POKRETAČ PROMJENA

NA DANAŠNJI DAN RODIO SE VLADO GOTOVAC: Pjesnik, filozof, političar i disident bio je jaka individua u nametnutom kolektivizimu

Povodom 90 obljetnice rođenja o Gotovčevom životu i djelovanju piše Filip Zoričić

Danas se navršava 90 godina od rođenja hrvatskog pjesnika, filozofa, novinara, političara, govornika i disidenta Vlade Gotovca. Punim imenom Vladimir, Gotovac je rođen 1930. godine u Grabovcima, u općini Proložac, u oca Martina, žandara, i majke Anice, kućanice. Kaže Vlado: “Rođen sam, roditelji tvrde, 18. kolovoza, a župnik je zapisao 18. rujna 1930. godine u Imotskom.” Očevo zanimanje pomoglo je i odmoglo Gotovcu jer je zbog svojih HSS-ovskih stajališta stalno bio prisiljen na premještaje, ali je Vlado Gotovac na taj način upoznavao i drugačije kulture i vjere i ljude.

Nakon Bosanskog Novog, gdje mu je otac služio, sele se u Prnjavor i tu upoznaje muslimanku Netu, svoju drugu učiteljicu, koja će ostaviti veliki trag na Gotovca. Bio je vrlo aktivan u osnovnoj školi kao recitator, glumac, domaćin kod proslave Vidovdana, priredbe za Svetog Nikolu i Svetog Savu, dolazak bana ili biskupa. Sanjario je kao i svi dječaci, zavolio nogomet, stripove…  Zarana je vidljiva Gotovčeva glumačka aktivnost: još ni osmogodišnjak, a započinje s glumačkim nastupima u školi.

Vlado se s obitelji 1941. godine vratio u Imotski i nastavio osnovnu školu u Župi Biokovskoj kod Imotskog. Odrastanje u ratu odvijalo se u njegovu paralelnom svijetu, u druženju s Antunom Vrdoljakom, poslije poznatim hrvatskim redateljem. Svijetu radosti i tuge. U to doba dolazi do prvih dodira dječaka Gotovca s književnošću. Zasluge za to on pripisuje svom kateheti, fra Stanku Romcu. Sa 14 godina počinje čitati Dostojevskog i postavljati si važna životna pitanja. Raspravljao je s fra Stankom o Stendhalu, Tolstoju, Balzacu, Flaubertu, Matošu, Ujeviću. Po završetku rata Gotovac se već nalazio na razmeđu životnih razmišljanja između revolucije i Boga, a revolucionarni i pošteni duh pokazao je u svom prvom javnom govoru i sukobu s omladinskim rukovodiocima koji se odvijao zbog nogometa, pritom zahtijevajući da igraju oni koji znaju, a ne oni koji su politički podobni.

Gotovac je odrastao u duhu HSS-ovskih i radićevskih ideja, određenih prema navici obitelji, prema ocu, a u mladosti i u zreloj fazi on će ih oblikovati u svoju ideju slobode i nacije. Ponajviše s obzirom na Gotovčev kršćanski liberalizam, koji je rijedak u radićevaca.

Jaka individua u nametnutom kolektivizmu

Odrastao je u siromašnom kraju i na škrtoj zemlji pa je nagon za radom i nekakvim uspjehom u Dalmatinskoj zagori bio istaknut. Da ga zanima politika pokazao je vrlo rano. Spominje kako je išao na zborove Hrvatske seljačke stranke (HSS), a majci bi potom pričao o svim detaljima sa zbora ili pak dijelove propovijedi s nedjeljne mise. U tome su očiti Gotovčeva gorljiva govornička želja i sposobnost, a specifičnost jezika imotskog kraja nije moglo ostati bez utjecaja na kasnije Gotovčevo književno opredjeljenje i njegovo literarno stvaralaštvo.

Po završetku rata Gotovčevi su roditelji osuđeni na višegodišnje kazne zatvora. Uhitila ih je OZNA prije Božića 1945. godine, a otac je optužen kao antidržavni neprijatelj. Cijelo djetinjstvo Vlade Gotovca potpuno ga je oblikovalo kao osobu, a posebice godine rata i odvođenja roditelja u zatvor. Učiteljica Neta i fra Stanko usmjerili su Gotovca prema tajanstvenim i filozofskim temama. Shvatio je što su to nacionalni sukobi, što je rat, a što su ideologije i tome se već sa 17 godina počeo odupirati kao jaka individua u nametnutom kolektivizmu, ali koji ne mogu jedno bez drugoga.

Vlado Gotovac najprije je književnik i filozof, zato je važno istaknuti koliko ga je oblikovala različitost odgoja u djetinjstvu i odrastanju, jer će to u njemu pobuditi zanimanje za književnost, a književnost za filozofiju te rezultirati, od početka uređivanja Hrvatskog tjednika, da se u njemu rađa i politički instinkt vođen temom slobode pojedinca. Isprepliću se Gotovčeva traženja odgovora u književnosti, pjesmama, filozofima i uvodnicima Hrvatskog tjednika. Budući da se sredinom četrdesetih u Imotskom nije moglo dovršiti više gimnazijsko školovanje, Vlado Gotovac nakon male mature, 1947. godine odlazi u Zagreb gdje je maturirao u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji 1951. godine, čime je završio višu srednju školu.

Pjesnički dani i godine

Studirao je i 1961. godine diplomirao filozofiju i talijanski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Upravo je u vrijeme studiranja formulirao svoje stajalište o identitetu kao pitanju slobode, posebno u raspravama s kolegama studentima, različitih pogleda, a među kojima su bili i komunisti. U tim razmišljanjima i promišljanjima, odgojen kao katolik, stvarao je u sebi ideju katoličkog egzistencijalizma i personalizma, a potom i filozofiju egzistencije. Po završetku studija i nakon odsluženja vojnog roka u Sloveniji, Gotovac se 1963. godine zaposlio na Radioteleviziji Zagreb. U redakciji za kulturu Televizije Zagreb više godina je uređivao tada vrlo gledanu reportažno-studijsku emisiju Panorama.

Zagrebački dani njegovi su pjesnički dani i godine. Književnim se radom počeo baviti još u gimnazijskim danima, bio je i član mnogih literarnih sekcija. Svoj prvi rad objavio je 1952. godine u književnom časopisu Tribina, gdje je objavljivao kritike, eseje te filozofske i likovne priče, a iste godine pridružuje se krugovašima.

Pedesetih godina “upoznaje” filozofe koji će također utjecati na njegovu misao. Uz redovite odlaske na ples subotom u Glazbeni zavod, raspravljat će tako Gotovac o Hermannu Hesseu i Friedrichu Hölderlinu. Važni su mu Georg Trakl, Martin Heidegger, Marie-Henri Beyle Stendhal, Søren Kierkegaard, Friedrich Nietzsche kao i književnici Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Antun Branko Šimić, Vladimir Vidrić, Tin Ujević, poslije i Slovenac Edvard Kocbek. Imat će on kasnije uzore i u sv. Franji Asiškom, Sokratu, Thomasu Mooreu, Josipu Jurju Strossmayeru, Konradu Adenaueru i Thomasu Jeffersonu.

Gotovac u širu javnost dolazi kao urednik Hrvatskog tjednika, netom nakon svojih Autsajderskih fragmenata, a svojim uvodnicima postaje akter, pokretač i naposljetku zatvorenik. Iako je rijetko kada isticao nacionalizam, ali u svojim tekstovima jasno ga oblikujući ne isključujući druge i upozoravajući kako je važno postići mjeru i granicu nacionalizma, upravo je on proglašen jednim od najvećih nacionalista. Gotovac je 1971. godine predstavljao intelektualnu struju koja je zastupala nacionalne interese, ne isključujući slobodu pojedinca. U svojim mislima o godini 1971. Gotovac će samo kratko napisati kako je “osuđen zato što nije pripadao prošlosti, što je izvan nje bio nerazumljiv, dakle opasan…”

Pokretač promjena

Razvijanje misli, uočavajući i iščitavajući svjetske pisce, filozofe i pjesnike, u kontekstu povijesnog trenutka koji je on, među ostalima, prepoznao kao trenutak promjene, u svojim zrelim godinama, doveli su do formiranja Gotovca i društva kao pokretača tog trenutka promjene. Nastavio je biti dio rasprava, ušao u sukobe s praxisovcima, osjetio u Matici hrvatskoj zanos, ali i utjecaj politike, koji se toliko suprotstavljao, a svojim je radom zapravo bio dio nje, naravno, na drugoj strani. Sagledavši njegove aktivnosti do 1967. i godine u kojima je oblikovao sebe, kao istaknuti pojedinac, Gotovca možemo definirati kao nacionalno osviještenog, liberalnog intelektualca koji je svoj podijum gradio na kršćanskim i liberalnim zamislima.

Vlado Gotovac bio je prije svega hrabra osoba u trenucima kada su to mogli samo oni koji najprije vjeruju u sebe i svoje ideale. Dva puta zatvaran u vrijeme komunizma odupirao se režimu tekstovima, intervjuima i govorima. Upravo tako činio je i potkraj osamdesetih i devedesetih godina, kako prema ratnom neprijatelju ostavljajući nam najbolji govor u sjećanje, tako i djelovanjem u Matici hrvatskoj u ratna vremena, aktivnostima u vrijeme zagrebačke krize, odupiranjem nekoj novo-staroj vrsti političkog monopola. Ostao nam je danas, 90 godina od rođenja, Gotovac Čovjek, pjesnik, idealist, orator.

Ideal slobode vodio je Gotovca kroz čitav njegov život. Još u prvom procesu je rekao da je slobodno samo ono društvo u kojem je slobodan pojedinac. U tom svom idealu slobode ostavio nam je svoje Autsajderske fragmente, uvodnike u Hrvatskom tjedniku, Pismo protiv poniženja u zatvoru… i to je dovoljno već kad govorimo o Gotovcu.

Kad je pak o politici riječ, za Gotovca, možda za razliku od mnogih, mislim da je bio izvrstan političar, ali nekog drugog vremena. Zar tražiti nešto drugo od čovjeka koji je bio prije svega moralan? Da, to je neka druga politika, možda s velikim P. Zato je i govorio za sebe da je Idiot vječnosti i autsajder.

Povratak na Net.hr