Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

ANALIZA ĐURĐICE KLANCIR

MILANOVIĆ SE PREDSTAVIO KAO ‘DARK HORSE’: Očekivao se start opakog kandidata s oštrim porukama. A dobili smo – umilnu macu…

Milanović je uspio ukrasti show HDZ-u na dan njihove obljetnice, ali njegove prve poruke su slabašne i nipošto ne izgledaju kao start opakog oporbenog kandidata

Stigao je i “dark horse”. Sam Zoran Milanović u trenutku objave svoje kandidature na predsjedničkim izborima predstavio se kao “dark horse”, jer u utrku ulazi kao netko koga ankete ne predstavljaju kao favorita. “Svaki put sam bio pod pritiskom da moram pobijediti, sada u ovu avanturu idem rasterećeniji, ali sam svjestan da sve ovisi o meni”, rekao je Milanović, ali nitko mu nije povjerovao. Posve je jasno da Zoran Milanović grozničavo treba pobjedu ili barem jako, jako dobar rezultat.

Mada, u politici, i jako jako dobar rezultat, ako je drugi, zapravo znači poraz.

Dark horse u političkoj areni, gdje pod normalno lete crni labudovi, jednorozi i svakakve drugačije kreacije, ide na sve ili ništa.

Prvi nastup Zorana Milanovića bio je maestralno tempiran: uspio je na dan kada je HDZ slavio 30 godišnjicu postati prva vijest u svim dnevnicima svih nacionalnih televizija, te ući u pitanja svim HDZ-ovcima koji su trebali komentirati veliku obljetnicu. I Branko Bačić i Mario Kapulica morali su odgovarati na pitanje zašto se Kolinda Grabar-Kitarović još nije kandidirala, što joj se to može “izvaditi” od mračnih tajni, jer je jedan od osnivača HDZ-a, Vladimir Šeks, dan ranije ubacio u javni prostor tu mogućnost, te što misle o kandidatu Zoranu Milanoviću.

Naprosto, ukrao im je show, pomutio račune, zbunio ih. Mada se mjesecima pričalo o njegovoj kandidaturi i mada tu više nije moglo biti nikakvih iznenađenja, uspio ih je splesti i ponizititi na dan njihove obljetnice. HDZ-ova kandidatkinja ispada sada još veća komplikatorica i od kompliciranog Zorana Milanovića. Hoće li se uopće kandidirati? Kada točno? Zašto je nervozna? Što joj se može “izvaditi”?

Dok i dalje traju nagađanja o kandidaturi Kolinde Grabar Kitarović, Zoran Milanović se – konačno – pokazao i dao naslutiti u kojem smjeru ide.

ZORAN MILANOVIĆ ŽELI BITI PREDSJEDNIK S KARAKTEROM: Što mislite o njegovu sloganu, je li pogodio?

Previše slabosti u prvom nastupu

No, već prvi njegov nastup ukazao je na mnoge boljke kandidata Zorana Milanovića. Prvo, bilo je vidljivo da je početak njegove kampanje, njegov prvi nastup, pripreman u posve drugačijim okolnostima. U vrijeme dok je scenom potencijalnih predsjedničkih kandidata suvereno vladala Kolinda Grabar-Kitarović osobno. Kao da su Milanović i njegov tim previdjeli da se štošta promijenilo, osobito nakon izbora za EU parlament.

I slogan je očito smišljen ranije: kao aluzija na nesigurnu predsjednicu, političarku kojoj se može predbaciti manjak “karaktera”, manjak snažnog političkog djelovanja. Ili kao kontrapunkt suzdržanom, nejasnom, sedativnom Andreju Plenkoviću.  A možda i kao spuštanje Davoru Bernardiću za kojeg se znalo reći da mu nedostaje “karaktera”, zrelosti i političke snage.  Zoran Milanović je nesumnjivo jaka politička osobnost, živopisan, dramatičan, no, više “razarač”, nego precizan i odlučan političar.

U svom prvom nastupu, očito smišljeno, malo je dao naslutiti o konkretnim smjernicama kampanje. Ali to je i očekivano, s obzirom na to da ni konkuretni, službeni ili neslužbeni, nisu dali mnogo pojedinosti o svojim planovima. No, zato mu se dogodilo ono na što možda i nije bio spreman. A to je žestoka analiza i rekapitulacija njegove političke ostavštine. Podsjetnik na to kakav je bio premijer, kakva je bila Vlada koju je vodio, kakve su rezultate imali, i kakav je on osobno bio političar. Kakvi su mu bili najbliži suradnici. Jer danas je predstojnik njegova ureda i njegov dugogodišnji bliski suradnik, Tomislav Saucha, optužen za falsificiranje i izvlačenje novca, a u Saboru diže ruku za potrebe HDZ-ove većine. Milanovićeva potpredsjednica Vlade, Milanka Opačić, danas je žetončić Milana Bandića. Ana Komparić-Devčić, saborska zastupnica i osobna prijateljica, također je u Klubu Bandićeve stranke i glasačica za HDZ, po potrebi. Siniša Varga, ministar zdravstva u Milanovićevoj vladi – jedan od nesumnjivo najuspješnijih ministara zdravstva – također povremeno glasuje za HDZ. I tako dalje.

Zoran Milanović, kojem se u vrijeme unutarstranačkih vrenja u SDP-u i brojnih gafova Davora Bernardića, počelo opraštati štošta, i kojeg su se mnogi počeli prisjećati sa sentimentom – i tvrditi da “nije bio tako loš”, sada je istrčao na pozornicu nakon izbora za EU parlament, kada su se strasti unutar SDP-a smirile na valu solidnog izbornog rezultata i sigurno je izgubio očekivani efekt “onog koji nije bio tako loš”, onog koji bi “sigurno imao stav”.  Dapače, i njega i SDP je sada zatekao efekt propitivanja nije li se ipak trebao vidjeti može li se naći nekog novog, drugačijeg, bez svih tih utega koji se neumoljivo vuku za bivšim premijerom i političarem kojem se nije dalo raditi u Saboru.

Milanoviću, dakle, slijedi neopisivo težak posao dokazivanja da je sazrio kao političar. Da je drugačiji nego “stari Milanović”. I sam je u svom govoru kada je rekao da se “karakter može mijenjati” kao da je najavio da sada želi biti mudriji. Ali tu opet dolazimo do pitanja karaktera: može li Milanović biti drugačiji, može li biti bolja verzija sebe samog?

VLADA LI U SDP-U JEDINSTVO OKO MILANOVIĆA? Netko je oklijevao u podizanju ruke, a netko nije ni došao na sjednicu

Opet Milanović misli ići široko, a tu je do sada u pravilu gubio

U samom nastupu, kada je inzistirao da on ne želi biti samo kandidat ljevice, nego “kandidat i predvodnik moderne Hrvatske”, jasno je naglasio da ne želi biti samo kandidat SDP-a i da zapravo i dalje želi ići onim putem koji mu je bio koban na posljednjim parlamentarnim izborima. Kada je krenuo “šarati”, grabiti na sve strane i pokušati se dopasti mnogima. A to je vrlo sklizak teren koji iziskuje vrlo mudrog političara: onog tko će znati na koja pitanja mora odgovoriti precizno, bez fige u džepu i želje da se dopadne svima, i onima koji pohode Thompsonove koncerte i onima koji su već kupili karte za New Order, i onima koji osjećaju jezu zbog masovnih otkaza u Uljaniku i onima koji otvaraju šampanjac jer država više neće ubacivati novac građana u rupu bez dna zvanu Uljanik. S obzirom na to da nikada nije znao žestoko zastupati antifašističke stavove, ali ni razumjeti radnike na minimalcu, za očekivati je da će to područje borbe ostaviti kandidatkinji Radničke fronte, Katarini Peović. Mogao bi više biti zanimljiv liberalima i, nesumnjivo, dijelu SDP-ovih birača, ali hoće li to biti dovoljno?

Zoran Milanović svoj koncept igranja u široko, očito je, zajedno sa svojim timom, osmislio još u vrijeme dok se računalo samo na Kolindu Grabar-Kitarović, ali sada je uz Kolindu Grabar-Kitarović tu i Miroslav Škoro, koji je u svom prvom velikom političkom intervjuu, na dan izbora za EU parlament, najavio također da želi igrati što šire, doduše, malo više udesno. I Škoro bi išao i u Bleiburg i u Jasenovac, i koješta drugo. Dio glasača HDZ-a i neraspoređenih kojima je išla na živce mekoća Kolinde Grabar-Kitarović,  koji bi možda u samom duelu samo s njom dali možda glas Milanoviću, sada će ipak imati – Škoru.

Milanović očito nije računao ni na žestoki uspon Mislava Kolakušića, onog koji jedini za sada otvoreno zagovara prava svih onih obespravljenih, blokiranih, osiromašenih ispod svih granica. A Milanović je uvijek imao problem s osjećajem za stvarnost. Kod njega se neprestano osjećao i vidio nedostatak razumijevanja onih koji žive teško. Bio je elitist, više kao nekakva živahna verzija Plenkovića, nego netko tko će razumjeti gubitnike i očajnike. A njih je očito sve više u Hrvatskoj, velike stranke ne znaju što bi s njima, a ni predsjednički kandidat Milanović u svom prvom nastupu nije dao naslutiti da ga oni zanimaju. Okrenuo se više vanjskoj politici i prezentiranju Hrvatske u svijetu. To nesumnjivo jest ključni posao predsjednika države, no s te pozicije mora se moći gledati i razumjeti i dubinu države.

Prema HDZ-u neobično nježno i obzirno

No, ono što je najviše obilježilo prvi nastup predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića je svakako izostanak ikakve ozbiljne kritike na račun vladajuće garniture, Andreja Plenkovića, njegove Vlade, predsjednice Kolinde Grabar Kitarović itd. Stanje je, kaže, Milanović “popravljivo”. Želi Hrvatsku “koja se ne boji, koja je progresivna, koja se ne boji drugačijeg i nije opasana bodljikavom žicom”. Tu ima natruha kritike, ali budimo realni – to je više mlačna limunada nego strastveno trasiranje kampanje predsjedničkog kandidata koji bi htio biti moćan kandidat oporbe. Cijele oporbe “centar-lijevo”.

Slabašno za najavljeni “dark horse” nastup. Osobito zbog tereta činjenice da su mnogi njegovi bliski suradnici sada ustrajni glasači za HDZ u Saboru, da on osobno s Plenkovićem, s kojim se zna još iz studentskih dana, odnosno pripravničkih dana iz Ministarstva vanjskih poslova, i dalje ima odnos koji mnogi smatraju prijateljskim. Konačno, nije nepoznato da postoji i verzija da bi se Milanović na Pantovčaku i Plenković u Banskim dvorima mnogo bolje razumjeli nego Grabar-Kitarović i Plenković.

Ukratko, ako se Milanović doista želi pokazati kao žestoki beskompromisni oporbeni kandidat za predsjednika koji će pomutiti HDZ-ovu vlast na oba brda, morat će krenuti mnogo žešće. Ili, njegovim omiljenim konjičkim rječnikom rečeno, “dark horse” se mora pod hitno propeti na zadnje noge ili će ovu utrku završiti u blatu, popišan i pregažen.

 

Povratak na Net.hr