Nije ovo prvi put da se nakon rezanja predsjedničkih ovlasti ustavnim promjenama otvara javna rasprava o tome bi li se one trebale dodatno smanjiti ili, što je pogubnije, ojačati. Ovom prilikom sve je upakirano u naizgled nevini celofan istraživanja javnog mišljenja objavljenog prošlog tjedna u Večernjem listu.
Josipoviću dati Tuđmanove ovlasti?!
'Građani: Josipoviću dajte vlast kakvu je imao i Tuđman', urednička je interpretacija rezultata ankete koju je provela agencija Ipsos Puls. Naglasak je tu na interpretacija jer zaključak istraživanja zapravo nije to da bi Josipoviću trebalo dati placet za apsolutističku vladavinu po uzoru na Franju Tuđmana. Ono je zapravo pokazalo da 53 posto građana predsjednikove ovlasti smatra premalima, dok ih 38 posto smatra da su one primjerene. U tekstu se ne objašnjava geneza postavljenog pitanja anketiranim građanima, nego samo navodi da je ono provedeno uoči treće godišnjice mandata predsjednika Josipovića. Isto tako nije precizirano koje bi sve to ovlasti Josipović trebao dodatno dobiti, a ni u kojem slučaju se nije išlo na to da se građane pita bi li željeli povratak na polupredsjednički sustav (što bi navedeni naslov sugerirao). O naručitelju ankete niti riječi, iako je jasno da agencija koja ju je provela, kao i ostale agencije koje se bave sličnim poslovima, to radi zato što joj netko to i plati.
Naručitelj i motivi
Tko je naručio i platio ovu anketu ostalo je nejasno, iako se novinar Novog lista potrudio to doznati. To je ključno za interpretaciju istraživanja, ali ne zbog uloženog novca, nego zbog naravi postavljenih pitanja. Iako je list neslužbeno doznao da je istraživanje naručeno upravo s Pantovčaka, na izravno pitanje u Uredu predsjednika Ive Josipovića izbjegli su izravan odgovor. Iz Ureda predsjednika tek su rekli da su dobili rezultate ankete i da s tvrtkom koja ju je provela redovito surađuju.
Ne treba čuditi što s Pantovčaka nisu požurili priznati da imaju bilo kakve veze s ovim istraživanjem. Povećavanje ovlasti predsjednika Josipovića, kako god da se okrene, nužno asocira na goleme ovlasti koje je nekoć imao prvi vladar Pantovčaka i prvi predsjednik samostalne Hrvatske Franjo Tuđman, te na sve loše konotacije vezane za te ovlasti. Bez da pretjerano kopamo po sjećanju, prisjetit ćemo se da je to bilo vrijeme kad se rutinski pratilo i prisluškivalo novinare, oporbene čelnike i ostale javne osobe, te da se o svemu i svačemu odlučivalo isključivo na Pantovčaku, u krugu izabranih poslušnika, dok su ostale poluge vlasti služile isključivo za izvršavanje 'njegove' volje.
A što je s korištenjem postojećih?
Ono što, međutim, iznenađuje je to, iako i sramežljivo, opipavanje bila javnosti oko proširenja predsjedničkih ovlasti. Osim ako ne živimo u nekim paralelnim svjetovima, i površnom promatraču jasno je da Josipović daleko manje koristi svoje ovlasti no što je to nekoć činio bivši predsjednik Stjepan Mesić, koji ih je povremeno do te mjere 'rastezao' da su mu znali prigovarati i da ih prekoračuje.
Mesić je, za razliku od Josipovića, glasno i provokativno govorio o svim problemima društva, zbog čega je, jer mu ni pretjerivanje nije bilo strano, često bio na udaru javnosti. Iako uživa istu, vrlo jaku potporu u javnosti, Josipović reagira tek kad ga se pita, a i onda to čini pomalo profesorski beskrvno i nastojeći nikome ne stati na žulj. U ove tri godine jedina žestoka reakcija koju si je dopustio bila je ona u aferi ZAMP, i to samo zato što ga se osobno dotaknula. I zašto sad predsjednik koji gotovo nikad ne potiče javnu raspravu ni o čemu, a ako se neka i zahukta, on je taj koji staje na loptu i smiruje strasti, odjednom priželjkuje dodatne ovlasti?
Nemojte se ni šaliti s tim
Kao moguće objašnjenje nudi se udaranje kontre ideji da se predsjednika ubuduće bira u Saboru umjesto na izborima. No iz Vlade je neposredno nakon medijske promocije takve ideje negdje krajem 2011. jasno poručeno da nikome ne pada na pamet mijenjati način izbora predsjednika, smanjivati mu ili povećavati ovlasti, jer da imaju puno važnijeg posla.
Kako sad stvari stoje, i predsjedniku bi bilo bolje da se primi nekog važnijeg posla. Popularan je, ovlasti su mu sasvim dovoljne ako ih želi iskoristiti, a prostor za javno djelovanje i ukazivanje na sve nepravde koje muče građane nepregledan i krajnje neiskorišten.
Razdoblje povijesti naroda i države kad nam je predsjednik bio bog i batina treba i mora ostati upravo to – povijest. Velika većina nas koji smo ga živjeli i proživjeli nema nostalgične porive i žal za tim vremenima. Naprotiv, zlo nam je kad ih se sjetimo ili nas samo netko podsjeti na njih. Lente, jarunske parade, generalska odijela, crveni mundiri, dvorske ulizice i dvorske lude, ali i oni koji vedre i oblače iz pozadine, folklor su olovnih vremena koja nitko ne bi trebao prizivati. Čak ni, naoko bezazlenim, anketama.
