banner

PIŠE ĐURĐICA KLANCIR

OTKRIVEN JE MONSTRUOZAN MODEL VLADAVINE ZAGREBOM: Nakon suđenja sa Željkom Markić, jasno je što Bandić radi cijelo vrijeme

Bandić, Lovrić i Palac ponosno su sjedili u sudnici i slušali zapise svojih razgovora o dogovaranju posla sa Željkom Markić, pokazujući da im je taj model komandiranja i vađenja gradskog novca za političke akcije posve prirodan. Komentar Đurđice Klancir

Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, Ivica Lovrić, pročelnik zagrebačkog Ureda za obrazovanje, kulturu i sport, te Zdenka Palac, voditeljica podružnice Tržnica Zagrebačkog holdinga, sjedili su u sudnici vrlo ozbiljnih izraza lica dok je trajalo preslušavanje njihovih telefonskih razgovora kao dokaznog materijala u aferi štandovi.

Optuženi su da su 2014. pogodovali građanskoj inicijativi U ime obitelji, odnosno, da su nezakonito potrošili više od 300 tisuća kuna na plakate, letke, štandove, reklamne spotove itd. da bi podržali referendumsku inicijativu te udruge pod nazivom “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”.

Naravno da su najviše odjeknuli tonovi samog gradonačelnika, političara kojem ovo nije prva optužnica, političara čija stranka je jedan od držača HDZ-ove većine u Saboru, koji komandira zagrebačkom Skupštinom – u suradnji s HDZ-om i Neovisnima za Hrvatsku, inače minornom stranačkom tvorbom koju predvode najaktivniji predstavnici hrvatske krajnje desnice, političara koji je najavio svoju ponovnu namjeru da bude “gradonačelnik Hrvatske”, dakle, da se kandidira na predsjedničkim izborima.

Mahnitanje i psovanje

Taj političar koji radi što želi u gradu Zagrebu, koji je značajan faktor u Saboru i sprema se u nova politička osvajanja, pritisnut brojnim aferama, ali i konkretnim optužnicama, koji pred novinarima u pravilu ne odgovara na pitanja, a na plećima već ima teret svakovrsnih nekorektnih izjava, seksizama i uvreda, ušao je nakon ovog preslušavanja telefonskih razgovora u red najvulgarnijih psovača, kočijaša, onih kojima je k…, p…., j…., u svakoj ili svakoj drugoj rečenici. To više nije bila prikaza političara koji “zna s narodom”, koji će zavrnuti nogavice i gacati po blatu Peščenice, ovo je bilo mnogo niže od toga, kombinacija mahnitanja, autoritarnog japajakanja i psovačine.

No, kada se razgrne razina psovanja i vulgarnosti, koja je naravno najviše odjeknula u javnosti, gotovo dvosatno preslušavanje telefonskih razgovora troje aktera iz vrha zagrebačke vlasti, postalo nam je jedinstvena prilika za uvid u Bandićev model upravljanja. A to kako su hladnokrvno slušali svoje razgovore, Bandić, Lovrić i Palac, potvrđuje da je i inače tako. To je to, to je taj modus operandi, način funkcioniranja u gradu Zagrebu. Ne samo među to troje ljudi nego i mnogo šire, to je taj bandićevizam koji je ušao u sve strukture gradskih vlasti i nabujalog Holdinga.

Na Lovriću se vidjelo da se ne srami

Na Ivici Lovriću se jasno vidjelo da se ne srami, da mu je to sve što sluša sasvim normalno i u redu. To je već sindrom osobe koja je toliko dugo u tom komunikacijskom kodu da ga smatra normalnim. A što smo čuli, što smo mogli spoznati ispod te “k…”, “j….” itd. razine?

U rujnu i listopadu 2014. USKOK je tajno snimio 70 razgovora između Bandića, Lovrića, Palac i Željke Markić, kao predsjednice udruge “U ime obitelji”. U ranu jesen Hrvatska se bavila problemima nakon poplave u Gunji, bilo je i u Zagrebu poplavljenih prometnica i propitivanja oko sanacija, raspravlja se o dugotrajnoj nezaposlenosti, o tome povlači li se dovoljno sredstava iz EU fondova, a od gradskih tema piše se o nedostatku mjesta u vrtićima, o problemima u prometnoj povezanosti, o problemima s otpadom.

Bandićevi privatni poluprojekti imaju prednost

Baš se konstatiralo da Grad Zagreb nije spreman za primjenu odluke o odvojenom prikupljanju otpada itd. Zbog četvrte u nizu poplave u Ulici Franje Molnara zbog koje djeca nisu mogla ići u školu stanovnici te ulice rekli su 12. rujna 2014. da potpisuju peticiju za tužbu protiv Grada. To su okolnosti u kojima je pročelnik zagrebačkog ureda za obrazovanje, kulturu i sport vodio desetke telefonskih razgovora o referendumskoj inicijativi Željke Markić.

Ovi telefonski razgovori jasno pokazuju što je u strukturi Bandićeve gradske vlasti više bitno, a što je manje bitno. I što je najbitnije. Bandićevi privatni i poluprivatni projekti očito imaju prednost, a zapovjedna linija je formirana kao u kakvom feudalnom gazdinstvu. Gazda naređuje, gazda ovlašćuje – kako je to slikovito podsjetio Ivicu Lovrića, pročelnika za obrazovanje: “Kad imaš moj mandat, kad treba nekome j….majku, odreži ga da mi ne ide na živce.”

Bandić glumi gazdu s novcem koji nije njegov

Ovaj dramatični razgovor s “rezanjem”, ili kasnije Lovrićeva replika u razgovoru s jednom djelatnicom: “Tko griješi dobije metak” vode se oko gotovo bizarne teme, o tome koliko će biti velik grb grada Zagreba na referendumskim listićima. Nakon mnogo telefonskih razgovora, “j….” majki, rezanja i “dobivanja metaka”, na listićima je, naravno, osvanuo grb veličine kakvu je htio i tražio ON, gazda Bandić osobno.

Evidentno je u tom trenutku on osobno kao političar htio dobiti još malo više “pozlate” i pozornosti iz krugova konzervativnih glasača koje okuplja inicijativa Željke Markić. Za cijenu od 300 tisuća kuna koju bi trebali platiti građani grada Zagreba. Jer ovo je model gazdovanja novcem koji nije gazdin, ali su on i njegova ekipa nakon godina gazdovanja to posve smetnuli s uma. Ne primjećuje više tu sitnicu.

Ivica Lovrić u ovim telefonskim razgovorima pokazuje se kao jedan od njegovih ključnih operativaca za njegove osobne političke projekte. Gotovo bizarno, taj inženjer prometa, u svom već trećem mandatu službeno se bavi “obrazovanjem, kulturom i sportom”, u slučaju štandovi dva mjeseca se bavio Bandićevim promotivnim aranžmanom sa Željkom Markić.

Širenje vulgarnog stila

Iznimno dugovječan Bandićev pročelnik koji sustavno izbjegava suočavanje s novinarima koji bi mogli postaviti pitanja o modelu vladanja i upravljanja Milana Bandića, ili je nastojao zadržati gard “tehničke osobe” iz gradske strukture, uvijek kamena lica i zakopčan u pristojna odijela, zahvaljujući snimkama USKOK-a, sada je posve ogoljen kao bespogovorni poslušnik velikog gazde. Onaj koji će snishodljivo saslušati provale psovki o drugima, a onda dalje, na nižerangiranim djelatnicama, primijeniti gazdin autoritarni ton, prijetiti jer su se usudili nešto poduzeti bez odobrenja, a u jednom trenutku novinarke naziva “kozama” koje postavljaju “glupa pitanja”.

Dan poslije preslušavanja snimki i pravosudnog razmatranja o novcu za štandove Željke Markić na novinarsko pitanje “je li mu neugodno?” Milan Bandić je odgovorio da mu nije neugodno, da je on – ponosan.

Građanski stajling i riječi iz prljave gostionice

Tako su i sjedili Bandić, Lovrić, Palac, dotjerani i ponosni usred sudnice, sa svojim građanski ušminkanim stajlingom, a sa zvučnika su tekle riječi kao iz kakve prljave gostionice. S bujicom psovki otvorio se načas i jedinstven pogled u bandićevštinu, njegovu osobnu liniju vladanja i upravljanja, kako to ide, kako se komandira, kako mu povlađuju i kako naredbe putuju dalje. I što je zapjenjenom Bandiću zaista bitno.

A onda su se opet vrata zatvorila, i zahvaljujući onima kojima treba njegova ruka za većinu, ili ga trebaju zbog svih njegovih podzemnih linija upravljanja i utjecaja u različitim strukturama države i društva, opet se premetnuo u političara kojeg će se pozivati kao uglednika “da nazoči” na svakovrsnim vrlo uglednim događanjima.

Povratak na Net.hr