BANIJA ILI BANOVINA?

NIKADA NITKO NIJE GOVORIO BANOVINA: Odjednom, na tome su se počeli dijeliti pravi Hrvati od komunjara, povjesničar objašnjava zašto

Nitko nikada u Sisku, Petrinji, Glini ili Majskim Poljanama, ali niti u Zagrebu, Splitu ili Puli do tada nije koristio termin Banovina. Nije to bio slučaj niti na samom početku Domovinskog rata, komentira Hrvoje Klasić

Nakon posljednjih razornih potresa u Petrinji, Glini, Sisku i okolici često me ljudi pitaju zašto se u javnom prostoru koristi termin Banovina, a ne Banija. Za sve koje zanima evo malo dužeg odgovora. Mogao bih se pozivati na mišljenja različitih stručnjaka kako su oba termina lingvistički i povijesno ispravna jer dolaze od istog korijena, tj. riječi ban. I ispao bih politički korektan. Međutim, kako se političkom korektnošću nikada nisam zamarao neću to učiniti niti ovaj put.

Dakle, ako ne želite probleme, poprijeke poglede i optužbe za manjak domoljublja onda ćete koristiti termin Banovina kojeg su 1990-ih promovirali, kako ih prof. Nives Opačić naziva, hrvatski “rodoljubni leksički inovatori”. Naravno, nije zabranjeno koristiti niti termin Banija. Samo što tada dovodite u pitanje lojalnost prema domovini i poštovanje prema žrtvama koje su pale u borbi za njezinu slobodu i neovisnost. I da, morate znati da ćete u tom slučaju za sve prave hrvatske domoljube postati jugonostalgičar, komunjara, partizančina, ili jednostavno, Srbin. Ali, ako vam što znači, koristit ćete termin kojeg su svi stanovnici tog kraja, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost, upotrebljavali do političkih i lingvističkih promjena u Hrvatskoj 1990-ih.

Nitko nikada u Sisku, Petrinji, Glini ili Majskim Poljanama, ali niti u Zagrebu, Splitu ili Puli do tada nije koristio termin Banovina. Nije to bio slučaj niti na samom početku Domovinskog rata. Najbolji primjer je jedan od najemotivnijih spotova iz tog vremena u kojem se izmjenjuju kadrovi ubijenog snimatelja HTV-a Gordana Lederera i glazba pjesme “Brothers in Arms” grupe Dire Straits. Taj videouradak nastao u ljeto 1991. u kojem su u prvom planu hrvatski branitelji ne zove se Banovinska nego “Banijska praskozorja”. A onda je odjednom postalo nepoželjno koristiti “srpski” izraz Banija, a sve prisutniji u javnom prostoru postaje “hrvatski” izraz Banovina. Kao što je postalo poželjno baviti se športom, a ne sportom, glasovati, a ne glasati i brojati do tisuću, a ne hiljadu.

Ime promijenjeno zbog stanovništva

Banija je područje između tokova rijeka Save, Kupe, Une i Gline. Sam naziv je izvedenica od termina Banska krajina, a koji se odnosi na obrambeni prostor utemeljen krajem 16. stoljeća radi sprječavanja prodora Osmanlija u Habsburšku Monarhiju i Zapadnu Europu. U sljedećih nekoliko stoljeća za to će se područje, i za stanovnike tog područja, kolokvijalno koristiti različiti termini. Vrlo rijetko termin Banovina, i nikada Banovinci. I ranije, a posebno tijekom 20. st. u upotrebi je uglavnom bio termin Banija, odnosno Banijci. A upravo u stanovnicima Banije i leži glavni razlog preimenovanja, ili točnije pohrvaćivanja imena ovog područja.

Stoljećima je većina stanovništva na Baniji bila pravoslavnog i srpskog podrijetla. S banijskim su Hrvatima uvijek živjeli u dobrosusjedskim odnosima. Uostalom, upravo su neki ugledni Srbi s Banije bili i istaknuti sudionici Hrvatskog narodnog preporoda. Spomenut ću samo Josifa Runjanina koji je u Glini 1846. uglazbio Mihanovićevu pjesmu “Horvatska domovina” i time postao tvorcem buduće hrvatske himne “Lijepe naše”.

Dobrosusjedski odnosi između banijskih Srba i Hrvata trajno su narušeni 1941. stvaranjem NDH. Već s prvim mjesecima postojanja ove marionetske države Trećeg Reicha i fašističke Italije započinje teror nad srpskim stanovništvom na Baniji. Masovna ubijanja, odvođenja u logore, prekrštavanja, progoni i uništavanja imovine postat će njihova surova svakodnevica. Nažalost, u tim zločinima sudjelovat će i dojučerašnji susjedi Hrvati katolici koji će se dobrovoljno priključiti ustaškom pokretu.

Nasreću, kako za Srbe tijekom Drugog svjetskog rata, tako i za poslijeratne međunacionalne odnose, dio hrabrih Hrvata je otpočetka osuđivao ustaški režim, priključio se partizanskom pokretu i sudjelovao u antifašističkoj borbi i oslobađanju zemlje. Takvi su npr. bili pripadnici Sisačkog partizanskog odreda, mahom Hrvati, koji će dolaskom na Baniju u jesen 1941. izazvati prvo nevjericu a zatim oduševljenje tamošnjeg srpskog stanovništva.

Miloševićeva moneta za potkusurivanje

Hrvatsko-srpski odnosi na Baniji bit će ponovo narušeni krajem 1980-ih. Banijski Srbi postat će moneta za potkusurivanje Slobodana Miloševića i nacionalističkih srpskih intelektualaca. Pod utjecajem ratnohuškačke propagande iz Beograda odbacit će mogućnost pregovora sa Zagrebom i odbijati prihvatiti realnost političkih promjena koje su nastupile. Proglasit će odvajanje Banije od Hrvatske, počet će se naoružavati, a uskoro i progoniti i ubijati svoje dojučerašnje hrvatske susjede.

Hrvatsku su proglasili neprijateljem, a Srbija im nikada nije postala iskreni prijatelj. Što su značili Slobodanu Miloševiću i beogradskoj političkoj i intelektualnoj eliti postalo im je jasno i puno prije, a posebno uoči, tijekom i nakon vojne operacije “Oluja”. Posljedica svega? Stotine tisuća Srba i Hrvata koji su napustili svoja vjekovna banijska ognjišta, nenadoknadive ljudske žrtve, ogromna materijalna šteta na obje strane, minska polja i (ponovo) narušeno povjerenje.

Banija je, ili možda ovaj put ispravnije Banovina, u posljednjih dvadesetak godina jedna od najsiromašnijih i najslabije naseljenih regija u Hrvatskoj. Tamo se godinama ne otvaraju nova radna mjesta, a zainteresirani povratnici, kao i svi oni koji bi poželjeli živjeti u tom kraju, kada se suoče sa životnim i poslovnim mogućnostima vrlo brzo izgube interes. Taj dio Hrvatske prepun tragova duge i burne povijesti, bogat prirodnim resursima i smješten na odličnoj lokaciji u blizini Zagreba i Bosne i Hercegovine polako, ali sigurno odumire.

Razorni potresi koji su Baniju nedavno pogodili kao da su stavili “točku na i” ovoj tužnoj priči. Tako bi na banijski slučaj gledao pesimist. Optimist bi pak u ovoj nesreći, prije svega u iskazanom potencijalu solidarnosti i volji da se bez izuzetka pomogne svakom unesrećenom, a zatim i u dobro osmišljenim državnim strategijama obnove i razvoja, prepoznao brojne mogućnosti novog, kvalitetnog početka.

Za kraj, poruka svima onima koji formi vole davati prednost nad sadržajem. Sami izaberite hoćete li se baviti sportom ili športom, glasati ili glasovati, zarađivati tisuće ili hiljade kuna.

Ali pokušajte, i kad tlo prestane podrhtavati, nastaviti činiti što god možete da taj prelijepi kraj između Save, Kupe i Une postane još ljepšim. Ako u tom smjeru budete razmišljali i djelovali stanovnicima toga kraja bit će najmanje bitno zovete li ga Banovinom ili Banijom.

Povratak na Net.hr