'Moj sin je gej i evo zašto strepim za njega'

Na e-mail adresu redakcije Danas.hr-a stiglo je pismo jedne majke čiji je sin homoseksualac.

3.6.2013.
18:36
VOYO logo

Dakako, zbog sigurnosti svog sina, majka je odlučila ostati anonimna. Njezino pismo naslovljeno "To se ne događa samo drugima" donosimo u skraćenom obliku:

"Ponosna sam majka dvoje odrasle djece, živim za njih i njihovu sreću.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iako sam s Crkvom raskrstila prije mnogo godina, i dalje se svako jutro i svaku večer od srca pomolim za njihovo zdravlje, da pronađu svoj put i da su zadovoljni. Kao što je jednom netko rekao: 'Ne treba mi posrednik između mene i Boga.'

'Znala sam da nešto nije u redu...'

Moj najsretniji i najemotivniji trenutak u životu bio je dolazak na svijet moje djece. Nikakvo bogatstvo, karijera ili bilo kakav uspjeh u životu, ništa se ne može usporediti s tim osjećajem. Govorim u svoje ime, ali vjerujem da gotovo sve majke misle jednako.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Negdje oko desete godine života, moj sin se sve više počeo zatvarati u sebe. Otišao bi u svoju sobu, gdje bi dugo plakao. Srce bi mi se kidalo od tuge, a nisam mu mogla pomoći jer je on uporno govorio da će to sam riješiti, da se ne brinem, da će proći... Znala sam da nešto nije u redu, ali ni u snu ne bih pomislila da je njegov problem tako velik.

U to vrijeme počeli su problemi s trbuhom. Znao je dolaziti iz škole nekoliko puta tjedno s jakim grčevima, koji bi rezultirali mekanom, gotovo vodenom stolicom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jednog od tih njegovih dana, ušla sam mu u sobu i rekla da neću izaći sve dok mi se konačno ne povjeri i ne izbaci to iz sebe, jer ću izludjeti od brige. I tada je krenuo pričati, ali od jecanja i plača, nije mogao izgovarati rečenice, nego je govorio u prekidima.

'Moj cijeli svijet se srušio'

Bila sam jako prestrašena i zanijemila sam kad sam konačno shvatila o čemu je riječ. Cijeli moj svijet srušio se u nekoliko sekundi. Do tada sam bila uvjerena da se to događa samo drugima. Odzvanjalo mi je u ušima: "Ali ne smiješ reći tati, znaš što on misli o tome, čuo sam ga puno puta, molim te, mama, nemoj to reći tati."

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naravno, nisam tako nešto mogla prešutjeti suprugu, ali od toga dana počinju za nas teški dani, dani koje ne biste poželjeli ni najgorem neprijatelju. Naime, nismo ništa znali o homoseksualnosti. Imali smo predrasude, kao i velika većina ljudi u Hrvatskoj.

Pogađate sigurno, moj sin je gej. Da, ali je on još uvijek (nakon mog saznanja još i više) moje pošteno, dobro, drago, kulturno i nadasve voljeno dijete. I ne, to nije bio ni u kom slučaju njegov izbor, kako laici i neupućeni misle. To je bio njegov ogroman križ.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pa kako se to može dogoditi djetetu katolika, iz jedne veoma konzervativne obitelji? Baka je imala crkvu u malom u svojoj kući, muževa obitelj je također katolička, sve ljudi sa sela, teški konzervativci.

Kako? Kako?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Koliko će još majki doživjeti moje iskustvo...'

Odmah drugi dan otišli smo kod najboljeg psihologa u županiji i on nam je otvorio oči. Pa to nije nikakav poremećaj, to nije bolest, kao što smo u početku mislili, a tako i naš sin. Stalno nam je ponavljao: "Ja ne želim biti takav, pomozite mi. Napravit ću sve samo da ne budem takav."

Ali ovo nije nikakav poremećaj, a još manje bolest. Djeca se s tim rađaju. Koliko je samo jadnih adolescenata izvršilo samoubojstvo jer se nisu znali nositi s time, koliko je roditelja ne znajući pravu istinu izbacilo svoje jadno, ionako izmučeno, neshvaćeno dijete na ulicu, strašno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Koliko će još majki koje imaju malu djecu, a bile su volonterke inicijative U ime obitelji doživjeti moje iskustvo, a još toga, naravno, nisu svjesne, niti misle da se to njima može dogoditi. Koliko će samo djece to teško i bolno iskustvo držati duboko u sebi praveći se da su nešto što nisu, samo da bi bili prihvaćeni od okoline i svojih neinformiranih roditelja.

'Da samo znate koliko ima takvih...'

Znajući kakav je stav njihovih roditelja, djeca to možda neće izbaciti iz sebe i možda će živjeti dvostruki život, koji kod nas živi mnogo homoseksualnih osoba (a znam ih mnogo koji su u nesretnom braku). Da samo znate koliko takvih ima u gradu koji je tako glasan po pitanju ove teme, ne biste mogli vjerovati, ali kriju svoju seksualnu orijentaciju kao zmija noge.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I moj je sin imao mnogo djevojaka, tjerao se svim silama da te veze uspiju, ali nije mogao dugo ostati u njima, to je za njega bilo previše bolno.

Posljednje dvije godine počele su se događati pozitivne stvari u životu mog sina. Priznao je najboljim prijateljima svoju istinu i nakon prvotnog šoka, prihvatili su njegovu seksualnu orijentaciju i nastavili se družiti s njim jer on je dio njihovog života.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Upoznao je osobu s kojom je sretan. Ta osoba nije priznala svoje seksualno uvjerenje svojim roditeljima jer roditelji žive u uvjerenju da ako su tako veliki katolici, da se to njima ni u kom slučaju ne može dogoditi. A dogodilo im se.

Kad se iživciram slušajući ljude koji s gnušanjem pričaju o istospolnim vezama, moj me sin smiruje tješeći me da tko zna kako bismo se on ili ja ponašali da nismo u situaciji u kojoj jesmo. Treba ljude educirati o tome, a ne ponašati se isto kao oni, kaže.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Kakva je to demokracija u kojoj ne vrijede ista pravila za sva ljudska bića?'

I sve bi nekako došlo na svoje da te udruge, koje nisu upućene u život osoba koje su drugačije od njih, ne vrše nad homoseksualnim osobama takvu diskriminaciju. Znači, bolja je obitelj koja zlostavlja dijete, očevi koji siluju svoju djecu, koji zanemaruju i zapuštaju svoju djecu (a takvih je, nažalost, velik broj), dok netko tko je pun ljubavi nema pravo tu ljubav dati, a da zbog toga ne bude izvrgnut psihičkom i fizičkom maltretiranju.

I zato je važan spolni odgoj u školama, jer neće se svako dijete upustiti u razgovor s roditeljima o nekim delikatnim temama. I neće dijete koje uči u školi da homoseksualnost nije bolest ili dijete čiji su roditelji istog spola zbog toga postati homoseksualac, ne, nikako, i to bi trebali učiti odmalena.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Umjesto da poštujemo različitosti, vraćamo se unatrag i dopuštamo da ljudi koji nisu krivi za to što jesu, ispaštaju zbog našeg neznanja. Kakva je to demokracija ako u njoj ne vrijede ista pravila za sva ljudska bića? Kako da mirno spavam, kad znam koliko homofoba šeće ulicama gradova i s dobrim razlogom strepim za svoje dijete?

Onaj tko ovo pročita, neka se malo preispita, neka se pokuša staviti u kožu moje obitelji i još puno majki i očeva koji su u našoj situaciji, djece, adolescenata i već odraslih ljudi, koji su kod nas tretirani kao da imaju gubu zato što su možda drugačiji od vaše djece, brata, sestre, majke, oca. A možda i nisu, ali vi to nećete saznati jer oni znaju vaše mišljenje o tome..."

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Samit
Gajin svet
fnc 15
Hell's kitchen
Brak na prvu
default_cta
Azbuka našeg života
Cijena strasti
Tajne vinove loze
Ljubavna zamka
Smrt u raju
default_cta
Pevačica
Obiteljske tajne
Brak na prvu Australija
Sumrak saga: Mladi mjesec
Playmobil
default_cta
Volio bih da sam ovdje
VOYO logo