Posebno su potreseni njezini kolege i prijatelji iz novinarske struke, među kojima je slovila kao sinonim za hrabro, odvažno i neovisno novinarstvo. Dobrim dijelom zbog tih svojih vrlina, sama Babić se osjećala neprilagođenom.
"Sloboda jako puno košta"
Društvenim mrežama dijeli se jedna od posljednjih poruka preminule novinarke kolegama novinarima. U toj kratkoj, iskrenoj i jasnoj poruci Babić je progovorila upravo o svojoj neprilagođenosti i novinarskoj slobodi.
"Ja nisam čak sigurna da je moja neprilagođenost dobra. Nikome je ne bih preporučila. To je pitanje samo izbora, to nije pitanje morala. To je pitanje slobode, ali sloboda jako puno košta. Slobodu nam nitko neće dati. Novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili", napisala je Jasna Babić u toj svojevrsnoj oporuci.
"Život je nije štedio"
Babić je u svibnju ove godine dobila nagradu 'Otokar Keršovani' koju Hrvatsko novinarsko društvo dodjeljuje za životno djelo. U obrazloženju nagrade stajalo je: "Kao i mnoge njezine kolegice i kolege bez stalnog je zaposlenja, a sudbinu suvremenog prekarnog proletarijata dijeli s brojnima iz vlastite generacije, ali i onima koji su tek krenuli na put novinarstva. Život je nije štedio. Od siječnja 2015. vezana je uz invalidska kolica. Jasna kaže da sada svijet promatra iz žablje perspektive, ali, tvrdi, ne žali ni za čime… Nije se gurala u uredništva, nije bila članica uprava, nije jurila za vlasništvom ni za uobičajenim građanskim obiteljskim životom. Posvetila se novinarstvu i ono je sve što ima. Čini se da je od svega najviše povjerenja imala upravo u novinarstvo."
