopin i Brahms nisu napisali nijednu operu. Ni mene sada više naročito ne zabrinjava glazbena i druga (ne)kultura kolega, nego me, kao i Pofuka, kojeg ovdje navodim, zgraža društvena klima u kojoj više nije nikakva sramota nemati pojma o čitavoj umjetnosti koja je jedan od ravnopravnih stupova onoga što doista kulturan svijet podrazumijeva pod pojmom kulture i civilizacije.

Volio bih da umjesto da si punimo usta pojmom nezavisan, taj koncept pravo kušamo svakim našim danom života. Hoću reći, poštujem one koji teže prema nezavisnom pismu i stavu. Poštujem, najprije, sebe. Zato, ne pucajte u kolumniste. Oni, ipak, imaju oca. A, ponekad, i majku.

PS: Zahvaljujem kolegi kolumnistu Damiru Strugaru, koji je intervenirao kod partijskog komesara Damira Kajina da me se pusti kroz Učku i da se sklone s istarskih cesta snajperisti koji bi me idući petak u ime Partije smaknuli pošto idem u goste prijateljima u Umag da divanim o ulozi Katoličke crkve i njenom odnosu s političkim silama. Kajin mi, inače, duguje trošak čistione jer sam se usrao u hlače kada sam u Dnevniku HTV-a čuo da mi je izdeklamirao istarsku fetvu.

Prethodni članci:

arti-201002190344006
arti-201002120111006

Povratak na Net.hr