Nije neuobičajeno da kad s nekim komuniciraš, on te ne shvati najbolje. Nešto krivo čuje, pogrešno interpretira... dogodi se. Zato je u politici važno biti dobar komunikator, da bi ljudi shvatili što im govoriš. Ali, kad te milijun ljudi pogrešno shvati kao da si im obećao da ćeš ih izvući iz gliba, znači da si nešto gadno zajebao, pa što ti drugo preostaje nego da se praviš lud, kao što je to napravio naš cinični premijer specijal-201012070191004-Zoran Milanović na obljetnicu pobjede na izborima. arti-201212040946006 Dobro, ajde, mi smo svi nešto krivo pokopčali, događa se. Mi smo, naime, shvatili da imate neki plan, Plan 22, je li se tako zvao? Da imate ideju kako ovo društvo učiniti boljim, javnu upravu efikasnijom, gospodarstvo uspješnim, mirovine dostatnima, školstvo smislenijim.
Niste imali vremena za pripremu?
Na kraju krajeva, osam ste godina proveli u oporbi i gledali, analizirali, kritizirali HDZ-ova rješenja i predlagali navodno bolja te se žalili što vas nitko ne sluša. Osam dugih godina – čovjek bi očekivao da su zakoni već tu, napisani i spremni da ih se eventualno malo uglanca i izglasa, da je stanje u državi snimljeno, problemi uočeni, da su analize i gospodarski planovi dovršeni, da su već, potiho, kontaktirani investitori, te da se samo čeka da se prebroje glasovi i krene na posao.
Nove ideje? Sačuvaj nas Bože
Niste obećavali čudo, ali ste obećavali sposobnost, kompetentnost, nekorumpiranost i nove ideje. Godinu dana kasnije nezaposlenih je sve više, a na jedno otvoreno radno mjesto pikira njih 100. Investicija nema. Gospodarskog rasta nema.
Zdravstvo je u očajnom stanju kakvo je i bilo, medicinske sestre štrajkaju, još se dodatno krešu prava pacijenata koji nemaju dodatne police osiguranja, ali zato HZZO ima novi logo, tako da može promijeniti sve materijale i naručiti nove blokove, recepte, uputnice, za veliku lovu. Za obrazovanje možete napisati najbolji program na svijetu, ali ako ste ljude koji ga trebaju provoditi doveli na rub egzistencije, izbili iz njih i zadnju trunku snage i želje, nikakve koristi.
Povratak u prošlost
Autoceste idu u koncesiju, a njihova alternativa - vlakovi, poskupljuju, prorjeđuju se i voze duže.
Od Zagreba do Osijeka mom ocu kada se šezdesetih vraćao kući s faksa trebalo je pet sati. Pa se eto vraćamo u ta vremena. Pa zašto bi se itko vozio željeznicom?
I zadnje državne firme ići će u privatizaciju, pa više nećemo imati ni jednu banku vrijednu spomena, ni jednu industriju... Dobili smo krpanje proračuna umjesto razvoja. Umjesto kompetencije dobili smo međusobne svađe i podmetanja, umjesto novih ideja već prožvakane.
Posebno mjesto u srcu
A i onih rijetkih novih ideja neka nas Bog sačuva. Već je i djeci jasno da sve vlasti u ovoj državi imaju posebno mjesto u srcu za bogatune, ali još ni jednoj nije palo na pamet da im dade pedeset posto popusta na kazne za kršenje zakona. Govorim o pedeset posto popusta koje će s novim zakonom o prekršajima dobiti onaj tko iz džepa izvuče 500 ili tisuću ili više kuna i plati kaznu na licu mjesta. Ako vam nije jasno, gospodo socijaldemokrati, većina ljudi u ovoj zemlji u takvoj situaciji može eventualno samo izvući arti-201211290161006.
U nekim zemljama kutije cigareta već su počele krasiti fotografije organa oboljelih zbog pušenja, što je pokušaj da se pušačima zorno prikaže što rade svome tijelu, ne bi li ih se nagovorilo da se okane te grozne navike. Ali pušači prvenstveno škode sami sebi, s obzirom na raširene zabrane pušenja na javnim mjestima rizik od sekundarnog udisanja dima je smanjen.
Zašto nikome nije palo na pamet da istim žarom napadne vozače koji odnose daleko više nevinih života? Zašto se na volane ne bi ugrađivale fotografije poput onih sa zagrebačkih Svetica - fotografija školske torbe iz koje su se rasule knjige na pločniku, fotografija dječjih tenisica na trotoaru.
Kazne s pedeset posto popusta kakve se i za uzrokovanje ovakvih nesreća kod nas dijele, nikoga neće spasiti.
