Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ne zna se koliko opasnog otpada proizvedemo

U Hrvatskoj godišnje nastane oko 260 tona opasnog otpada. No stručnjaci se boje da bi ta brojka mogla biti i veća. Problem su, između ostalih, i proizvođači razne opreme koji ne žele platiti zbrinjavanje i ne šalju izvješća, dok inspektori ne mogu stići na sve lokacije.

Ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marina Matulović-Dropulić izjavila je u utorak novinarima kako se ne može odgovoriti koliko opasnog otpada nastaje u Hrvatskoj te kako je jako važno da ljudi moraju prijavljivati svoj otpad.

“I tu je zapravo najveći problem i morat ćemo kažnjavati neprijavljivanje otpada, inače je vrlo teško utvrditi koliko tog otpada nastane”, rekla je ministrica novinarima u hotelu Regent Esplanada nakon predstavljanja rezultata provedbe dvogodišnjeg projekta Razvoj sustava upravljanja opasnim otpadom, uključujući uočavanje i upravljanje ‘kriznim točkama’ u Hrvatskoj, koji se financirao iz programa EU-a PHARE 2006.

Na predstavljanju voditelj projektnog tima Rene Boesten rekao je kako, po procjenama, u Hrvatskoj godišnje nastane oko 256.850 tona opasnog otpada, ali ta brojka može biti veća ili manja za 30 posto.

“Količine će se još utvrđivati i to svaki dan. Naša inspekcija je vrlo aktivna i stalno je na terenu”, rekla je ministrica Matulović-Dropulić. Dodala je da se opasni otpad uglavnom izvozi jer je vrlo teško naći bilo kakvu lokaciju za izgradnju reciklažnih objekata i nakon toga kompletno zbrinjavanje tog otpada. Naglasila je kako ljudi moraju shvatiti da nitko ne može svoj otpad “tovariti u tuđe dvoriše”, svi se moramo pobrinuti za svoj otpad i to je jedino rješenje, jer, dodala je, Hrvatska ima 90 posto osoba zaposlenih u ministarstvima manje od, primjerice, Nizozemske.

Istaknula je da ima problema s proizvođačima razne opreme i uređaja koji ne žele platiti zbrinjavanje otpada. Također, mnoge tvrtke ne šalju izvješće o nastajanju opasnog otpada, inspektori ne mogu stići na svaku lokaciju, a problem je i s prekršajnim sudovima od kojih dobivaju obavijesti o zastarijevanju.

Na novinarski upit kako je na predstavljanju rečeno da u Hrvatskoj gradnja spalionice opasnog otpada nije ekonomična jer ne postoji dostatna količina tog otpada, ministrica je odgovorila da je to sve stvar opredjeljenja.

“Mi u našoj strategiji još mislimo da nama treba jedna spalionica opasnog otpada, jer nismo za to da se izvozi sav otpad koji se ne može reciklirati i upotrijebiti, jer je taj izvoz strahovito skup”, rekla je i dodala da treba naći lokaciju za spalionicu. Zaključila je kako moramo još jedanput izračunati, vidjeti točno što se Hrvatskoj predlaže i onda konačno utvrditi što ćemo dalje jer, ipak, sve ovisi o nama.

Upitana misli li da je prikladno mjesto za skladištenje radioaktivnog otpada u Institutu “Ruđera Boškovića”, ministrica je odgovorila da sve ovisi o tome znaju li ljudi koji je to otpad. Primjerice, taj srednjoradioaktivni i niskoradioaktivni otpad su gromobrani koji su dosad stajali u nas na kućama.

“Mislimo da su oni u “Ruđeru” dobro smješteni, ali to treba urediti. Sada, kad smo se s Europom dogovorili da nam odobri dva milijuna eura da bismo mogli urediti to skladište, sad se ljudi protive”, rekla je i dodala da će se naći neko drugo rješenje.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr