Gotovo da nema dana da opozicija ne traži odlazak vlade Andreja Plenkovića i izvanredne parlamentarne izbore, ali to je i dalje nerealan zahtjev jer se HDZ i koalicijski žetončići itekako dobro slažu i imaju stabilnu većinu. Premda je najvažniji, to nije i jedini razlog zbog kojeg je nerealna Plenkovićeva smjena s vlasti - ogroman problem predstavlja razjedinjena opozicija koja čak ni u lokalnim sredinama u kojima ima vlast ne uspijeva postići vidljive rezultate.
Na prošlim lokalnim izborima neke su stranke i pojedinci osvojili zavidan broj birača, zbog čega su stekli i status novih političkih zvijezda, ali danas, godinu dana nakon izbornih pobjeda, vidimo kako im vladanje, odnosno upravljanje baš i nije jača strana. Najveći izborni pobjednici prije godinu dana bili su Tomislav Tomašević i Platforma Možemo u Zagrebu, Ivica Puljak i Centar u Splitu te Filip Zoričić sa svojom nezavisnom listom i podrškom Centra, možemovaca i SDP-a u Puli. Pobijedili su stare političke igrače, ali nitko od njih do današnjeg dana nije zabilježio nijedan spomena vrijedan rezultat.
Štoviše, Puljak se u međuvremenu odlučio kockati i odstupiti s vlasti pa Split ide na nove izbore, a Mostu bliskom Zoričiću se u Puli raspala koalicija s Možemo i SDP-om i sad preživljava na poziciji gradonačelnika de facto od sjednice do sjednice Gradskog vijeća, pa je realno očekivati i da će Pula u narednom razdoblju - osim ako se ne dogodi čudo - morati na prijevremene lokalne izbore. Obojica su koalirali sa strankama koje bi danas-sutra trebali HDZ-u oteti državnu vlast.
U Zagrebu sporo i neefikasno
Tomaševićeva koalicija s SDP-om u Zagrebu je stabilna, ali nova zagrebačka vlast dosad se pokazala užasno sporom i neefikasnom. Nitko nije ni očekivao da će se posljedice 20-godišnje vladavine Milana Bandića moći otkloniti preko noći, međutim problem je što su već prvi mjeseci pokazali da novoj vlasti nedostaje i ideja i odlučnosti za stvarne promjene, a tako je, nažalost, ostalo do današnjeg dana. Najveća slabost Tomaševićeve vlasti su sporost, neodlučnost i nedovoljna promišljenost odluka koje se žele provesti.
Pokazalo se to na primjeru zbrinjavanja otpada, imenovanja prve Tomaševićeve uprave u Zagrebačkom holdingu, izgradnji Dječjeg centra za translacijsku medicinu Dječje bolnice Srebrnjak, na kojem su upravo prekinuti radovi i izvjesno je da će propasti deseci milijuna iz europskih fondova, a grad će morati platiti sve troškove. Prijetili su se brojnim kaznenim prijavama protiv bivše vlasti, ali su se doveli u situaciju da upravo Tomašević otvara zagrebačku žičaru zbog koje je protiv Bandića podnosio kaznenu prijavu.
Katastrofalno kašnjenje s imenovanjima i rješavanjem gorućih problema vidjeli smo i na primjeru gradske bolnice Sveti duh zbog kojih je, između ostaloga, trudnica Mirela Čavajda proživjela institucionalno zlostavljanje. Na brojnim važnim pozicijama u gradu još su uvijek Bandićevi ljudi, nemamo pojma što radi najnovija uprava Zagrebačkog holdinga jer se nitko iz te uprave ne pojavljuje u javnosti; zbog nedovoljno promišljene provedbe dobrih ideja u praksi odličan pokušaj ukidanja mjere „roditelj odgojitelj“ zaustavljen je na Upravom sudu.
Klupa s duginim bojama kao primjer loše realizacije
Kako zapravo funkcionira vlast Platforme Možemo jako se lijepo vidi na primjeru postavljanja i micanja klupe u duginim bojama na Zrinjevcu. Klupu, koja živcira konzervativnu desnicu, postavili su kako bi iskazali svoj svjetonazor i otvorenost i tolerantnost Zagreba. Onda ju je jedan od nezadovoljnika prebojio u crno, pa su je odmah ponovno prebojili i vratili gdje je bila da bi je za nekoliko sati posve uklonili. Dok su se njome hvalili medijima i po društvenim mrežama nisu ni spomenuli kako će je istog dana maknuti, a kad su je uklonili obećali su je trajno postaviti na nekom drugom mjestu u gradu. Gdje, kako i kada, naravno, ne znamo. Čak ni to banalno postavljanje šarene klupe nisu u stanju promisliti od početka do kraja, a kamo li puno ozbiljnije odluke.
Uz to treba voditi računa i da će izostanak obnove Zagreba, za koju je prvenstveno kriva vlada Andreja Plenkovića, na sljedećim lokalnim izborima ipak ići i na račun Tomaševića i Platforme Možemo jer je pobijedio i na obećanju brže obnove, premda to gotovo pa uopće i nije u njegovoj moći.
Naše tri nove političke zvijezde - Tomašević, Puljak i Zoričić osvojile su vlast na lokalnim izborima, ali prva godina vladavine pokazala je da za upravljanje javnim dobrima trebaju puno više od snažnih želja i plemenitih namjera. Ako shvate i prihvate gdje griješe, uspiju li stvoriti uspješne timove i pridobiti kvalitetne saveznike - za sve to još uvijek imaju dovoljno vremena - pred njima su blistave političke karijere. Nastave li kako su počeli, gradovi kojima vladaju će i dalje stagnirati ili propadati, a HDZ na nacionalnoj razini neće izgubiti vlast valjda do Sudnjega dana.
