Euforija kojom su vladajući dočekali mizeran rast BDP-a od 0,2 posto, nakon skokovitih padova u šest uzastopnih kvartala, bila bi smiješna da nije tragična. Bio bi to dobar materijal za političku satiru da njeni glavni akteri nisu ljudi koji donose sve ključne odluke u ovoj državi. Kritika nas neće izvući iz krize, niti pokrenuti ijedan projekt, niti će dovesti do rasta BDP-a. Samo zajednički rad, okupljanje i podupiranje dobrih projekata mogu nas izvesti iz krize, poručila je u svom poznatom stilu premijerka Jadranka Kosor. I tu je premijerka doista u pravu. Ali, iz krize će nas još manje izvući širenje lažnog optimizma, zanemarivanje ekonomskih pokazatelja, koji su loši, i isticanje onih koji se tek kroz ružičaste naočale mogu smatrati dobrima.
Pa da vidimo što zapravo kažu brojke? Hrvatski bruto domaći proizvod u trećem je tromjesečju ove godine konačno isplivao iz minusa, ali za dlaku. Rast je mizernih 0,2 posto, što je i ispod ionako skromnog očekivanja da će rast doseći 0,3 posto.
Povijesni izlazak iz 'crvenog' još je manji kada se uzme u obzir da je prethodnih šest kvartala BDP sigurno boravio u debelim minusima, koji su se kretali od 4,5 do 6,7 posto. Usporedbe radi, američko gospodarstvo istovremeno je u trećem kvartalu raslo za 2,5 posto, no tamo nitko zbog toga ne skače od sreće, iako je to 12 puta veći rast nego što je hrvatski. Smatraju to dovoljno skromnim oporavkom za najavu novih mjera štednje – zamrzavanje plaća u državnoj administraciji, čime će u idućih pet godina rasteretiti proračun za 28 milijardi dolara. Takvo što hrvatskoj Vladi nije ni na kraj pameti. Tamo se širi lažni optimizam. Zanemaruje se zaključak dijela uglednih ekonomista kako je rast od 0,2 posto u zoni statističke pogreške. U obzir se ne uzimaju niti prognoze da bi u posljednjem ovogodišnjem kvartalu BDP opet mogao zaroniti u minus, kao ni upozorenja da Hrvatska i dalje iz krize izlazi daleko sporije od zemalja koje su u bile u sličnoj situaciji, poput Slovačke, koja je u trećem kvartalu zabilježila rast od 3,7 posto, ili Mađarske, s rastom od 1,6 posto.
Premijerka se naglo prestala hvaliti rastom industrijske proizvodnje i optimističnim predviđanjima rasta standarda te pada stope nezaposlenosti. To su, naime, pokazatelji koji puno zornije od BDP-a pokazuju sumornu hrvatsku stvarnost. Industrijska proizvodnja pala je, naime, četiri posto, a realan pad plaća u rujnu u odnosu na prethodni mjesec iznosi više od dva posto. Nezaposlenih je u isto vrijeme bilo 16,9 posto (u rujnu 2009. 14,7 posto).
Svim navedenim podacima sigurno raspolaže i premijerka Kosor. Zbog čega onda iz točnih podataka izvlači potpuno krive zaključke? Postoje dva moguća objašnjenja. Ili premijerka doista nema pojma ni o čemu, ništa ne razumije i nikoga ne sluša. Ili jednostavno ne govori istinu.
Prvo tumačenje čini se malo vjerojatno jer već i osnovnoškolci raspolažu dovoljnim znanjem matematike da tih nekoliko podataka zbroje i donesu ispravan zaključak. Dakle, premda nije baš ugodna spoznaja, bilo bi bolje da je riječ o ovom drugom tumačenju, svjesnom izbjegavanju istine. To bi, naime, značilo da se premijerka, čija se popularnost srozala na vrlo niske razine, nada da će uljepšavanjem stvarnosti uspjeti uvjeriti svoje najvjernije poklonike da joj na idućim izborima još jednom daju glas. Opasna je to igra jer bi toliko izbjegavanje istine moglo biti i kontraproduktivno, odnosno čak i oni koji su vjerovali premijerki mogli bi posumnjati u njene procjene nakon tako pogrešnog tumačenja kretanja u ekonomiji. Pitanje je, međutim, koliko Jadranka Kosor doista riskira u toj igri i može li uopće više išta izgubiti?
