“Moja obitelj je jedna od onih sretnih u kojoj su svi izvukli živu glavu”, rekla je za N1Katarina Matijević iz Petrinje, magistra logopedije, koja je od potresa sklonila u Vukovar, opisujući dan drugog udara razornog potresa. Kaže da nakon prvog potresa nisu razmišljali da odu nekuda jer je to njihov dom.
"Bilo je nekih oštećenja, ali cijela obitelj je bila zajedno. Bilo je ratno ujutro, suprug i ja smo zgrabili djecu iz kreveta i istrčali smo vani. Taj cijeli dan je protekao u nekoj neizvjesnosti i relativnog straha", dodaje.
Objasnila je da taj prvi put nije bilo ništa toliko strašno, sve do sljedećeg dana kada se dogodio drugi najrazorniji potres, a kad nisu bili svi zajedno. “Kći i ja smo ostale same u kući. Pokušale smo izaći vani, ali nas je bacalo na sve strane. Zidovi ti pucaju pred očima, ono u što si ulagao, za što si se trudio, ono što si godinama stvarao nestaje ti pred očima. A ti instiktivno želiš samo zaštititi ono sebi najbitnije i izvući živu glavu”, opisivala je.
Šok za djecu
“Uz ta stalna podrhtavanja, djeca su pretrpjela veliki šok. Nije bilo vode, struje, bilo je sve hladnije i, hvala Bogu na dobrim prijateljima, teška srca donijeli smo možda jednu od najtežih odluka u životu, napustiti taj grad. U tom trenu nismo više mogli pomoći, u kuću nismo mogli ući, a djeca su bila uplašena. I, eto, sad smo u Vukovaru”, rekla je.
Matijević kaže da su već jučer razmišljali da se vrate u Petrinju, ali nije imalo smisla. Mislili su i danas. “Ali, kako stvari stoje, još se nećemo vratiti. Najvjerojatnije ćemo se vratiti sutra. Te cigle su lijepljene suzama i krvlju”, istaknula je te dodala da razmišlja o ideji da djecu smjeste kod prijatelja u okolici Zagreba.
“Osjećam se ovdje odsječeno i nemoćno. Moramo se vratiti, moramo vidjeti na čemu smo i pomoći koliko god možemo jedni drugima. Bojim se ako ne dođe pomoć dovoljno brzo, da će ovo raseliti i ono malo preostalih mladih u gradu. Dosta ljudi je odselilo posljednjih godina”, upozorila je.
Obnova ne smije biti polovična
Iako je Petrinja bila zaostala, kaže da su se stvari počele pomicati na bolje. "Mi kaskamo za Hrvatskom, za Zagrebom, ali su se vidjeli pomaci. Osjećala sam neki ponos da će moja djeca doživjeti stvari koje imaju djeca u gradovima koji nisu pogođeni ratom.”
Upozorila je da se sada nipošto ne smije dogoditi da obnova stradalih kuća i zgrada bude polovična te da bi se time napravila užasno opasna šteta. “Nemojte štedjeti na zidovima da ne biste ostali bez ljudi”.
Situaciju s potresom u Hrvatskoj iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
