Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

KOMENTAR

KLASIĆ: Zašto neki u Hrvatskoj imaju potrebu uljepšavati ulogu Hitlerovih saveznika? Pa, to bi bilo pitanje za psihijatre

Zašto se Hrvati ne suočavaju, nego svađaju s prošlošću, piše u svojoj prvoj kolumni za Net.hr povjesničar Hrvoje Klasić

Iako su Hrvati opterećeni prošlošću tijekom cijele godine mjesec svibanj jedan je od onih koji pokazuje kako prošlost ne samo opterećuje nego i (dalje) dijeli hrvatsko društvo. Ima li boljih primjera koji dokazuju ovu tezu od nekoliko obljetnica koje su upravo pred nama. U svibnju se rodio (1892.) i umro (1980.) Josip Broz Tito. Dio građana Hrvatske u njemu prepoznaje tipičnog “hrvatomrsca” i jednog od najvećih zločinaca 20. stoljeća dok je za druge Tito najsposobniji političar i najuspješniji državnik u hrvatskoj povijesti.

Dana 8. svibnja 1945. nakon četiri godine ratovanja s okupatorima i domaćim kolaboracionistima jedinice Narodnooslobodilačke vojske (“partizani”) oslobađaju Zagreb. Naravno, to je verzija koju prihvaća jedan dio javnosti. Za drugi, upravo je toga dana nakon četiri godine hrvatske vlasti Zagreb okupiran od jugoslavenskih komunista.

Brutalan obračun s Hitlerovim saveznicima

Točno tjedan dana kasnije, 15. svibnja 1945. oružane snage s područja Jugoslavije koje su bile u savezničkom odnosu s Trećim Reichom prisiljene su na kapitulaciju i kod austrijskog gradića Bleiburga bivaju izručene (od strane Britanaca) Jugoslavenskoj armiji. Iako je obračun s Hitlerovim saveznicima u proljeće i ljeto 1945. bio više pravilo nego izuzetak po cijeloj Europi, masovnost i brutalnost osvete u jugoslavenskom slučaju neusporedivi su s ostalim primjerima.

Svake godine na taj dan zadnjih nekoliko desetljeća na bleiburškom se polju odvija komemoracija za sve one nad kojima je smrtna kazna izvršena bez ikakvog sudskog procesa. Istovremeno su se na toj komemoraciji desetljećima pojedinci šetali u ustaškim uniformama, pozdravljali jedni druge ustaškim pozdravom i nitko od njih nije ni pomišljao ograditi se, a kamoli osuditi ustaški režim i ustaške zločine. I u ovom slučaju hrvatsko društvo je podijeljeno.

Bleiburg se često uspoređuje s Jasenovcem

Ne po pitanju priznavanja zločina koji je neosporan, nego načina na koji se počinjeni zločin komemorira. Dok jedni Bleiburg uspoređuju s Jasenovcem i u “stradanju nevinih Hrvata” prepoznaju genocid, drugima su ikonografija i izjave koje se tamo mogu čuti dokaz da je glavni cilj okupljanja ipak veličanje NDH i žal nad porazom 1945.

Ovo su samo neki od brojnih primjera podijeljenosti hrvatskog društva. I naravno da podijele i različiti stvavovi nisu ni neobični niti su hrvatska specifičnost. Činjenica koja bi ipak trebala zabrinjavati je da energija koju Hrvati, barem u javnom prostoru, troše na prošlost nije ni približna onoj koju posvećuju raspravama o budućnosti.

Dodatni problem je što ta energija nažalost ne služi kao poticaj za tolerantan i konstruktivan dijalog nego se najčešće svodi na uvrede i diskvalifikacije, bez ikakvog utemeljenja u znanstvenim spoznajama.

Zašto sam prihvatio pisati za Net.hr?

Zbog svega navedenog prihvatio sam ponudu da za Net.hr pišem kolumnu o kontroverznim temama iz hrvatske i svjetske povijesti te o načinima na koje se znanstvenici i društva u cjelini s njima suočavaju. Mislim da je potreba pa čak i dužnost svakog stručnjaka da svojim znanjem pokuša pomoći boljem razumijevanju nedoumica i nepoznanica prisutnih u najrazličitijim područjima života.

Od cijepljenja i GMO hrane do suočavanja s prošlošću. Ponekad rješenje određenog problema podrazumijeva i angažman više stručnjaka iz više različitih disciplina. Evo uzmimo npr. pitanje iz podnaslova ovog teksta. Kao povjesničar pokušat ću u kolumnama odgovariti na pitanja s čime bi se u prošlosti trebalo suočavati, kako bi suočavanje trebalo izgledati i kakva su iskustva drugih po tom pitanju.

Međutim, za odgovore na pitanja zašto se neki ne suočavaju nego svađaju s prošlošću, zašto ju imaju potrebu uljepšavati, negirati ili izmišljati siguran sam da bi bilo zanimljivo čuti mišljenje i nekih drugih struka. Imajući u vidu “argumente”, “zaključke” i “kvalitetu” rasprava onih koji tako tretiraju prošlost, sigurno bi uz pomoć različitih društvenih i humanističkih, mišljenje ponekad trebalo potražiti i kod nekih medicinskih struka.

Povratak na Net.hr