Nekad je nužno odabrati stranu

DORH je optužio uglednog zagrebačkog odvjetnika da je krivotvorio ugovor o naknadi od 10 milijuna kuna

Tužiteljstvo sumnja da je odvjetnik pokušao prevariti vlasnike hotela i Agrokor

Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu podiglo je optužnicu protiv poznatog zagrebačkog odvjetnika Davora Pliše, gospodina koji je početkom 2000-ih bio na listi 800 najmoćnijih Hrvata, godinama je u biznisu s vrijednim nekretninama, a lani je surađivao i s ministrom Olegom Butkovićem. Tereti ga se za pokušaj prijevare poduzetničke obitelji Šimec, vlasnika hotela Lero, te koncerna Agrokor koji je tada, u proljeće 2014., još bio u vlasništvu Ivice Todorića.

Plišo je u srpnju 2014. tužio Branka i Dubravka Šimeca, tražeči isplatu 10 milijuna kuna odvjetničke nagrade za svoj angažman na privatizaciji Ciglane Zagreb. Šimeci su, navodno uz njegovu pomoć, tada postali većinski vlasnici tvrtke. Zatim su svoj paket dionica prodali Todoriću za 14 milijuna eura. Nagrada od deset posto prodajne cijene dionica trebala je pripasti odvjetniku. Uz tužbu, Plišo je priložio izjave s potpisima Branka i Dubravka Šimeca koji su mu obećali nagradu. Sada se ispostavlja da su izjave bile lažirane te je Plišo optužen za krivotvorenje.

Ukoliko bude proglašen krivim to bi mogao biti krah za odvjetnika koji se uglavnom bavi pravnim poslovima vezanima uz nekretnine. Zanimljiv je i podatak da je gospodin Plišo temeljem ugovora sklopljenog u svibnju 2017. godine Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture pružao pravne usluge. U odvjetničkim krugovima poznato je da je svojevremeno surađivao i s odvjetnikom Goranom Suićem, bliskim bivšem premijeru Ivi Sanaderu, za čije je puštanje na slobodu Suić založio svoju kuću. Optužnica protiv odvjetnika Pliše otkriva sumnjiv manevar koji bi mu ozbiljno mogao naštetiti karijeri.

Suradnja s obitelji Müller na povratu imovine

Poduzetnike Šimec odvjetnik Plišo upoznao je u sasvim drugom velikom pravnom poslu, 2003. godine. U to vrijeme zastupao je obitelj Müller koja je tražila povrat svoje oduzete imovine. Dio su pokušavali vratiti tužbama, a za dio su pristali kao naknadu uzeti 37 posto dionica Ciglane Zagreb. Na skupštini na kojoj su se Mülleri pojavili kao dioničari bio je i Plišo, koji je na kraju Šimecima, koji su htjeli postati većinski vlasnici, to i omogućio. Nekoliko godina kasnije taj su paket dionica za višestruko veći iznos prodali Agrokoru.

“Omogućio sam im da preuzmu dionice Ciglane Zagreb i steknu upravljačka prava. A kao nagradu smo dogovorili 10 posto od iznosa što će ga dobiti od prodaje”, objašnjava Plišo koji je tvrdio da ta nagrada iznosi upravo deset milijuna kuna.

Je li potpisana izjava o nagradi za odvjetnika?

Plišo tvrdi da se ključni moment dogodiou lipnju 2003. godine kada su Šimci došli u njegov ured na potpisivanje ugovora o prijenosu dionica. Ugovori su bili napisani na memorandumu Ciglana, kako su to Šimeci inzistirali. Možda je, kaže, to bilo neprofesionalno s njegove strane, ali nema ni govora o kriminalu. U to vrijeme njegovi odnosi sa Šimecima bili su idilični, opisuje i dodaje kako je, nakon što je Todorić 2009. kupio dionice od Šimeca, zatražio isplatu svoje nagrade. No, ni Branko ni Dubravko Šimec više mu se nisu javljali. Kaže da su se čuli tek 2011. oko kategorizacije hotela Lero. Nakon toga ponovno su prekinuli kontakte. Oni su uzeli nove odvjetnike i optužili ga da je krivotvoritelj.

Uslijedio je obračun grafologa. Naime, odvjetnik Plišo angažirao je grafologinju Ljerku Zdunić koja je potvrdila da je izjava o njegovoj nagradi autentična. Šimeci su pak tražili da slučaj vještači Zvonimir Ćorić. Njegov nalaz, međutim, nije bio sasvim određen, jer je zaključio kako su dokumenti kontaminirani točno na mjestima gdje je trebala biti provjeravana njihova autentičnost.

“Izjava o mojoj nagradi nije bila ovjerena jer sam sa Šimecima imao odnos povjerenja. Sve smo na brzinu potpisali i udarili žigove te nam notar jednostavno nije bio potreban. No, oni su imali figu u džepu”, govori Plišo koji je već 2009. znao da su Šimeci prodali dionice Todoriću. No, tek kasnije počeo je tražiti isplatu svoje nagrade. Najprije su otezali tvrdeći kako im Agrokor nije platio cijeli iznos, da bi se, kaže Plišo, na kraju prestali javljati. Zato ih je tužio. U studenom je Općinski sud u Novom Zagrebu čak i prihvatio njegovu tužbu te naložio Šimecima da mu plate milijunsku odvjetničku nagradu. No, u međuvremenu su oni prijavili njega te je pokrenut ovaj proces.

Dubravko Šimec: Sve smo sami ispregovarali

Da su i Branko i Dubravko Šimec doista potpisali sporne izjave o nagradi odvjetniku Pliši potvrdila je tijekom istrage njegova tajnica Valentina Šipek, dok su Branko i Dubravko Šimek to negirali.

“Sve smo sami ispregovarali s Dubravkom i Marijanom Müllerom, vlasnicima dionica Ciglane Zagreb. Odvjetnik Plišo bio je nazočan samo na skupštini dioničara Ciglane 2003. kada smo počeli s otkupom”, tvrdi Dubravko Šimec prisjećajući se kako mu je Dubravko Müller rekao da njegovu obitelj ne zanimaju dionice, niti razvoj Ciglane te da će sve dionice prodati. Kaže i da nikada nije potpisao nikakvu izjavu odvjetniku Pliši. Osim toga, na izjavi koja se pojavila na sudu kao dokaz da su mu Šimeci dužni deset milijuna kuna, nije bio potpis Dubravka Šimeca, već potpis njegovog oca.

Branko Šimec to i potvrđuje objašnjavajući kako je svojevremeno potpisao mnogo bjanko memoranduma. Zbog toga se očito sumnja kako je neki od tih bjanko memoranduma Plišo zlorabio. “Pričao mi je da će to biti njegova mirovina. Na poslovno stambenoj-zgradi koja se trebala graditi na prostoru Ciglane Zagreb planirao je imati penthouse s pogledom na cijeli Zagreb. Odmah mi je javio, čim je sklopio taj posao”, riječi su Osvlada Vavre, prijatelja odvjetnika Pliše. Njih dvojica zajedno su igrali baseball i 2000. osnovali zajedničku tvrtku Aldako, koja je imala sjedište u bivšem Plišinom odvjetničkom uredu u Importanne Galeriji u Zagrebu. Tamo je navodno i bila potpisana sporna izjava o odvjetničkoj nagradi.

Ključni dokazi protiv moćnog odvjetnika

U optužnici što ju je protiv odvjetnika Pliše podiglo Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu ključan dokaz je nalaz vještaka grafologa Đure Črnjaka. On je zaključio kako je izjava iz koje proizlazi da su Šimeci obećali odvjetniku deset posto iznosa od prodaje dionica Ciglane Zagreb falsificirana. Naime, potpis Dubravka Šimeca, kao što je i sam Dubravko Šimec rekao, nije njegov. Evenutalno bi skriptor tog potpisa mogao biti njegov otac Branko.

Međutim, vještak je otkrio da su izjave ispisane različitim pisačem. Sasvim precizno, izjava se nalazi na memorandumu Ciglana Zagreb koja je ispisana tintnim pisačem, dok su svi ostali, pravi Šimecovi memorandumi, napravljeni laserskim printerom. Uz to, proizlazi i da je potpis Branka Šimeca na toj spornoj izjavi stavljen prije potpisne linije koja je otisnuta pisačem. Za potpis Dubravka Šimeca vještak uopće nije mogao odrediti redoslijed stavljanja potpisa i isprinta izjave o nagradi za odvjetnika. Potpis Davora Pliše stavljen je pak nakon ispisa memoranduma.

Tužiteljstvo je primjetilo još jedan sporan detalj. Naime, u vrijeme kad je sumnjiva izjava nastala Šimeci uopće nisu bili odgovorne osobe u Ciglanama Zagreb. Zbog toga u ime te tvrtke nisu mogli ništa ni potpisivati, niti stavljati svoja imena na njezin memorandum. U lipnju 2003., kada je izjava potpisana, predsjednik uprave Ciglane Zagreb bio je Bogdan Zajec. Sumnjiva je i činjenica da je kao datum isplate nagrade bio naveden tek 31. ožujak 2013. godine. Sve to bilo je dovoljno tužiteljstvu da optuži odvjetnika Plišu.