Gotovo dvadeset godina obitelj Marine i Nenada Medaka iz Metkovića bori se za izlazak iz dužnosničkog odnosa u koji su unučeni jer je netko na ugovor o kreditu falsificirao Nenadov potpis. Naime, nekadašnji Nenadov radni kolega iz Metkovića podigao je 15. srpnja 1997. godine kredit u iznosu od 100 tisuća njemačkih maraka kod ondašnje Dubrovačke banke (kasnije OTP) a taj dug je u međuvremenu narastao na više od dva milijuna kuna.

Punih osam godina, otkako je 13. siječnja 2009. s Općinskog suda u Metkoviću stigla zabilježba ovrhe na njihovu kuću. "Dobivanjem te zabilježbe naš se život u trenutku prometnuo u deveti krug pakla. Ne bi ni Dante bolje to napisao. Od tog trenutka pokušavamo na sve legalne načine dokazati da moj suprug nije supotpisao nikakav dokument, odnosno ugovor o kreditu. Čak i od Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" u Zagrebu imamo službeni nalaz vještaka, prema kojemu je razvidno da je Nenadov potpis falsificiran. U svakoj normalnoj državi to bi bilo dovoljno za odbacivanje svake sumnje u počinjenje nekog kaznenog djela, samo u Hrvatskoj to nema nikakvu vrijednost!", ispričala je za Slobodnu Dalmaciju Marina Medak.

Općinski sud u Metkoviću 2014. priznaje nalaz, no banka se na njihovu odluku žali, a Županijski sud odlučuje kako nije riječ o ništetnom nego nepostojećem ugovoru. Tada im preostaje samo mogućnost revizije slučaja na Vrhovnom sudu čiju odluku i dan danas čekaju.

U međuvremenu su podnijeli tužbu zbog nepostojećeg ugovora, prema presudi Županijskog suda. Presuda i u tom slučaju prvi put ide u njihovu korist, no Županijski sud je ruši i vraća na ponovno suđenje.

Potpis kod javnog bilježnika koji ne postoji

U novoj presudi Županijskog suda u Dubrovniku, suci koji su donijeli presudu pozivaju se na solemniziranu mjenicu iz 2003., koju Nenad nikad nije potpisao kod javnog bilježnika u Metkoviću.

"Uvidom u knjige kod javnog bilježnika nisu pronađeni nikakvi potpisi mojeg supruga, a taj javni bilježnik je po nalogu suda i donio svoje knjige na uvid sudu i jasno su vidjeli da potpisa nema. Ali, očigledno nikoga nije briga za to. Nikada nitko od sudaca nije spomenuo ove knjige javnog bilježnika, kao da im to nije ni bitno", kazuje Marina.

Tako se Marina i Nenad, umjesto bavljenja djecom i unucima, pod starije dane bore s hrvatskim pravosuđem i žive kako kažu "na pragu ludila".

"Znamo da ništa nismo krivi, znamo da smo pošteni, jer smo tako odgajani, a zli ljudi su nam od života napravili pakao. Ne znamo više kome se obratiti, koga moliti za pomoć, jer ovo što se nama događa nije normalno", priča Marina navodeći sve institucije kojima su pisali, pa i Ministarstvu branitelja jer je Nenad dragovoljac i vojni invalid.

"Bojim se i pomisliti što mi je suprug u stanju napraviti, on je izvan sebe. Izgleda da će svi zatvarati oči pred našim problemom dok se ne dogodi neka tragedija, a kad se dogodi, reći će da je to napravio još jedan "ludi branitelj". Gdje je ta pravda u Hrvata?!", pita se Marina koja brine za supruga jer pije puno tableta za smirenje. I sama je, keže, od stresa oboljela pa je imala problema s maternicom, crijevima i štitnjačom.

"Nismo zaslužili ovo što nam se događa i samo molim Boga da se sve što prije završi ", očajna je Marina Medak čija priča se nalazi i u filmu "Ovrha" Nevena Hitreca.