Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

NIJE DANSKA HRVATSKA

PAR IZ ZAGREBA ODSELIO U DANSKU, ALI PLANIRAJU POVRATAK: ‘Kad ovdje čuju zašto ste došli naglo se promijene. I nemojte raditi za Balkance’

‘Najviše su nam nedostajali roditelji, nedostajala nam je i crkva, mali rituali. Sjećam se prvog osjećaja nostalgije, ono što to točno znači, taj jednostavni osjećaj banalne stvari od samog pozdrava ‘Dobar dan’ u trgovini ili na ulici’, kazuje Josip Dević, Zagrepčanin u Kopenhagenu kojeg muči ono što se u hrvatskom jeziku naziva domotužjem

U mnoštvu onih koji su iselili iz Hrvatske u potrazi za boljim poslom i životom, ima i onih koji ipak planiraju iskoristiti povratnu kartu. U stilu: vidjeli, probali i odustali. Među njima su i Zagrepčani Josip i Karolina Dević koji s s tromjesečnom kćeri Korinom potražili sreću u glavnom gradu Danske, Kopenhagenu. No, sudeći po onome što su kazali za Gloriju, nisu je našli.

Josip je tehničar za računalstvo, a radio je i kao trener fitnessa te zaštitar u kazinu, a Karolina je po struci geološki tehničar, ali većinom je radila u ugostiteljstvu. U Kopenhagenu su završili gotovo slučajno.

ONI SU SE IZ IRSKE VRATILI U HRVATSKU: ‘Pokrili smo sve dugove, kupili auto, ali to nije najvrjednije što smo tamo stekli…’

‘Čim čuju da ste došli zbog posla, postaju odbojni’

“Prijatelja koji je duže radio u Danskoj u šali sam upitao ima li posla za mene, a nakon nekoliko tjedana shvatio sam da bi to mogla biti i dobra ideja”, kazao je za Gloriju Josip Dević.

Prilagodba im, kaže, nije bila teška jer su običaji Danaca slični našima. Usto su se osjećali sigurnima jer svaka kuća ima protuprovalni sustav i nadzorne kamere. Problemi na koje su nailazili nisu bili tehnički, već ljudski.

“Ako ste turist i govorite engleski, prihvaćeni ste sto posto pa komunikacija nije problem, ali čim se sazna da ste u Dansku došli živjeti i raditi, njihov stav postaje odbojan i ponekad grub. Ne mogu reći u svakom slučaju, ali smo to mogli doživjeti  barem u pola kontakata koje smo ostvarili”, rekao je Josip Dević.

Jedna od poteškoća je skup najam stanova.

“Najam jednako uređenoga stana u Zagrebu i Kopenhagenu ovdje bi bio i po pet puta skuplji. Zato često studenti ili oni koji su tek došli uzimaju stanove zajedno s nekoliko prijatelja kako bi podijelili troškove najma i režija”, kazao je Josip.

U HRVATSKU SE VRATILO 26 TISUĆA LJUDI, MEĐU NJIMA I MELITA (28): ‘Na recepciji sam zarađivala novac koji sam ovdje mogla samo sanjati’

‘Nedostaju nam roditelji, crkva, mali rituali…’

Na koncu, čini se da će prevagnuti nostalgija.

“Najviše su nam nedostajali roditelji, nedostajala nam je i crkva, mali rituali. Sjećam se prvog osjećaja nostalgije, ono što to točno znači, taj jednostavni osjećaj banalne stvari od samog pozdrava “Dobar dan” u trgovini ili na ulici. A onda one bitne sporedne stvari, poput kave s prijateljima, što je kod nas sasvim uobičajeno. Ovdje je čak i čudno nekoga pozvati na piće ako nemate neki poseban razlog za to. Neke prijatelje Dance sam morao naučiti da ne mora biti ništa posebno da bismo se našli u kafiću”, kazao je Josip za Gloriju.

Svoje “dansko” iskustvo Josip je pretočio u savjet svima koji odvaguju odluku o odlasku. Pa kaže: “Odselite se samo ako ste vani pronašli odličan posao, koji je O.K. plaćen ili nije težak. A ako je težak, neka je onda dobro plaćen. Ne dajte se iskorištavati za minimalac vani jer minimalci bilo gdje su samo to – ono minimalno za preživljavanje. Isto je u svakoj državi. I nemojte raditi za Balkance vani, njima je svaka plaća koju vam daju prevelika.”

Na koncu, u šali najprije kaže kako “u Hrvatskoj imaš sve osim novca, a u Danskoj nemaš ništa osim novca”, a potom ozbiljnije kaže kako im je u Danskoj “stvarno dobro”.

“Plaća i kuća su super, samo nam uvijek nedostaje naš dom pa nam je cilj vratiti se”, zaključio je Josip.

JOŠ JEDNA DRUGAČIJA PRIČA IZ IRSKE: Mirela se vratila nakon tri godine, početni entuzijazam brzo je splasnuo i uslijedilo je teško razočaranje

Povratak na Net.hr