Ivana Grabar iz Opatije: Kako mi je suprug doslovno slomio srce
Neke bolnice ne priznaju stresnu kardiomiopatiju, a neke je liječe
Stresna kardiomiopatija, odnosno kolokvijalno, sindrom slomljena srca već dugo nije mistična, nego znanstveno dokazana bolest”, objašnjava akademik Davor Miličić, predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila u KBC-u Rebro, najvećoj kardiološkoj ustanovi u Hrvatskoj. Bolest podsjeća na infarkt, ali najčešće nema tako ozbiljne posljedice. Na Rebru se dnevno u prosjeku liječi dvoje pacijenata s akutnim infarktom miokarda, odnosno infarktom srca, dok se s tzv. sindromom slomljena srca njihovi kardiolozi susreću otprilike jednom mjesečno. Odnosno, kod dva posto pacijenata sa simptomima infarkta srca dokaže se stresna kardiomiopatija.
“Čini se da se povećava broj oboljelih od sindroma slomljena srca. Ipak, moramo uzeti u obzir da se tek posljednjih godina bolesnici sa simptomima i znakovima infarkta podvrgavaju hitnoj koronarografiji, odnosno invazivnom snimanju koronarnih krvnih žila”, objašnjava Miličić, inače najmlađi akademik u Hrvatskoj. Ako koronarografija pokaže da pacijenti imaju zdrave žile, odnosno ne dokaže se začepljenje ili kritično suženje neke od koronarnih arterija srca, onda pacijent nije imao infarkt srca, nego je doživio sindrom slomljena srca.
Ruke su mi se zaledile. Srce mi je snažno lupalo i cijelo tijelo mi se treslo. Počela sam plitko disati. Mislila sam da ću se srušiti i izgubiti svijest. Pretpostavljam da se tako osjećaju ljudi koji dožive infarkt
Ova se bolest do 2000. godine opisivala samo u Japanu, a od tada se sve više prepoznaje u Europi i Americi. “Simptomi su vrlo slični ili istovjetni simptomima srčanog udara. Pacijenti osjećaju prodornu bol u prsima, ubrzan rad srca, osjećaj gubitka zraka, slabost, aritmiju, znoj i popuštanje srca. U razgovoru s bolesnikom otkrivamo da je stresnoj kardiomiopatiji najčešće prethodio neki veći emotivni stres, koji ne mora nužno biti negativan. Stresna kardiomiopatija može se javiti i nakon nekog sretnog događaja, koji je izazvao buru osjećaja.
Suočavanje pred zgradom
To, primjerice, može biti i dobitak na lutriji. Međutim, kod najvećeg broja pacijenata sindrom slomljena srca posljedica je iznimno neugodne emotivne epizode. Ivana Grabar, 44-godišnjakinja iz Opatije, jednog se dana odlučila pojaviti pred zgradom bivše ljubavnice svog muža. “Barem sam vjerovala da je bivša. Mjesecima mi se kleo da ju je ostavio i da će se potruditi spasiti naš brak”, započinje priču žena koja je prije devet godina osjetila simptome sindroma slomljena srca. Odlučila se na potez kojeg se i danas pomalo srami. “Stajala sam pred zgradom te žene i u jednom trenutku primijetila da pristiže automobil mog muža”, priča.
Iz zaklona je gledala kroz vjetrobransko staklo i vidjela ih kako se ljube. Otrčala je do njegova automobila i zaurlala: “Znači, opet si mi lagao!”. Počeli su se svađati, vrlo mučno. “Ne sjećam se više što sam sve vikala, sjećam se samo da me prekinula iznenadna, snažna bol”, opisuje. Osjetila je snažno probadanje u prsima. “Ruke su mi se zaledile. Srce mi je snažno lupalo i cijelo tijelo mi se treslo. Počela sam plitko disati. Mislila sam da ću se srušiti i izgubiti svijest. Pretpostavljam da se tako osjećaju ljudi koji dožive infarkt”, prisjeća se. Oteturala je kući i zavukla se u krevet.
Upala je u depresiju iz koje se dugo nije izvukla. Danas joj je žao što, unatoč nagovaranjima prijateljice, nije otišla liječniku. “Osjećala sam se bolesno, jadno, neženstveno, ružno. Beskorisno i nedostojanstveno”, prisjeća se Ivana. Tek je nekoliko godina nakon ove ružne epizode spoznala kako je preboljela stresnu kardiomiopatiju. O tom simptomu u Hrvatskoj se tada naveliko raspravljalo u medijima, ali su to najčešće bili prijevodi stranih znanstvenih radova i iskustava pacijentica izvan Hrvatske, najčešće iz Amerike. Tek godinama nakon njezine epizode, hrvatski kardiolozi počeli su službeno dijagnosticirati slučajeve poput njezina.
Ranija oštećenja srca
U Hrvatskoj je, doduše, i danas gro liječnika koji stresnu kardiomiopatiju ne doživljavaju ozbiljno. Tijekom priprema za ovaj članak razgovarali smo s nekolicinom kardiologa. Jedan nam je, prije nekoliko dana, izjavio kako stresna kardiomiopatija nije dijagnoza, nego subjektivan osjećaj emotivno povrijeđene osobe. Drugi sugovornik Telegrama smatra da se sindrom slomljena srca ne može javiti kod zdravih osoba, nego isključivo kod onih koji već imaju neko oštećenje srca. Vodeće bolnice, poput KBC-a Zagreb i Rijeka, ipak ga službeno tretiraju.
Ivana Grabar udala se s 21 godinom, on je imao 34. Nekoliko mjeseci nakon vjenčanja ostala je trudna. Prve sumnje počele su se javljati nakon 10 godina braka, početkom 2002. godine, no njezin je brak krahirao tek pet, šest godina kasnije. Bio je petak navečer, bližila se ponoć. Ivana je, kao gotovo svake večeri, sjedila na kauču i gledala televiziju. Njezina 14-godišnja kći odavno je zaspala. Muž je bio izvan kuće, kao i uvijek, s prilično uvjerljivom isprikom. Ovaj put mu je prijatelj slavio rođendan. Ivana je postala nemirna. Podigla se s kauča, približila se prozoru i spazila parkiran automobil s upaljenim farovima. U njemu je sjedila žena.
Često sam bila stravično nemirna. Ležala bih u krevetu i odjednom sam se počela gušiti i tresti. Kao da je neko zabio šilo u mene. Oblio bi me znoj, jezik mi se osušio, a ruke postale hladne
U ruci je držala mobitel koji je osvijetlio njezinu spuštenu glavu. Ivani je zazvonio telefon, javila se i čula ženski glas: “Ej, bok, je li on doma?”. Istodobno, u stan je ušao njezin muž. Uzeo je njezin mobitel i spustio slušalicu. Objasnio joj je kako je na putu prema Opatiji pretekao jedan automobil. Vozača je to, očito, toliko uzrujalo da ga je slijedio do kuće. “Neka budala”, pokušao ju je smiriti. Rekao joj je da ugasi svjetla u stanu i predložio da odu spavati. Ivana je probdjela noć. Neprestano je razmišljala o filmskom scenariju, kojim je njezin muž pokušao objasniti tajanstveni noćni poziv. Ujutro je nazvala broj s kojeg je noć prije primila poziv.
Žene iznad 60 godina
Žena joj se predstavila kao cura njezina muža. “Tada sam saznala istinu. Rekla mi je da su zajedno pet, šest godina”, prisjeća se Ivana. Posljedice iznimno traumatičnog događaja dugo je osjećala. “Često sam bila stravično nemirna. Ležala bih u krevetu i odjednom sam se počela gušiti i tresti. Kao da je neko zabio šilo u mene. Oblio bi me znoj, jezik mi se osušio, a ruke postale hladne”, prisjeća se. Danas joj je žao što prije devet godina nije znala službenu dijagnozu. Kardiolog dr. Alen Ružić, šef Odjela za kardiomiopatiju KBC-a na Sušaku i izvanredni profesor kardiologije na riječkom Medicinskom fakultetu, liječio je, kako kaže, žene koje su sindrom slomljena srca doživjele zbog brojnih razloga.
Jedna mu je pacijentica priznala kako ju je suprug zatekao u preljubu, a druga je kao menadžerica bila izložena nepodnošljivom stresu tijekom jednog velikog poslovnog uspjeha. “Sjećam se jedne žene koja je preživjela prometnu nesreću s manjom tjelesnom ozljedom, ali velikim stresom. Međutim, najčešće nam dolaze pacijenti kod kojih je stresna kardiomiopatija nastupila nakon gubitka bliske osobe te nakon operacije tumora ili hematoma mozga”, objašnjava dr. Ružić. Ponekad mu se događa da pacijentice ne žele priznati uzrok velikog emotivnog stresa. Nalazi srca pokazuju da su doživjele nešto stresno, ali one o tome šute.
Najčešće obolijevaju žene iznad 60 godina. “Ženski spolni organi vrlo su snažan prirodni zaštitnik srca i krvnih žila. Zbog toga se kod žena ateroskleroza razvija desetak i više godina kasnije nego kod muškaraca. Generalno, žene žive dulje, a infarkte i moždane udare prosječno dožive u starijoj životnoj dobi”, kaže riječki kardiolog. Međutim, sindrom slomljena srca sve se češće dijagnosticira kod znatno mlađih žena, ponekad i ispod tridesetih godina života, ali i kod muškaraca. Stresna kardiomiopatija u početku se liječi kao i infarkt srca.
Smrtnost iznimno niska
“U akutnoj fazi bolest može biti vrlo ozbiljna i mora se liječiti u intenzivnoj jedinici. Zbog mogućih komplikacija pacijenti moraju biti pod stalnim nadzorom. Naime, kod svih bolesti srca, pa tako i kod sindroma slomljena srca, uvijek postoji opasnost od aritmija i fibrilacija klijetki, zbog kojih pacijenti završe na reanimaciji”, objašnjava akademik Miličić sa zagrebačkog Rebra. Tek nakon urednog nalaza koronarografije liječnici mogu isključiti infarkt srca i zaključiti da je riječ o stresnoj kardiomiopatiji. Kod tzv. sindroma slomljena srca dolazi do proširenja donje polovice lijeve klijetke srca, zajedno s njenim vršnim dijelom.
Srce poprima oblik posude za lovljenje hobotnice, koja se koristi u Japanu, pa se sindrom slomljena srca još naziva i Tako Tsubo kardiomiopatija. Simptomi se vrlo brzo povlače, ponekad i nekoliko sati nakon emotivnog stresa, ali pacijentice u bolnici ostaju još nekoliko dana. Liječnici im nakon toga preporučuju oporavak kod kuće u trajanju od barem tjedan dana. Stresna kardiomiopatija je bolest koja, srećom, ima relativno dobru prognozu. Prolazna je, komplikacije su iznimno rijetke i bolnička stopa smrtnosti je niska.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama od 26. ožujka 2016.