Uz bezbrižne dječje igre i aktivnosti, 25-godišnji Hrvoje volio je odlaske kod sestara benediktinki na šibenskoj Gorici, koje su mu, kaže, bezuvjetno davale potporu u svemu čega se prihvatio pa su tako s odobravanjem prihvatile i njegovu želju za odlaskom u Zagreb na daljnje školovanje u gimnaziju s pravom javnosti na Šalati. Tada mu se, kao 14- godišnjaku promijenio svijet. Osjetio je Božji poziv, ispričao je za Šibenik IN mladić iz Šibenika.
Počela se rađati želja za odlazak u samostan
Kaže da je u svemu imao i veliku podršku tadašnjeg šibenskog biskupa i župnika uz čiju je pomoć i otišao u metropolu jer inače mladi budući svećenici iz Šibenika odlaze u Split na školovanje.
U drugom srednje, prisjeća se, u razgovoru s jednim od redovnika počela mu se rađati želja za odlaskom u samostan, no na Šalati se zadržao do mature. Na Kaptolu je živio do treće godine Katoličko-bogoslovnog fakulteta, bio je povjerenik za medije, radio u dopisništvu Koncila, a uz maksimalnu posvećenost duhovnosti, u to je vrijeme počeo otkrivati svoj umjetnički talent. Nepune dvije godine proveo je i u karmelićanskom samostanu. Zadovoljan je, kaže, bio svojim životnim pozivom, a prekretnica se dogodila u onom trenutku kad je trebao biti preseljen iz Zagreba u Split. Onda je uzeo pauzu, otišao u Izrael, i od tada se nikad nije vratio Crkvi.
Teško mi je bilo priznati da sam gay i još teže odvojiti od Crkve koja mi je pružala materijalnu sigurnost
"Tad sam se počeo preispitivati, tražiti odgovor što sam. Počeo sam istraživati vlastitu seksualnost i postao svjestan činjenice da određene životne ciljeve ne mogu ostvariti unutar institucije", prisjeća se Hrvoje koji je tada već bio u poslu dizajna.
"Zaljubljujem se tad u modu, kozmetiku i dizajn, ali i dalje sam živio u laži. Teško mi je bilo priznati da sam gay i još teže odvojiti od Crkve koja mi je pružala materijalnu sigurnost", iskreno će bivši sjemeništarac.
"Nenaviknut na plaćanje računa, počeo sam se zaduživati, ali to nije bio moj glavni problem. Shvatio sam napokon da je glavni izvor mog nezadovoljstva bio taj što se nisam 'outao', što nisam sebi niti drugima priznao da sam homoseksualac. No, osjećao sam da sam to što jesam i tako našao u sebi nevjerojatnu hrabrost da sve te stvari koje sam si natovario na leđa, prihvatim kao normalne jer život je borba", priznaje Hrvoje.
Promijenio je život iz temelja
Ne zna, kaže, je li netko od njegovih kolega svećenika znao da je gay, jer nitko u to vrijeme o tome nije govorio. No, siguran je da svaki homoseksualac to osjeća i zna da jest i samo je pitanje dana kad će pojedinac shvatiti da je to u redu. Hrvoje ističe da je tada ritualno spalio svoj ormar, zaplesao oko te vatre, i prestao biti 'ormaruša'. Promijenio je život iz temelja, pogreške ispravljao u hodu i shvatio tko su mu pravi prijatelji. No, obitelj je tada od njega digla ruke.
I dalje mu je duhovnost važna, ali ne ona koja se zasniva na strogom dogmatizmu
S Crkvom i vjerom, kaže, nema problema.
"U Crkvu odlazim jer smatram da ako vjerujemo da smo slika Božja i da je u nama 'Imago Dei', niti jedan čovjek nema pravo reći da je taj 'Imago Dei' umrljan zbog nečije seksualnosti. Biti vjernik znači tražiti sebe, a to nije nužno vezano uz Crkvu kao instituciju", smatra Hrvoje kojemu je duhovnost jako važna, ali dodaje da je riječ o slobodnoj duhovnosti koja je upućena na Boga i čovjeka, a ne ona koja se zasniva na strogom dogmatizmu.
Danas je Hrvoje posvećen vlastitom modnom brendu. Cilj mu je, u skoro vrijeme, u metropoli na noge podignuti jedan multi projekt u kojem bi sudjelovala i hetero i gay populacija.
http://www.sibenik.in/sibenik/foto-sibencanin-hrvoje-vukov-odbacio-svecenicku-halju-i-priznao-da-je-homoseksualac/34947.html
